+387 33 453-266 tajnistvofts@gmail.com

Profesori & katedre

CURRICULUM VITAE

SLAVKO TOPĆ, rođen 1940. u Bukovici, općina Konjic, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu pohađao u Goranima (1948-1951), Seonoci (1952-1953), Konjicu (1954), Jablanici (1955); klasičnu gimnaziju u Visokom (1956-1960); u Franjevački Red ušao 1960.
Teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1961-1966); za svećenika zaređen 1966. Studij crkvene glazbe na Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu (1969), Pontificio Istituto di Musica Sacra u Rimu (1970-1974, sa magisterijem); etnomuzikološki studij na Univerzitetu u Kölnu (1978-1979); doktorat u Kölnu (1985); profesor glazbe na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom (1974-1978; 1982-1985. 1997), na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1977-1978; 1985-1992; 1997-); na Dijecezanskoj Teologiji u Sarajevu (1986-1992); u Novicijatu s malim prekidima sve do 2004.

CURRICULUM VITAE

Leon KIKIĆ, član Franjevačke provincije Svetog Križa (Bosna Srebrena) Sarajevo. Rođen u Šempetru pri gorici, R. Slovenija, 10. XII. 1979. Roditelji: Adam i Sara rođ. Brčina. Osnovnu školu završio u Drijenči, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1995-1999), novicijat na Gorici u Livnu (1999/2000), filozofsko-teološki studij u Sarajevu (2000-2006), poslijediplomski studij iz dogmatsko-fundamentalne teologije na Papinskom sveučilištu Comillas u Madridu (2008-2010) na kojem je magistrirao s temom Hacerse hombre perfecto según san Ireneo de Lyon. Na istom sveučilištu završio doktorantski studij (2010-2011). Od 2012. godine piše doktorsku dizertaciju (La cristología de Olegario González de Cardedal).

Za svećenika zaređen 29. VI. 2006. u Sarajevu. Bio je župni vikar u Vitezu (2006-2007). God. 2015. počinje predavati dogmatsku teologiju na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

CURRICULUM VITAE

Velimir (Ivo) VALJAN, rođen u Paklarevo kraj Travnika, 01.02.1942. Roditelji: Marko i Anđa rođena Kepić. Osnovnu školu završio u Paklarevu i Turbetu kraj Travnika (1949-1957), srednju školu, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1957-1961), novicijat u Kraljevoj Sutjesci (1961-1962), filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1962-1963., 1965-1967) i na fakultetu u Ljubljani (1967-1969), na kojem je je 1969. magistrirao radom Nauk II Vatikanskog sabora o vjerskoj slobodi.

Studij Moralne teologije nastavio u Rimu na Academia Alfonsiana (1972-1974), na kojoj je i magistrirao 1974. godine temom La situazione come chiamata di Dio nelle perspective del Vaticano II, a doktorirao u Ljubljani 1975 s temom pod naslovom Moralni zakon situacije u perspektivama drugog Vatikanskog koncila.

Za svećenika zaređen u Sarajevu 1967., potom bio kapelan u Vitezu (1968-1972), vikar u Gučoj Gori (1972-1974) i u samostanu sv. Pavla na Butmiru (1976-1977), drugi meštar novaka u Visokom (1974-1976). Od 1974. godine do danas profesor je Moralne teologije na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Uz to, bio je i tajnik Teologije (1977-1982), zatim dekan Teologije (1982-1985), potom meštar bogoslova (1988-1991) te definitor Provincije (1994-1997).

CURRICULUM VITAE

Stipo KLJAJIĆ, član provincije Bosne Srebrene (Sarajevo). Rođen 15. prosinca 1980. u Ljubatovićima, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu završio u Novom Šeheru (1987-1995) a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Baškoj Vodi (RH) i Visokom (BiH). Filozofsko-teološki studij završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (2000-2006).

Nakon godinu dana pastoralnog djelovanja u župi sv. Ante u Busovači, Uprava provincije ga šalje u Rim gdje 2011. postiže licencijat iz biblijskih znanosti na Papinskom biblijskom institutu, s temom: „Il gesto generoso della peccatrice perdonata. Un esegetico-sincronico studio di Lc 7,36-50“ („Plemenita gesta grešnice kojoj je oprošteno. Egzegetsko-sinkronijski studij Lk 7,36-50).

Nakon završenog licencijata, godine 2015. postiže doktorat iz biblijske teologije na Papinskom sveučilištu Antonianum, s temom: „Il ruolo di Ioab nella Narrazione di Successione. Analisi narrativa e valutazione del ruolo di Ioab in 2 Sam 9-20; 1 Re 1-2“ („Uloga Joaba u Pripovijesti o nasljedstvu. Narativna analiza i vrednovanje uloge Joaba u 2 Sam 9-20; 1 Kr 1-2“).

Profesor biblijskih znanosti na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu je od akademske 2015./16. godine.

CURRICULUM VITAE

Ivan BUBALO, rođen je 14. 11. 1945. u Donjim Šušnjarima, općina Derventa, BiH. Gimnaziju završio u Visokom (1959-1963), novicijat u Kraljevoj Sutjesci (1963-1964), filozofsko-teološki studij u Sarajevu i Zagrebu (1964-1966, 1968-1972), postdiplomski u Zagrebu (1972-1974), gdje je magistrirao 1973. a doktorirao 1981.

Diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1979. Za svećenika zaređen 1970.

Bio je kapelan u Kraljevoj Sutjesci (1971-1973), pomoćnik magistra bogoslova (1973-1979) i dekan Teologije (1985-1988; 1991-1997; 2000-2003).

Od 1974. profesor je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Honorani predavač na Filozofskom institutu Dl u Zagrebu bio od 1994-1997.

Član je uredničkog vijeća Bosne franciscane, znanstvenog vijeća Bogoslovske smotre te savjeta časopisa Filozofskih istraživanja; surađivao u Hrvatskoj enciklopediji te Filozofskom leksikonu.

CURRICULUM VITAE

Šimo IVELJ, član Franjevačke provincije Svetog Križa (Bosna Srebrena) Sarajevo. Rođen je 27. 4. 1982. u Potočanima (Jošava) od †Mate i †Šimice r. Filipović. Kršten 22. 5. 1982. u župi Sv. Marka Evanđeliste – Potočani, a sakrament sv. Potvrde primio 15. 5. 1996. u Donjim Andrijevcima (HR). Osnovnu školu završio u Potočanima, Donjim Andrijevcima (HR) i Odžaku (1989-1997), a Opću gimnaziju u Odžaku (1997-2001). Postulaturu završio u Visokom 2001/02.

Franjevački habit obukao u Tolisi 14. 7. 2002.  Godinu novicijata proveo na Gorici-Livno 2002/03, a prve zavjete položio 6. 7. 2003. Svečane zavjete položio na Kovačićima u Sarajevu, 14. 9. 2007. Od rujna 2003. redovan je student na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, diplomirao je u ožujku 2009. Na prvu nedjelju došašća, 30. studenog 2008., u sarajevskoj katedrali nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić podijelio mu je red đakonata, a na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 2009. i svećenički red. Od srpnja 2009. do srpnja 2010. vršio je službu župnog vikara na Sivši.

U rujnu 2010. odlazi na postdiplomski studij kanonskog prava na Papinsko sveučilište  ʺAntonianumʺ u Rimu gdje 2013. postiže magisterij. Godine 2014. pohađa tečaj administrativnih vježba za ženidbe tvrde i neizvršene (matrimonium rato et non casumato) na vrhovnom sudu Rimske rote gdje postiže i diplomu.

20. lipnja 2016. obranio je doktorsku disertaciju na Papinskom sveučilištu ʺAntonianumʺ s naslovom Kaznene mjere s obzirom na napuštanje Katoličke crkve formalnim činom. Od siječnja 2015. redovni je profesor kanonskog prava na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu afilirana Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a od 2016. godine i tajnik. Vrši službu crkvenog pravnika u Franjevačkoj provinciji Sv. Križa i crkvenog suca na Ženidbenom sudu Vrhbosanske nadbisupije u Sarajevu.

 

CURRICULUM VITAE

Božo LUJIĆ (Osječak, 1946.). Osnovnu školu pohađao u D. Dubici i Bos. Šamcu, klasičnu gimnaziju u Visokom (1962.-1966.), filozofsko.-teološki studij u Sarajevu (1969.–1974.), poslijediplomski na Teološkoj fakulteti u Ljubljani (1974.–1977.).

Magistrirao s radom: Poziv i poslanje proroke Jeremije (1977.), a doktorirao  radom: Iskustvo Boga i čovjeka u Jeremijinoj knjizi (1982.).  Dodatni studij a potom i magisterij biblijskih znanosti na Papinskom biblijskom institutu u Rimu (1986.–1989.). Nakon toga studij na Franjevačkom biblijskom institutu u Jeruzalemu (1989.-1990.). Studij i diploma germanistike na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu (1980.-1984.).

Dekan na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu afiliranoj KBF- u  Sveučilišta u Zagrebu (1997.-2000.). Duži niz  godina glavni i odgovorni urednik časopisa Jukić.  Član Uredništva časopisa Bosna Franciscana, Biblija danas, Svjetlo Riječi. Voditelj projekta novoga prijevoda Svetoga pisma SZ i sam prevoditelj  više biblijskih knjiga s hebrejskoga na hrvatski u organizaciji Hrvatskoga biblijskoga društva. Suradnik pri izradi Općega Religijskoga Leksikona. Prevoditelj Praktičnoga biblijskoga leksikona  s njemačkoga. Sudionik u projektu Jeruzalemska Biblija. Član je Europskoga teološkoga društva, Biblijskoga instituta KBF-a  i njegov aktualni predsjednik, Hrvatskoga biblijskoga djela, Udruge đaka  Franjevačke klasične gimnazije Visoko.

U povjerenstvu  je za organizaciju TPT-a KBF-a. Obavljao službu v. d. pročelnika (2007./8.), a potom  i pročelnika (2010.) Katedre  Svetoga pisma Staroga zavjeta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. Predavač na poslijediplomskom studiju na KBF-u. Sudionik na više domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova. Nastupao višekratno na HRT-u  u emisiji Biblija.

Organizator i vodič studijskih putovanja po Sv. zemlji. Autor dvaju sveučilišnih udžbenika: Starozavjetni proroci i Božja vladavina kao svijet novoga čovjeka, te skripata  svih predmeta koje je predavao. Dobio priznanje za znanstvenu izvrsnost KBF-a Sveučilišta u Zagrebu 2016. god.

Profesor  biblijskih znanosti Staroga i Novoga zavjeta na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu  (od 1977.), njemačkoga jezika na gimnaziji u Samoboru (1992./93), predavač na KI-u, ITKL-u i ID KBF-a (1993.-2005.), docent (od 2005.), znanstveni savjetnik (od 2006.), izvanredni profesor (od 2009.) na Katedri Svetoga pisma Staroga zavjeta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu.  Profesor na Evangeličkom teološkom fakultetu  „Matija Vlačić Ilirik“ u Zagrebu (od 1994.).

CURRICULUM VITAE

Marko KARAMATIĆ, rođen je 1947. u Johovcu, općina Doboj, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu završio 1963. u rodnom mjestu, gimnaziju 1967. u Visokom, stupio u Franjevački red 1968. Studirao na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1969-1974), na Teološkom fakultetu u Ljubljani (1975-1977), gdje je magistrirao 1977. i doktorirao 1985.

Od 1977. predaje na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu opću i nacionalnu povijest Crkve. Obavljao je službe tajnika i dekana Teologije. Uređuje časopise Bosna franciscana i Bilten Franjevačke teologije.

Zamjenik je glavnog urednika edicije Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine i član Znanstvenog vijeća Hrvatskog leksikografskog instituta BiH. Izvršni urednik Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine. Pokrenuo projekt izdavanja djela fra Matije Divkovića (1563-1631). Predvodio organizaciju više znanstvenih skupova i uredio zbornike s tih skupova. Član Predsjedništva Matice hrvatske Sarajevo. Javlja se prilozima u desetak periodičnih publikacija.

CURRICULUM VITAE

Mile BABIĆ, sin Stipe i Mare r. Iličić, rođen je 26. 11. 1947. u selu Družnovići, općina Prozor, BiH. Osnovnu školu završio u Prozoru 1961. godine. Gimnaziju je završio 1965. na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, a novicijat 1965/66. u Kraljevoj Sutjesci.

Teologiju je studirao na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, zatim na Teološkom fakultetu u Innsbrucku (jednu godinu 1972/73) i diplomirao 1974. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu radnjom: Sloboda u Hegelovoj „Fenomenologiji duha“ kod prof. dr. Vjekoslava Bajsića. Na istom je fakultetu 1977. magistrirao radnjom: Kršćanstvo kao apsolutna religija u Hegelovoj „Filozofiji religije“ također kod prof. dr. Vjekoslava Bajsića. Na istom je fakultetu doktorirao radnjom: Himan Fil 2, 6-11 u kristologiji Teodoreta Cirskog kod prof. dr. Ivana Goluba.

Osim teologije studirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu povijest književnosti, a diplomirao 1978. radnjom: Poezija Dobriše Cesarića. Zatim je studirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Innsbrucku (ljetni semestar 1972/73), a na Filozofskom fakultetu u Sarajevu završio postdiplomski studij iz filozofije (1979/81), gdje je 1988. magistrirao radnjom: Sloboda i jedinstvo u Hegelovoj „Filozofiji prava“. Na istom fakultetu obranio je 2009.  doktorsku disertaciju pod naslovom: Metafizičko utemeljenje politike u Hegelovoj „Filozofiji prava“.

CURRICULUM VITAE

Stjepan DUVNJAK (Aljinići kod Kraljeve Sutjeske, 30. XI. 1948 - ). Otac Franjo; majka Marija, rođ. Komšo. Osnovnu školu završio je u Kraljevoj Sutjesci (1955-1964), gimnaziju u Visokom (1964-1968), novicijat u Kraljevoj Sutjesci (1968-1969), filozofsko-teološki studij u Sarajevu (1971-1976) i Zagrebu (1978-1979) kao i postdiplomski (1983-1984), gdje je 1983. magistrirao radom Razvoj teologije slike do ikonoklazma i doktorirao 1990.

Za svećenika je zaređen 1976. Bio je kapelan u Tolisi (1976-1978), prvi (1979-1982) i drugi (1982-1985) odgojitelj bogoslova, gvardijan i župnik u Kraljevoj Sutjesci (1991-2000), župni vikar u Varešu (2000-2003) i Kraljevoj Sutjesci (2003- ). Od 1983. profesor je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Član je uredničkog vijeća Bosne franciscane.

CURRICULUM VITAE

Ivo MARKOVIĆ, bosanski franjevac, rođen 1950. u Šušnju kod Zenice. Studirao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu  i na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je 1984. magistrirao temom „Religija u marksističkoj školi“.

Bio je kapelan u Gučoj Gori  1976-1979. te otad djeluje u Sarajevu na Franjevačkoj teologiji. Bavi se teološkim, homiletičkim, novinarskim i glazbenim radom. Tijekom rata 1992-1995. radio je u Kršćanskoj informativnoj službi na koordinaciji odnosa religijskih zajednica prema ratu u Bosni i Hrvatskoj.

Nakon rata 1996. u Sarajevu osnovao je interreligijsku službu Oči u oči za međuvjersko razumijevanje i interreligijski zbor Pontanima, koji izvodi glazbenu simfoniju religija. Godine 1998. Tanenbaum centar iz New Yorka nagradio ga je nagradom mirovnog djelatnika za njegovu mirovnu aktivnost u ratu i nakon rata.

CURRICULUM VITAE

Anto POPOVIĆ rođen 04. XII. 1956. u Buselji, Busovača, Bosna i Hercegovina.
Osnovnu školu završio u Busovači (1963-1971).
Franjevačka klasična gimnazija u Visokom (1971-1975). Filozofsko-teološki studij: Franjevačka teologija u Sarajevu (1975-1980) i Studio teologico Antonianum u Bologni - Italija (1980-1982).

Diplomirao teologiju u Bologni 1982. godine.
Studij Svetoga pisma na Papinskom biblijskom institutu u Rimu (1982-1985). Licencijat na Papinskom biblijskom institutu u Rimu, 1985. godine.
Program doktorantske godine na Biblijskom institutu u Rimu (1985-1986). Doktorirao na Papinskom biblijskom institutu u Rimu 1992. godine.
Objavio "Extractum dissertationis" u Samoboru, 1994. godine.

Od akademske godine 1987./1988. do ak. god. 2016./2017. predavao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu sljedeće biblijske predmete:

Introductio generalis in Sacram Scripturam, Hermeneutica biblica,
Introductio specialis in Vetus Testamentum, Introductio specialis in Novum Testamentum, Exegesis Veteris Testamenti, Exegesis Novi Testamenti, Lingua Graeca (biblica).

Od akademske godine 2015./2016. predaje na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu sljedeće predmete iz Svetoga pisma: 1) Opći uvod u Sveto pismo
2) Biblijski grčki
3) Uvod i egzegeza Staroga zavjeta I
4) Uvod i egzegeza Staroga zavjeta III
5) Uvod i egzegeza Novoga zavjeta I
6) Načela i metode za tumačenje Biblije
7) Biblijska prapovijest (Post 1,1‒11,26)
8) Isusova muka i smrt prema Markovu evanđelju (Mk 14,1‒15,47).

Gostujući profesor na Studium Biblicum Franciscanum u Jeruzalemu (Izrael). Predavao je: drugi semestar ak. god. 2008.-2009;  drugi semestar ak. god. 2011.-2012; drugi semestar ak. god. 2015.-2016;  Razina studijskog programa: Postdiplomski studij. Naziv predavane materije: Egzegeza Staroga zavjeta.

CURRICULUM VITAE

Ivan ŠARČEVIĆ, teolog, član Franjevačke provincije Svetoga Križa Bosne Srebrene – Sarajevo. Rođ. 1963. Rumboci, Prozor-Rama (BiH). Osnovnu školu je završio u Pleternici (Hrvatska), Franjevačku klasičnu gimnaziju (1977-81) i novicijat (1981-82) u Visokom, filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1981-88), diplomirao na KBF u Zagrebu – tema: Drugi kao istina i dar. Doživotni zavjeti 1987, u Sarajevu zaređen za svećenika 29. VI. 1988. Odgojitelj i predavač vjeronauka u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u šk. god. 1988/89.

Postdiplomski studij iz teologije sa specijalizacijom pastoralne teologije i katehetike na Salesianumu u Rimu. Magistarski 1992: Dire il nome di Dio oggi. Orientamenti pastorali derivanti dalla rivelazione in Esodo 3,13-15 [Reći ime Božje danas. Pastoralne smjernice koje proizlaze iz objave u Izlasku 3,13-15]. – nagrada Sveučilišta. Doktorat 1995: Teologia narrativa come tentativo di un discorso attuale su Dio [Narativna teologija kao pokušaj jednog aktualnog govora o Bogu. Studija] (tiskan separat).

Od 1995. na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu predaje predmete iz pastoralne teologije i katehetike (i metodologiju od 2003-2009). U odgoju na Teologiji od 1995. do 2003. Pročelnik Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije (1998-2000). Tajnik Teologije (1997-2000), dekan Teologije (2003-2006). Gost-kolumnist Oslobođenja (2007-2010). Glavni urednik mjesečnika Bosne Srebrene Svjetlo riječi i izdanja FMC Svjetla riječi (2006-2012). Član PEN-a BiH. Gvardijan Franjevačkog samostana sv. Anto na Bistriku (2012-2016).

Sudjeluje na znanstvenim skupovima. Objavljuje članke u časopisima: Bosna franciscana, Bilten Franjevačke teologijeJukić, Filozofska istraživana, Bogoslovska smotra, Đakovački vjesnik, Služba Božja, Kateheza, Lađa, Nova prisutnost, Concilium, Vrhbosnensia, Diacovensia, u revijama Svjetlo riječi i Jajački vjesnik, glasilu Bosna srebrena, godišnjaku Kalendar sv. Ante.

Zanima se posebno pitanjima naviještanja i svjedočenja vjere, religioznoga jezika, odnosa vjere i sekularnog/pluralnog društva (politička teologija, ateizam…), ekumenizma i međureligijskoga dijaloga, opraštanja i pomirenja u multireligijskom postratnom društvu, pitanjima odnosa vjere i umjetnosti (književnost i slikarstvo).

CURRICULUM VITAE

Vili RADMAN, roditelji Petar i Ruža r. Lipovac, rođen je u Banjoj Luci, 16.1. 1968. Osnovnu školu završio u B. Luci, a srednju u Visokom gdje je pohađao Franjevačku klasičnu gimnaziju i maturirao 18.6.1986.

Studij teologije u Sarajevu (Franjevačka teologija) i u Londonu (Heythrop College, University of London). Na Heythrop Collegeu diplomirao (1992.) i magistrirao (1994.) teologiju. Studij  filozofije  u Zagrebu,  na  Filozofskom  fakultetu  Družbe  Isusove.   Filozofiju je magistrirao 2002. godine, a doktorirao 3.2.2005.

Član je franjevačke provincije "Bosne Srebrene" sa sjedištem u Sarajevu, a na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu predaje od 1997. god. teologiju i filozofiju.

Od 2010. izvanredni profesor na Sveučilištu u Mostaru.

Surađivao u časopisima AKADEMIJA, BOSNA FRANCISCANA (BF), JUKIĆ, OBNOVLJENI ŽIVOT (recenzent), SVJETLO RIJEČI (SR) i VRHBOSNIENSIA (VB).

CURRICULUM VITAE

Marinko PEJIĆ, član Franjevačke provincije Svetog Križa (Bosna Srebrena) Sarajevo. Rođen 2. 2. 1972., u G. Obodnici (Tuzla). Osnovnu školu završio u G. Obodnici i Breškama, Srednju Elektro-tehničku školu u Tuzli. Filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji-Sarajevo (tada smještenoj u Samobor, Hrvatska) i u Bolonji (Italija). Diplomirao na Studio teologico francescano, u Bolonji 1999.

Postdiplomski studij iz teologije, sa specijalizacijom iz Duhovne teologije završio na Papinskom sveučilištu Antonianum u Rimu. Licencijat 2003: La preghiera del cuore nella spiritualità cristiana orientale e in San Francesco (Molitva srca u krsšćanskoj istočnoj duhovnosti i kod sv. Franje). Doktorat 2005: I riflessi della teologia e spiritualità orientale negli scritti di Angelo Clareno (Odjeci istočne teologije i duhovnosti u djelima Anđela Klarenskog), objavljen ekstrakt.

Na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu predaje od 2009., predmete: Duhovna teologija, Franjevačka duhovnost, Istočna teologija i Ekumenska teologija.

U svojoj redovničkoj zajednici obavljao je službu odgojitelja: postulanata (2006), meštra novaka (2006-2009), meštra bogoslova (2009-2012).

CURRICULUM VITAE

Miro JELEČEVIĆ, rođen 25. 02. 1972. u Novom Selu, općina Bosanski Samac od oca Ante i majke Mande rođ. Nedić. Osnovnu školu završio je u Tišini i Grebnicama (1979-1987), gimnaziju u Visokom (1987-1991), novicijat u Sarajevu (1991-1992), filozofsko-teološki studij u Samoboru i Sarajevu (1992-1998). Za svećenika zaređen u Sarajevu 29. 06. 1998. Župni vikar u Zoviku 1998-1999.

U akademskoj godine 1999-2000 upisuje postdiplomski studij iz na Papinskom Učilištu Antonianum. Ondje je u veljači 2002. magistrirao s radom Euharistija kao znak jedinstva i vez ljubavi u Komentaru Ivanova evanđelja, Izlaganju psalama i Govorima Sv. Augustina. Akademsku godinu 2003-2004. proveo je na studijskoj godini pri Sveučilištu u Freiburgu. Jedan semestar predavao je sakramente na Istituto delle scienze religiose na PAA. Trenutno radi na doktorskoj tezi (Euharistijska gozba. Simboličko-teološka interpretacija euharistije).

Nakon povratka u Sarajevo (srpanj 2005) predaje sistematsku teologiju na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Drugim meštrom na Franjevačkoj bogosloviji imenovan 2004, a od srpnja 2005. vrši službu prvog meštra. Od 2012. pastoralno aktivan u župi Busovača, a od 2013 do danas u župi Banbrdo-Lepenica.

CURRICULUM VITAE

Danimir PEZER, sin Ilije i Katarine r. Ćorić, rođen je 26. prosinca 1973. u Kaknju, općina Kakanj, BiH. Osnovnu školu završio je u Bjelavićima (1980-1988). Srednju elektro-tehničku školu završio je u Kaknju (1988-1992).

Godinu Postulature u Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj proveo je u  Baškoj Vodi (1992-1993). Godinu Novicijata (1993-1994) proveo je u Monopoli-u, Italia. Filozofsko-teološki studij završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1994-2000).

Godine 2002. upisao se na Papinski liturgijski institut «Sant’Anselmo» u Rimu. Na institutu je magistrirao radnjom: Breviarium sancti Francisci. Proprium de sanctis (ff. 106r-175v). Na istom institutu obranio je doktorsku disertaciju 2011. pod naslovom: Breviarium sancti Francisci (ff. 1r-186v).

Na Franjevačkoj teologiji predaje prdmete: Liturgia theologica, Liturgia historica, Libri liturgici.

CURRICULUM VITAE

Petar JELEČ (Foča kraj Doboja, 26. siječanj 1974), dodiplomski studij filozofije i teologije završio na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (2000), postdiplomski studij povijesti na Pontificià Università Gregoriana u Rimu (2001-2006) s postignutim akademskim gradusima magisterija (2003) i doktorata (2006). Od ak. god. 2006/2007 predaje na Franjevačkoj teologije predmete iz povijesti Crkve.

CURRICULUM VITAE

Josip JOZIĆ, član je franjevačke provincije Bosne Srebrene - Sarajevo. Rođen je 24. 10. 1977. u Mostaru, općina Prozor-Rama (BiH). Osnovnu školu (1984-1992) završio je u Ripcima (Rama, BiH). Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visoko (1992-1996), Novicijat na Belmonteu – Italija (1996-1997). Filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1997-2003), diplomirao na Franjevačkoj teologiji Sarajevo 2003, – tema: Pojedinac između trenutka i vječnosti u misli Vlade Gotovca.

Župni i samostanski vikar u Jajcu 2003/2004. Postdiplomski studij iz filozofije na Hochschule für Philosophie München, Philosophische Fakultät SJ 2005-2010. Doktorski rad – disertacija 2010: Freiheit als Hingabe, Eine Auseinandersetzung mit Nicolai Hartmann über die Metaphysik der personalen Freiheit, München 2010.

Od 2011. predaje predmete iz filozofije (Uvodu u filozofiju, Metafizika, Teodiceja, Noetika, Kozmologija, Logika, Psihologija) na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, i metodologiju od 2011- 2015. U odgoju od 2012-2014. Tajnik Teologije (2012-2016). Od 2016. ispomoć u župi Vareš.


  1. Introductio et exegesis VT I – (Uvod i egzegeza Staroga zavjeta I)

Dr. Anto Popović

U okviru ovoga predmeta obrađuju se pojedine knjige Petoknjižja i Prednjih proroka i to s gledišta strukture i sadržaja te s gledišta teološke važnosti i povijesti učinaka.

Obrada sadržaja i teološke poruke pojedinih knjiga Staroga zavjeta posvećuje pozornost također povijesnom i kanonskom kontekstunavedenih starozavjetnih knjiga.

 

Literatura na hrvatskom:

1.Tomić, C.,Poruka spasenja Svetoga pisma Staroga zavjeta, Provincijalat franjevaca konventualaca, Zagreb, 1983.

  1. Harrington, W. J., Uvod u Stari zavjet, prev. M. Zovkić, Priručnici 15, KS, Zagreb, 1993.
  2. Drane, J.,Uvod u Stari zavjet, prev. GiorgioGrlj, BibliothecaFlaciana XII, Teološki fakultet „Matija Vlačić Ilirik“, Zagreb, 2009.
  3. Alexander, D. ‒ Alexander, P., Enciklopedijski biblijski priručnik, prev. M. Fridl, KS, Zagreb, 22011., str. 97-523.
  4. Popović, A., Uvod u knjige Staroga zavjeta 1: תּוֹרָה - Torah; Pentateuh - Petoknjižje, Biblica 16, KS, Zagreb, 2012.

 

Literatura na stranim jezicima:

1.Coogan, M. C.,The Old Testament. A HistoricalandLiteraryIntroduction to theHebrewScriptures, OxfordUniversityPress, New York, NY, 2006.

  1. Römer, T., Macchi, J.-D., Nihan, C. (ur.), Introduction à l'Ancien Testament, LeMonde de laBible 49, Labor et fides, Genève, 22009.
  2. Gertz, J. C., Berlejung, A., Schmid, K., Witte, M.,GrundinformationAltes Testament. EineEinführung in Literatur, Religion und Geschichte des Alten Testaments, Vandenhoeck&Ruprecht, Göttingen, 42010.
  3. Zenger, E. (et al.) ‒ Frevel, C. (ur.), Einleitungindas Alte Testament, StudienbücherTheologie 1,1, Kohlhammer, Stuttgart, 82012.

  1. Introductio et exegesis VT II – (Uvod i egzegeza SZ II ( Veliki i mali proroci))

     Dr. Božo Lujić

 

Cilj predmeta: Predmet osposobljava studenta  da stekne određene, važne podatke o pojedinom proroku, njegovu djelu te teološku poruku svakog pojedinog proroka i da se osposobi za analizu tekstova pojedinog proroka.

 

 

Sadržaj predmeta: Predmet polazi od proroka kao osobe Božjeg povjerenja  i posebnog poslanja u izraelskom narodu smješteni u vrijeme i prostor. Sadržaj predmeta kreće kronološkim nizom počevši od proroka 9. st. do 2.st. Svaki prorok se obrađuje kroz:

  • povijesni kontekst u kojemu djeluje
  • temeljna obilježja prorokove osobe
  • strukturu knjige svakog proroka
  • prikaz prorokove teološke poruke tj.teme

Obvezna literatura:

- B. Lujić, Starozavjetni proroci

- A.  Rebić, Prorok čovjek Božji

- A. Rebić, Amos, prorok pravde

- N. Hohnjec, Djela proročka

 

Preporučena literatura:

- C. Tomić, Poruka spasenja

- M.  Zovkić, Poziv biblijskih proroka


  1. Introductio et exegesis VT II – (Uvod i egzegeza Staroga zavjeta III)

Dr. Anto Popović

 

U okviru ovoga predmeta obrađuju se pojedine knjige Kasnih i mudrosnih knjigai to s gledišta strukture i sadržaja te s gledišta teološke važnosti i povijesti učinaka.

Obrada sadržaja i teološke poruke pojedinih Kasnih i mudrosnihknjiga posvećuje pozornost također povijesnom i kanonskom kontekstu navedenih starozavjetnih knjiga.

 

Literatura na hrvatskom:

1.Tomić, C.,Poruka spasenja Svetoga pisma Staroga zavjeta, Provincijalat franjevaca konventualaca, Zagreb, 1983.

  1. Harrington, W. J., Uvod u Stari zavjet, prev. M. Zovkić, Priručnici 15, KS, Zagreb, 1993.
  2. Honjec, N.,Umijeće biblijske mudrosti, Zagreb, 2001.
  3. Hohnjec, N.,Biblija u prozi, Zagreb, 2002.
  4. Hohnjec, N.,Kasna i mudrosna Biblija, Zagreb, 2007

 

Literatura na stranim jezicima:

  1. Römer, T., Macchi, J.-D., Nihan, C. (ur.), Introduction à l'Ancien Testament, LeMonde de laBible 49, Labor et fides, Genève, 22009.
  2. Gertz, J. C., Berlejung, A., Schmid, K., Witte, M.,GrundinformationAltes Testament. EineEinführung in Literatur, Religion und Geschichte des Alten Testaments, Vandenhoeck&Ruprecht, Göttingen, 42010.
  3. Zenger, E. (et al.) ‒ Frevel, C. (ur.), Einleitungindas Alte Testament, StudienbücherTheologie 1,1, Kohlhammer, Stuttgart, 82012.

  1. Introductio et exegesis NT I – (Uvod i egzegeza Novoga zavjeta I)

Dr. Anto Popović

 

U okviru ovoga predmeta obrađuju se Sinoptička evanđelja i Djela apostolskai to s gledišta strukture i sadržaja te s gledišta teološke važnosti.

U funkciji kontekstualizacijesadržaja i teološke poruke ovih novozavjetnih knjiga obrađuje se također povijesno-političko i religiozno-kulturno okruženjeNovoga zavjeta.

 

Literatura:

  1. Harrington, W. J., Uvod u Novi zavjet, prev. M. Zovkić, Priručnici 13-14, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993.
  2. Harrington, D. J., Viviano, B. V., i dr., Komentar evanđelja i Djela apostolskih, prev. M. Zovkić, Priručnici 1, Vrhbosanska katolička bogoslovija, Sarajevo, 1997.
  3. Dugandžić, I., Kako su nastala evanđelja, Priručnici 42, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1999.
  4. Penna, R., Povijesno-kulturno okruženje kršćanskih početaka. Prokomentirana dokumentacija, prev. B. Jozić, Biblioteka raskrižja 3, Naklada Bošković, Split, 2005.
  5. Popović, A., Novozavjetno vrijeme. Povijesno-političko i religiozno-kulturno okruženje, Biblica 6, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2007.
  6. Brown, R. E., Uvod u Novi zavjet, prev. D. Tomašević, Priručnici 86, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008.

  1. Introductio et exegesis NT II – (Uvod i egzegeza Novoga zavjeta II)

Dr. Anto Popović

 

U okviru ovoga predmeta obrađuju se Ivanovski spisi, tj. Ivanovo evanđelje, Ivanove poslanice i Knjiga Otkrivenjai to s gledišta strukture i sadržaja te s gledišta teološke važnosti.

 

Literatura:

  1. Harrington, W. J., Uvod u Novi zavjet, prev. M. Zovkić, Priručnici 13-14, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993.

2.Brown, R. E.,  Uvod u Novi zavjet, prev. D. Tomašević, Priručnici 86, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008.

3.Hohnjec, N., Središnje teme Knjige Otkrivenja, Zagreb, 2008.

4.Dugandžić, I., Evanđelje ljubljenog učenika. Uvodna pitanja i komentar Ivanova evanđelja, Zagreb, 2012.


  1. Introductio et exegesis NT III – (Uvod i egzegeza Novoga zavjeta III)

Dr. Anto Popović

 

U okviru ovoga predmeta obrađuju sesve poslanice iz corpuspaulinuma, tj.Pavlove poslanicei to s gledišta strukture i sadržaja te s gledišta teološke važnosti.

Uz Pavlove poslanice obrađuju se također Jakovljeva, Prva i Druga Petrovai Judinaposlanica.

 

Literatura:

  1. Harrington, W. J., Uvod u Novi zavjet, prev. M. Zovkić, Priručnici 13-14, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993.

2.Dugandžić, I., Pavao - svjedok i apostol Isusa Krista, Zagreb, 2002.

  1. Vidović, M., Pavlovski spisi. Uvod i osnove tumačenja, Biblioteka “Crkve u svijetu” 40, Crkva u svijetu, Split, 2007.

4.Brown, R. E.,  Uvod u Novi zavjet, prev. D. Tomašević, Priručnici 86, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008.


  1. Introductio specialis in VT – (Posebni uvod u Stari zavjet) **

Dr. Anto Popović

U okviru ovoga predmeta obrađuju se pojedine knjige katoličkog kanona Staroga zavjeta i to s gledišta strukture i sadržaja te s gledišta teološke važnosti i povijesti učinaka.

Obrada sadržaja i teološke poruke pojedinih knjiga Staroga zavjeta posvećuje pozornost također povijesnom i kanonskom kontekstustarozavjetnih knjiga.

 

Literatura na hrvatskom:

1.Tomić, C.,Poruka spasenja Svetoga pisma Staroga zavjeta, Provincijalat franjevaca konventualaca, Zagreb, 1983.

  1. Harrington, W. J., Uvod u Stari zavjet, prev. M. Zovkić, Priručnici 15, KS, Zagreb, 1993.
  2. Drane, J.,Uvod u Stari zavjet, prev. GiorgioGrlj, BibliothecaFlaciana XII, Teološki fakultet „Matija Vlačić Ilirik“, Zagreb, 2009.
  3. Alexander, D. ‒ Alexander, P., Enciklopedijski biblijski priručnik, prev. M. Fridl, KS, Zagreb, 22011., str. 97-523.
  4. Popović, A., Uvod u knjige Staroga zavjeta 1: תּוֹרָה - Torah; Pentateuh - Petoknjižje, Biblica 16, KS, Zagreb, 2012.

 

Literatura na stranim jezicima:

1.Coogan, M. C.,The Old Testament. A HistoricalandLiteraryIntroduction to theHebrewScriptures, OxfordUniversityPress, New York, NY, 2006.

  1. Römer, T., Macchi, J.-D., Nihan, C. (ur.), Introduction à l'Ancien Testament, LeMonde de laBible 49, Labor et fides, Genève, 22009.
  2. Gertz, J. C., Berlejung, A., Schmid, K., Witte, M.,GrundinformationAltes Testament. EineEinführung in Literatur, Religion und Geschichte des Alten Testaments, Vandenhoeck&Ruprecht, Göttingen, 42010.
  3. Zenger, E. (et al.) ‒ Frevel, C. (ur.), Einleitungindas Alte Testament, StudienbücherTheologie 1,1, Kohlhammer, Stuttgart, 82012.

  1. Introductio specialis in NT – (Posebni uvod u Novi zavjet) **

Dr. Anto Popović

U okviru ovoga predmeta obrađuju se pojedine knjige Novoga zavjeta i to s gledišta strukture i sadržaja te s gledišta teološke važnosti.

U funkciji kontekstualizacijesadržaja i teološke poruke pojedinih novozavjetnih knjiga obrađuje se također povijesno-političko i religiozno-kulturno okruženje Novoga zavjeta.

 

Literatura na hrvatskom:

  1. Harrington, W. J., Uvod u Novi zavjet, prev. M. Zovkić, Priručnici 13-14, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993.
  2. Harrington, D. J., Viviano, B. V., i dr., Komentar evanđelja i Djela apostolskih, prev. M. Zovkić, Priručnici 1, Vrhbosanska katolička bogoslovija, Sarajevo, 1997.
  3. Dugandžić, I., Kako su nastala evanđelja, Priručnici 42, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1999.
  4. Penna, R., Povijesno-kulturno okruženje kršćanskih početaka. Prokomentirana dokumentacija, prev. B. Jozić, Biblioteka raskrižja 3, Naklada Bošković, Split, 2005.
  5. Popović, A., Novozavjetno vrijeme. Povijesno-političko i religiozno-kulturno okruženje, Biblica 6, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2007.
  6. Vidović, M., Pavlovski spisi. Uvod i osnove tumačenja, Biblioteka “Crkve u svijetu” 40, Crkva u svijetu, Split, 2007.
  7. Brown, R. E., Uvod u Novi zavjet, prev. D. Tomašević, Priručnici 86, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008.

 

Literatura na stranim jezicima:

  1. Wikenhauser, A. i Schmid, J., EinleitungindasNeue Testament, Herder, Freiburg im Breisgau, 61973.
  2. Kümmel, W. G., EinleitungindasNeue Testament,Quelle&Meyer, Heidelberg, 211983.

3.Conzelmann, H., i Lindemann, A., ArbeitsbuchzumNeuen Testament, J.C.B. Mohr /PaulSiebeck/, Tübingen, 111995.; 142004.

4.Mitrofan, istočnoamerički episkop, Uvod u Sveto pismo Novoga zaveta, R. Rakić (redaktor), Pravoslavni Bogoslovski fakultet Sv. Vasilija Ostroškog, Foča - ... Beograd, 2006.

5.Debergé, P. ‒ Nieuviarts, J., (ur.), GuidadiletturadelNuovoTestamento, prev. R. Fabbri, EdizioniDehoniane, Bologna, 2006


  1. Introductio generalis in SS – (Opći uvod u Sveto pismo)

Dr. Anto Popović

 

U okviru ovoga predmeta obrađuju se tri teme. Prva je tema nadahnuća, odnosno božanskogpodrijetlasvetopisamskih knjiga. Druga je tema kanona, odnosno nastanka zbirke knjiga koje imaju božanski autoritet. Treća je tema teksta, odnosno povijesti prenošenja teksta biblijskih knjiga na izvornim jezicima, u drevnim prijevodima do suvremenih prijevoda. Tema interpretacije obrađuje se u okviru predmeta Biblijske hermeneutike.

 

Literatura:

  1. Rupčić, Lj. - Kresina, A. - Škrinjar, A.,Konstitucija o božanskoj objavi Dei Verbum, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb, 1981., str. 19-156.

2.Tomić, C.,Pristup Bibliji, Provincijalat franjevaca konventualaca, Zagreb, 1986., str. 5-284.

3.Harrington, W.,Uvod u Bibliju,prev. M. Zovkić, Priručnici 17, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 31991.

4.Hohnjec, N., Ulaz u svijet Biblije, Zagreb, 2001.

5.Knoch, W.,Bog traži čovjeka. Objava, Pismo, Predaja, prev. M. Balić, Priručnici 58, Niz AMATECA 4, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2001.

6.Popović, A., „Dei Verbum– Četrdeset godina poslije. Izvorna novost i suvremena aktualnost dogmatske konstitucije o božanskoj objavi Drugog vatikanskog sabora“, u: Isti, Od slike Božje do Božjeg sinovstva, Biblica 8, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008., 251-287.

7.A. Popović, „Biblija – Kanon. Kanon biblijskih knjiga kod Židova, katolika, pravoslavnih, protestanata“, u: M. Vugdelija, (ur.), Biblija – knjiga Mediterana par excellence, Biblioteka knjiga Mediterana 61, Književni krug, Split, 2010.,53-81.

8.Brown, R. E. i dr., Znanstveni uvod u Bibliju, prev. D. Tomašević i M. Antolović, Priručnici 10, Katolički bogoslovni fakultet, Sarajevo, 2012., str. 5-214.


  1. Lingua graeca – (Grčki jezik)

Dr. Anto Popović

 

Ovaj predmet pohađaju studenti koji nisu imali grčki u srednjoj školi. U okviru ovoga predmeta studenti upoznaju grčki alfabet, deklinacije imenica, pridjeva i zamjenica, te konjugacije glagola grčkoga jezika Novoga zavjeta. Svaka nova nastavna jedinica uključuje vježbe prevođenja riječi i rečenica s novozavjetnog grčkog na hrvatski jezik kao i s hrvatskog na novozavjetni grčki jezik.

 

Literatura:

1.Horak-Williams, N.,Grčki jezik Novoga zavjeta. Početnica, Kršćanska sadašnjost, 31999.

2.Amerl, R.,Grčko-hrvatski rječnik Novoga zavjeta, Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo, Zagreb, 2000.

3.Swetnam, J.,Osnove novozavjetnog grčkog jezika, prev. D. Tomašević, Priručnici 6, Katolički bogoslovni fakultet, Sarajevo, 2011.

4.Cifrak, M.,Vježbenica grčkoga jezika Novoga zavjeta, Priručnici 96, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2012.


  1. Theologia biblica VT – (Biblijska teologija SZ)

Dr. Božo Lujić

 

Ciljevi predmeta: Predmet osposobljava studenta da sagleda starozavjetnu poruku na sažimajući način kako bi se dobio bolji uvid u međusobnu povezanost pojedinih velikih teoloških tema: stvaranja, spasenja, saveza, obraćenja, budućnosti, pravednosti.

 

Sadržaj predmeta:

 

  • Predmet polazi od velike teme vjere u biblijskom smislu analizirane na temelju značajnih glagola koji semantički ukazuju na njezin sadržaj kao i na pojedine likove u konkretnim povijesnim situacijama
  • Druga tema je obrada teme: vjera u Boga stvoritelja: dva izvješća o stvaranju i drugi tekstovi i odnos prema suvremenim dostignućima znanosti
  • Treća velika tema je: vjera u Boga spasitelja: izvođenje iz Egipta, vođenje kroz pustinju i uvođenje u Obećanu zemlju.
  • Četvrta velika tema je vjera u Boga obećanja ili Boga budućnosti. Tu se dodiruju također i druge teme: saveza, obraćenja, pravednosti

Obvezna literatura:

B. Lujić, Drugi mogućnost ljubavi

A. Rebić,  Središnje teme Staroga zavjeta

 

Preporučena literatura:

  1. Popović, Biblijske teme
  2. Šporčić, Biblijska poruka za naše vrijeme

  1. Theologia biblica NT – (Biblijska teologija NZ)

      Dr. Božo Lujić

 

Cilj premdemta: Cilj predmeta je da na sažet način približiti studentima temeljnu Isusovu poruku o Božjem kraljevstvu.

 

Sadržaj predmeta: Predmet polazi  od definicije pojma,  metode, zadaće  i značenja  biblijske teologije.  Obrađuju se teme o sintagmi Božja vladavina: dobrota i praštanje, govor na Gori, zapovijed ljubavi, Isusovo nenasilje, biti Isusov učenik, Božja vladavina i postmoderna.

 

Obvezna literatura:

-  B. Lujić, Božja vladavina kao svijet novoga čovjeka

- B. Lujć,  Božje kraljevstvo kao novi svijet (skripta)

- B. Lujić, Kratki uvod u novozavjetnu poruku

 

Preporučena literatura:

- B. Lujić, Isusova otvorena antropologija

- I. Dugandžić, Biblijska teologija Novoga zavjeta

- J.Gnilka, Teologija Novoga zavjeta


  1. Lingua haebraica – (Hebrejski jezik)

      Dr. Božo Lujić

 

Cilj predmeta: Znati čitati i analizirati lakše hebrejske tekstove, svladavanje temeljne konjugacije qala

 

Sadržaj prdmeta: Hebrejska slova, rod  i broj imenica,  pridjevi, temeljna konjugacija qal kao i naznake izvedenih konjugacija: nifala, piela, puala, hifila i hofala

 

Obvezna literatura:

- Biblia Hebraica Stuttgartensia u Bible Works programu

- B. Lujić, Osnove hebrejskog jezika (skripta)

 

Preporučena literatura: u trenutku prijave prijedloga studijskoga programa

 

  1. Christologia (Kristologija)

Dr. Mile Babić

CILJ KOLEGIJA – razumjeti kršćansku ispovijest vjere, koja glasi: Isus je Krist. Razumjeti vjeru u Isusa Krista na suvremen način, to jest logosom svoga vremena, tako da kristologija vodi produbljenju i pročišćenju vjere u Isusa Krista te njegovu nasljedovanju.

SADRŽAJ KOLEGIJA – početi od biblijskoga utemeljenja kristologije, od kristologije sinoptičkih Evanđelja, Ivanova Evanđelja, Pavlovih poslanica i ostalih novozavjetnih spisa. Zatim pokazati povijesno-dogmatski razvoj kristologije počevši od apostolskih otaca do suvremenih kristologija. Izložiti način na koji je došlo do pojave krivovjerja i reakcije crkvenih sabora. Na koncu prikazati relevantne suvremene kristologije.

OBVEZATNA LITERATURA

  1. Benedikt XVI. – J. Ratzinger, Isus iz Nazareta, I-III, Verbum, Split 2012.
  2. M. Babić, Himan Filipljanima 2,6-11 u kristologiji Teodoreta Cirskog, KS, Zagreb 1990.
  3. I. Galot, Tko si ti, Kriste?, Karitativni fond UPT Đakovo, Đakovo 1996.
  4. I. Karlić, Bogočovjek Isus Krist, KS, Zagreb 2001.
  5. H. Küng, Biti kršćanin, Konzor-Synopsis, Zagreb 2002.
  6. K. Rahner, Temelji kršćanske vjere: uvod u pojam kršćanstva, Ex libris, Rijeka 2007.
  7. T. J. Šagi-Bunić, „Deus perfectus et homo perfectus“ a concilio Ephesino (a. 431) ad Chalcedonense (a. 451), Laurentianum, Romae 1965.
  8. Teodoret Cirski, Eranistes (bilingvalno izdanje), Demetra, Zagreb 2005.

PREPORUČENA LITERATURA

  1. H. Küng, Utjelovljenje Boga : uvod u Hegelovu teologijsku misao kao prolegomenu za jednu buduću kristologiju, I-II, Demetra, Zagreb 2007-2008.
  2. K.-J. Kuschel, Geboren vor aller Zeit, Piper, München-Zürich 1990.
  3. E. Schillebeeckx, Jesus, Herder, Basel-Wien 1975.
  4. T. J. Šagi-Bunić, „Duo perfecta“ et „duae naturae“ in definitione dogmatica Chalcedonensi, Laurentianum, Romae 1964.

  1. De sacramentis in genere - (Sakramenti općenito)

    Mr. Miro Jelečević

Predavanja o sakramentima slijede shemu: suvremena problematika, biblijski sadržaji i kulturno-religijskih konteksti, povijesno-sistematski podaci, sistematska razjašnjenja. Najprije se obrađuje opći nauk o sakramentima. Ovdje se govori o sakramentima kao znakovima života crkvene zajednice, u kojima i po kojima ona susreće Boga i doživljava dar njegove milosti. Sakramente se predstavlja kao sredstva milosti, kao objaviteljske znakove Božje blizine, kao simbole Božjeg kraljevstva, kao događaje komunikacije između Boga i čovjeka. Povijesno i sistematski se tematiziraju klasična pitanja poput porijekla sakramenata (pitanje ustanove od Krista), broja i skolastičkog definiranja sakramenata, učinka sakramenata, načina njihova djelovanja. Kritički se pristupa i pitanju o smislu općeg sakramentalnog nauka kao i pojedinim pitanjima vezanim uz ekumenski dijalog među kršćanskim Crkvama. Bivaju predstavljeni i novi naglasci i putovi u suvremenoj teologiji sakramenata.

 

Literatura:

F.-J. Nocke, Sakramententheologie, Düsseldorf 1997 (prijevod profesora); F. Courth, Sakramenti. Udžbenik za teološki studij i praksu, Đakovo 1997; E. Schillebeeckx, Krist sakramenat susreta s Bogom, Zagreb 1976; L. Boff, Kleine Sakramentenlehre, Düsseldorf 151998. (prijevod profesora); G. Koch, Sakramentenlehre, u: W. Beinert (izd.), Glaubenszugänge, sv. 3, Paderborn 1995. (prijevod profesora); O. H. Pesch, Katholische Dogmatik, sv. 2, Ostfildern 2010 (prijevod profesora); L.-M. Chauvet, Sacramenti, Milano 1997. (prijevod profesora); također izabrani leksikonski članci kao i članci iz teoloških časopisa i knjiga.


  1. De sacramentis in specie I: baptismo, confirmatio, poenitentia - (Sakramenti pojedinačno I: krštenje, potvrda i pomirenje)

Mr. Miro Jelečević

Krštenje je jedan od glavnih sakramenata, sakrament vjere, životne pripadnosti Isusu Kristu i inicijacije u zajednicu njegovih vjernika. Posebno se osvrće na pitanja nužnosti krštenja za spasenje, krštavanja djece te na važno mjesto krštenja u ekumenskom dijalogu. Potvrda kao sakrament svjedočenja kršćanstva i zrele vjere, tematizira se osobito s obzirom na nove pokušaje osmišljavanja sakramenta kao vlastitog sakramenta Duha. Sakrament pomirenja se obrađuje naglašavajući njegovu važnost za vjernički život, osobni i zajednički, ali i njegovih brojnih variranja kroz povijest. S obzirom na aktualnu krizu tog sakramenta, postavljaju se pitanja i novih pristupa crkvenoj pokorničkoj i pomirbenoj praksi.

 

Literatura:

Dio o pojedinom sakramentu iz svakog od navedenih udžbenika o sakramentima; L.-M. Chauvet/P. de Clerck, Il sacramento del perdono, Assisi  2002. (djelomični prijevod); izabrani članci iz leksikona, teoloških časopisa te odnosni dijelovi knjiga.


  1. De sacramentis in specie I: eucharistia - (Sakramenti pojedinačno II: euharistija)

Mr. Miro Jelečević

Sakrament euharistije pripada središtu kršćanskog življenja ali i teološke refleksije. Polazeći od uvjerenja u osobitu Kristovu prisutnost u njegovoj Crkvu i bogatstva iskaza vjere, teoloških razmišljanja kao i vjerničke prakse koji su se oko tog dubokog i stalnog uvjerenja oblikovali, ovaj sakrament biva tematiziran kroz čitav semestar. Pitanja novozavjetnih predaja i ranokršćanskih oblikovanja, ali i pitanja vanjskih utjecaja na kršćanski kult, dogmatsko-praktična utvrđivanja kroz povijest, brojni teološki i unutarcrkveni sporovi i rascjepi oko euharistijskih pitanja, teološko sazrijevanje i inovativnost s obzirom na tumačenje načina Kristove realne prisutnosti. Također se nužno osvrće na ekumenske mogućnosti i poteškoće vezane uz sakrament euharistije.

 

Literatura:

Uz dio o pojedinom sakramentu iz svakog od navedenih udžbenika o sakramentima, također A. Gerken, Theologie der Eucharistie, München 1977. (djelomičan prijevod); M. Brouard (dir.), Eucharistia. Enciclopedia dell'Eucharistia, Bologna 2004. (djelomičan prijevod); T. Šagi-Bunić, Euharistija u životu Crkve kroz povijest, Zagreb 1984; W. Kasper, Euharistija i Crkva, Zagreb 2005. Također izabrani leksikonski članci kao i članci iz teoloških časopisa i knjiga.


  1. De sacramentis in specie III: unctio, ordinatio, matrimonium - (Sakramenti pojedinačno III: bolesničko pomazanje, ređenje, kršćanski brak)

Mr. Miro Jelečević

Kroz obradu sakramenta bolesničkog pomazanja osvrće se na specifičnu i često delikatnu antropološko-religioznu situaciju bolesti. Nakon biblijsko-povijesnog pregleda ističe se važnost obnovljenog pristupa sakramentu nakon Drugog vatikanskog sabora i nužnost novog osmišljavanja. Sakramenti ređenja i kršćanskog braka spadaju u takozvane društvene sakramente jer se po njima socijalno održava i upravlja crkvena zajednica. Opsežne suvremene promjene i s njima vezana problematika osobito pogađaju upravo ta dva sakramenta. Današnje pitanja i shvaćanja službi u Crkvi postavljaju klasično tretiranje sakramenta ređenja pred nove i ozbiljne izazove, dok  tendencije koje dolaze iz socio-kulturnih područja ne ostavljaju netaknutima ni uporišne točke i važne sadržaje sakramenta kršćanskog braka.

 

Literatura:

Dio o pojedinom sakramentu iz svakog od navedenih udžbenika o sakramentima; U. Baumann, Die Ehe – ein Sakrament?, Züruch 1988. (djelomični prijevod); G. Greshake, Biti svećenik u ovom vremenu, Zagreb 2010. Također izabrani leksikonski članci kao i članci iz teoloških časopisa i knjiga.


  1. De Deo creante et elevante (Bog stvoritelj i uzdržatelj)

Mr. Miro Jelečević

Porijeklo i postojanje svijeta i čovjeka teološka refleksija traži i otkriva u Božjoj volji i djelovanju, u njegovoj ljubavi i milosti. Ovaj traktat obuhvaća dvije važne komponente: teologiju stvaranja i teološku antropologiju. One su nerazdvojne, ali i zasebne. Prva pojašnjava što to iz vjerničke i kršćanske perspektive znači stvaranje, kako Biblija govori o tome te kako je tema stvaranja tretirana kroz povijest Crkve i dogme. Tu je teologija nužno izazvana od suvremenih prirodnih znanosti i te izazove ne doživljava više kao prijetnju i negaciju, nego kao poticaj na ozbiljno nastojanje da razumljivo progovara o smislenom i dobrom početku i trajanju svijeta i čovjeka. Pri tome trajanje svijeta pretpostavlja trajno Božje djelovanje na njegovu stvorenju. Druga govori o čovjeku, njegovoj stvorenosti, dostojanstvu i odgovornosti (slika Božja) ali i grešnosti kao i zapletenosti u povijest grijeha (istočni grijeh). Također se govori o svijetu duhovnih bića i o tradicionalnim biblijsko-kršćanskim poimanjima duhovnih stvarnosti te njihovoj podjeli na dobre i zle. Neizbježan i izazovan je govor o evoluciji i teoriji evolucije ali i suvremenoj teoriji inteligentnog dizajna. Također se ukratko ocrtavaju teme koje nastaju iz dijaloga s modernim znanostima osobito astrofizikom, molekularnom biologijom i paleonotologijom.

 

Literatura:

  1. Sattler/Th. Schneider, Schöpfungslehre, u: Th. Schneider (izd.), Handbuch der Dogmatik 1, Düsseldorf 2002, 120-238. (prijevod profesora); F. Courth, Kršćanska antropologija, Đakovo 1998. O. H. Pesch, Katholische Dogmatik Bd. 1/2, Ostfildern 2010, (djelomičan prijevod); H. Küng, Der Anfang aller Dinge, München 2006. (djelomičan prijevod); M. Kehl, Und Gott sah dass es gut war, Freiburg i. B. 2006. (djelomičan prijevod); također izabrani leksikonski članci kao i članci iz teoloških časopisa i knjiga.

  1. Pneumatologia – (Pneumatologija)

    Dr. Stjepan Duvnjak

Cilj kolegija. Pneumatologija ima za cilj uvesti i upoznati studente s poviješću iskustva djelovanja i prisutnosti Duha Svetoga u ekonomiji spasenja i povijesti Crkve kao i s kategoriziranjem tog iskustva u teološkoj refleksiji. Kako su danas u svim kršćanskim denominacijama prisutni pokreti koji se u svom očitovanju religioznosti i duhovnosti pozivaju na nadahnuće Duha Svetoga, studijem pneumatologije treba odrediti kriterije po kojima se razaznaje djelo Duha Božjega i razlučuje od čovjekovih unutarnjih duševnih zbivanja.

 

Sadržaj kolegija. Poštoje pneumatologija relativno nov kolegij u okviru teološkog studija, u uvodnim predavanjima se pojašnjavaju poticaji i razlozi za uvođenje kolegija te diferenciranje govora o Duhu Svetome od govora o duhu u okviru filozofije. Potom se izlaže povijest iskustva prisutnosti i djelovanja Duha Svetoga u Starom i Novom zavjetu, te u povijesti Crkve. U povijesnom pregledu  se posebna pozornost posvećuje suprotstavljenim teološkim shvaćanjima  koja su vodila koncilskoj definiciji nauka o Duhu Svetom. U sustavnom izlaganju se  tematizira stvarnost Duha kao osobe, njegovo mjesto u Trojstvu, u savezu milosti,  djelovanje u Crkvi, u sakramentima i u duhovnom životu vjernika.

Obvezatna literatura

  1.  I. Golub, Duh sveti u Crkvi, KS Zagreb, 1975.
  2. Bazilije Veliki, Duh Sveti (preveo i komentar napisao M. Mandac), SB Makarska, 1978.
  3. Atanazije, Pisma o Kristu i Duhu (preveo i komentar napisao M. Mandac, SB makarska, 1980.
  4. «A Petar ustade i reče…» (Zbirka Papinih govora upućenih Katoličkoj karizmatskoj obnovi do 2.000), Fides Koprivnica, 2003.
  5. Y. Congar, Der Heilige Geist (glavni udžbenik), Herder 1982.
  6. Dominum ed vivificantem (Gospodina i Životvorca), Enciklika pape Ivana Pavla II, KS Zagreb, 1987.

 

Preporučena literatura

 

  1. Y. Congar, Im Geist und im Feuer, Herder 1985.
  2. Ch. Schuetz, Einfuehrung in die Pneumatologie, WBG Darmstadt, 1985.
  3. H. Muehlen, Der heilige Geist als Person, Aschendorf Muenster, 1966.
  4. J. Moltmann, Der Geist des Lebens, Chr. Kaiser Muenchen 1991.
  1. Isti, Der Heilige Geist und die Theologie des Lebens,

Kaiser 1997.

  1. R. Cantalamessa, Il canto dello Spirito, Ancora, Milano 1998.
  2. Spirito di Dio, (izbor otačkih tekstova o Duhu svetom di cura Mauro Todde), Paoline,

Milano 1987.

  1. Del Tuo Spirito Signore e piena la terra (izdala Teološka

komisija za pripravu Velikog jubileja 2000).

  1. G. Florovskij, Christo, lo Spirito e la Chiesa, Qiqajon, Comunita di Bose 1997.
  2. Kraus, Heiliger Geist, Koesel Muenchen, 1986.
  3. Zimmerling, Die charismatischen Bewegungen, Vandenhoeck-Ruprecht, Goettingen 2002.

 

  1. Bernd Jochen Hilberath, Pneumatologia, Queriniana, 1996.

Njemačko izdanje, Patmos Verlag  Duesseldorf, 1994.

  1. Muehlen, Onova kršćanske vjere (prev. Stanko Pavlović ), „Duh i voda“, Jelsa 1984.
  2. Gegenwart des Geistes. Aspekte der Pneumatologie (herausg. von K. Rahner und Heinrich Schlier), Questiones disputatae 85, Herder, 1979.
  3. Concilium (Međunarodni teološki časopis), Gospodin i Životvorac: promišljanja o Duhu danas, XLVII/ 4/
  4. Ratzinger, Novi izljevi Duha u Crkvi (prev.dr. Mladen Parlov), Verbum, Split, 2008.
  5. Duh Sveti preporoditelj čovjeka (Zbornik radova sa Studijskog dana o Duhu Svetom u katehezi), izd. Katahetski ured Vrhbosanske nadbiskupije, Sarajevo 1998.

  1. Theologia orientalis - (Istočna teologia)

    Dr. Marinko Pejić

CILJ KOLEGIJA- Upoznati studente s teološkom i duhovnom tradicijom kršćanskog Istoka u svim njegovim povijesnim tradicijama, s posebnim naglaskom na teološku specifičnost istočnih crkava u odnosu na zapadno kršćanstvo.

 

SADRŽAJ KOLEGIJA- U prvom dijelu kolegij se bavi pojašnjenjem važnih pojmova o kršćanskom Istoku i klasifikacijom istočnih Crkava s obzirom na njihovu konfesionalnu pripadnost: Drevne istočne crkve, Pravoslavne crkve i Katoličke istočne crkve. Kratko se obrađuje svaka od Drevno istočnih crkava s njihovom poviješću i teološkim specifičnostima. Obrađuje se ustrojstvo Pravoslavne crkve s podjelom na autokefalne i autonomne Pravoslavne crkve, i objašnjava identitet Katoličkih istočnih crkava. U drugom dijelu kolegija sustavnije se obrađuje karakter i izvore istočne teologije i njene najvažnije karakteristike i razlike u odnosu na katoličku teologiju, naročito na području dogmatike,  pneumatologije, ekleziologije, eshatologije i kanonskog prava.

 

OBVEZATNA LITERATURA

 

  1. Kolarić, Ekumenska trilogija. Istočni kršćani. Pravoslavni. Protestanti. Zagreb 2005.
  2. Kolarić, Istočni kršćani, Zagreb 1980.
  3. E, Benz, Duh i život istočne Crkve, Sarajevo 1991.
  4. Vladimir Loski, Mistična teologija istočne Crkve, Zagreb 2001.
  5. Dimitrije Staniloje, Pravoslavna dogmatika III, Sremski Karlovci 1997.
  6. Đakovac (ur.), Savremena pravoslavna teologija, Kalenić 2008.

 

PREPORUČENA LITERATURA

 

  1. Mateljan, Sakramenti u pravoslavnoj teologiji, Služba Božja 44 (2004) 1, 3-37.
  2. Meyendorff, Visantijsko bogoštovlje. Istorijski tokovi i dogmatske teme, Kragujevac 1985.
  3. G. Gianaza, Temi diteologiaorientale 1, Bologna 2010.
  4. C. Felmy, DieortodoxeTheologie der Gegenwart. EineEinführung, Darmstadt 1990.

 


  1. Theologia oecumenica - (Ekumenska teologija)

    Dr. Marinko Pejić

CILJ KOLEGIJA-Upoznati se s teološkom dimenzijom  ekumenizma, što znači da će se kušati prvenstveno osvijetliti teološki doprinos pokretu ujedinjenja Crkava. Pri tome će se najviše prostora posvetiti onim pitanjima koja su se pokazala temeljnim i još uvijek najvećom preprekom tome jedinstvu.

 

SADRŽAJ KOLEGIJA-U prvom dijelu kolegija obrađuje se povijest suvremenog ekumenskog pokreta i njegove institucije. Nakon toga se prelazi na temeljne pretpostavke religijskog dijaloga, te na ciljeve i strukture ekumenskog dijaloga. Kratko se predstavlja odnos vodećih kršćanskih konfesija prema ekumenizmu i temeljno analizira koncept zajedništva (comunio)  kao ključni termin katoličke ekleziologije i ekumenske teologije. U drugom dijelu kolegija obrađuju se temeljna pitanja koja su još uvijek glavne prepreke jedinstvu kršćana, kao što je Rimski primat ili uloga pape u sveopćoj Crkvi, pitanje ekleziologije, pneumatologije, sakramenata, naročito sakramenta Svetog reda.

 

OBVEZATNA LITERATURA

 

  1. Lies, Temeljni tečaj ekumenske teologije. Od raskola do pomirenja modeli crkvenog jedinstva, Zagreb 2011.
  2. Kolarić, Ekumenska trilogija. Istočni kršćani.Pravoslavni.Protestanti, Zagreb 2005.
  3. Moro, Teološki hod ekumenizma u XX. stoljeću, Split 2009.
  4. Ikić, Ekumenske studije i dokumenti, Sarajevo 2003.
  5. Jerko, Da budu jedno. Pitanja današnjeg ekumenizma, Split 1976.

 

PREPORUČENA LITERATURA

 

  1. Roman, Uvod u teologiju ekumenizma, Veternik 2001.
  2. Neuner, Teologiaecumenica, Brescia 2001.
  3. Šagi-Bunić, Ali drugog puta nema, Zagreb 1972.

  1. Dogmatika

Dr. Luka Markešić

C i lj  p r e d m e t a

Cilj dogmatskog izlaganja u ovim predmetima je prikazati vjerske istine, kako se nalaze

u Sv.pismu, u tradiciji Crkve, kod učiteljstva Crkve i povijesti teologije od  početka kršćanstva,  crkvenih otaca i velikih teologa, od Irineja, preko Augustina, Bonaventure i Tome Akvinskoga do suvremenih teologa. Na taj način se u svjetlu istina objave prikazuje povijest čovjeka u Crkvi i svijetu radi postizanja spasenja u vječnom životu s Bogom.

 

S a d r ž a j   p r e d m e ta

 

  1. De Ecclesia – (Ekleziologija)

- Povijesni pregled učenja o Crkvi

- Prvi dio: Podrijetlo Crkve

- Drugi dio: Bit i narav novozavjetne Crkve

- Treći dio Bitna svojstva Crkve

 

Izvori i literatura

- Dogmatska konstitucija o Crkvi, Lumen gentium, 1964.

- Denzinger-Schönmetzer, Enchiridion symbolorum, Freiburg, 1991.

- Lexikon für Theologie und Kirche , J.Höfer – K. Rahner – W. Kasper, Freiburg  1993-2001.

- W. Beinert – B. Studenrauch, Neues Lexikon der katholischen Dogmatik, Freiburg  2009.

- Schnackenburg R., Die Kirche im Neuen Testament, Freiburg 1961,

- Ratzinger J., Das neue Gottes Volk, Düsseldorf 1969.

- Küng H., Die Kirche, Freiburg 1967.

- Congar Y., Wesenseigenschaften der Kirche, u: Mysterium salutis, Köln 1972.

. Markešić fra Luka, Crkva Božja, Sarajevo 2005.

 

  1. De Deo uno et trino – (Otajstvo Trojedinog Boga)

.- Uvod

-  Prvi dio: Objava Boga u Starom i Novom zavjetu

-  Drugi dio: Objava trojednoga Boga

-  Treći dio: Povijest dogme o tro-osobnom Bogu

-  Četvrti dio: Razvoj dogme Božjeg triniteta u nauku crkve

-  Peti dio: Objava Boga u stvorenom svijetu

-  Prilog: Ateizam

Izvori i literatura

- Denzinger-Schönmetzer, Enchiridion symbolorum, Freiburg 1991.

- Kasper W., Der Gott Jesu Christi, Freiburg 2008.

- Schmaus M., Katholische Dogmatik, Bd. I, München 196o.

-  Küng H., Existiert Gott?, München 1978.

- Ratzinger J., Uvod u kršćanstvo, Zagreb 1970.

-  Moltmann J., Der gekreuzigte Gott, München 1972.

-  Markešić fra Luka, Čovjek u misteriju Boga, Sarajevo 2009.

  1. De Gratia – (Milost)

- Povijest nauke i milosti

- Prvi dio: Univerzalnost Božje milosti

- Drugi dio: Gratuitet milosti i suradnja čovjeka

- Treći dio: Božje milosno djelovanje u Isusu Kristu

- Četvrti dio: Bit i narav Božje milosti u čovjeku

- Peti dio: Božja milost i čovjekovo djelovanje

- Šesti dio: Božja milost i postmoderni čovjek

Epilog: Čovjek u kršćanskoj viziji

 

Izvori i literatura

- Denzinger-Schönmetzer, Enchiridion symbolorum, Freiburg, 1991.

- Pesch H., – Peters H., Einfürung in die Lehre von Gnade und Rechtigung, Darmstadt 1981.

- Rahner K., Gnade als Freiheit, Freiburg 1968.

- Rondet H., Gratia Christi, Paris 1948.

- Martin – Palama J., Gnadenlehre. Freiburg 1980

- Auer J., Das Evangelium der Gnade, Regensburg 1970.

- Markešić fra Luka, Čovjek u Božjoj milosti, Sarajevo 2008.

 

  1. De novissimis – (Eshatologija)

- Uvod

- Poglavlje prvo: Isusova eshatologija

- Poglavlje drugo:Interpretacija Isusove eshatologije

- Poglavlje treće: Gdje je, smrti, tvoja pobjeda

- Poglavlje četvrto: Besmrtnost duše i uskrsnuće tijela

- Poglavlje peto: Besmrtnost duše i uskrsnuće tijela u novijoj teologiji

- Poglavlje šesto: Dolazak Sina Čovječjega

- Poglavlje sedmo: Nebo, čistilište, pakao

- Poglavlje osmo: Moderna pitanja o budućnosti čovjeka

- Prilozi: Benedikt XII, Konstitucija Benedictus Deus, 1336

Drugi vatikanski sabor, Konstitucija Svjetlo naroda, 1946.

Pismo kongregacije za nauk vjere o zagrobnom životu, 1979.

 

Izvori i literatura

- Denzinger-Scchönmetzer, Enchiridion symbolorum, Freiburg 1991.

- Kehl M., Eshatologie, Würzburg 1986.

- Moltmann J., Theologie der Hoffnung, München 1966.

- Rahner K., Theologie des Todes, Freiburg 1963.

- Ratzinger J., Eshatologie – Tod und ewiges Leben, Regensburg 1977.

- Küng H., Ewiges Leben?, München 1982.

- Greshake G., Auferstehung der Toten, Essen 1969.

- Markešić fra Luka, Čovjek u Božjoj budućnosti, Sarajevo 2007.

 

  1. De Maria – (Mariologija)

- I. Marija – Majka Gospodinova i majka ljudi

- II. Marijanske istine i dogme

- III. Štovanje Marije u bosansko-hercegovačkoj tradiciji

- Prilog: Marijanski kult, enciklika pape Pavla VI.

 

Izvori i literatura

- Denzinger-Schönmetzer, Enchiridion symbolorum, Freiburg 1991.

- Rahner K., Marija,  majka Gospodinova, Zagreb 1980.

- Auer J., Maria – Christi Mutter im Heilsplan Gottes, Regensburg 1988.

- Beinert W., Heute von Maria reden ?  Freiburg 1973.

- Markešić fra Luka, Marija, službenica Gospodnja, Sarajevo 2011.

  1. Philosophia et psychologia religionis (Filozofija i psihologija religije)

    Dr. Mile Babić

 

CILJ KOLEGIJA – pokazati studentima što su filozofija i psihologija te ukazati na pluralizam koji vlada u suvremenoj filozofiji i psihologiji te primijeniti rezultate filozofskoga i teološkoga istraživanja na razumijevanje religije.

SADRŽAJ KOLEGIJA – izložiti bitne osobine filozofije religije i bitne osobine psihologije religije. Zatim pokazati kako je nastala novovjekovna kritika religije počevši od prosvjetitelja i G. W. F. Hegela preko L. Feuerbacha, K. Marxa, F. Nietzschea do M.-M. Pontyija i J.-P. Sartrea. Dati kritički odgovor na filozofsku kritiku religije i i zložiti stavove autora tzv. novoga ateizma (S. Harris, R. Dawkins, D. Dennett, M. Onfray i drugi). Predstaviti kritiku religije koja dolazi od dubinske psihologije, osobito od S. Freuda, A. Adlera i E. Fromma te pokazati blagonaklono gledanje na religiju kod C. J. Junga, V. Frankla i ostalih.

OBVEZATNA LITERATURA

  1. M. Babić, Hegelova filozofija prava, University Press & Hrvatsko filozofsko društva, Sarajevo-Zagreb 2010.
  2. B. Grom, Religionspsyhologie, Kösel, München 2007.
  3. H. Krings – E. Simons, „Bog kao filozofski problem“, Jukić 10-11, 1980-1981, str. 57-86.
  4. H. Küng, Postoji li Bog?, Naprijed, Zagreb 1987.
  5. S. Kušar, Spoznaja Boga u filozofiji religije: Welte i božanski bog, Filozofska istraživanja, Zagreb 1996.
  6. B. Welte, „Razgovor s ateistom“, Jukić, 10-11, 1980-1981, str. 121-125.

PREPORUČENA LITERATURA

  1. G. W. F. Hegel, Predavanja o filozofiji religije, sv. I-II, Breza, Zagreb 2009.
  2. H. Hemminger, Grundwissen Religionspsyhologie, Herder, Freiburg-Basel-Wien 2003.
  3. I. Kant, Religija unutar granica pukoga uma, Breza, Zagreb 2012.
  4. N. Luhmann, Društvo društva, sv. I-II, Breza, Zagreb 2011.

  1. Introducutio in philosophiam – (Uvod u filozofiju)

    Dr. Josip Jozić

 

Uvodni premet u filozofiju donosi osnove i početke filozofiranja: čuđenje, sumnju i iskustvo. Cilj je premeta kratko predstaviti početke filozofiranja, temeljene pojmove, razliku filozofije od drugih znanosti i definiciju filozofije. Sadržaj predmeta polazi od početnih tekstova Platona i Aristotela, preko razlika između filozofije i religije, ideologije i umjetnosti. Na slikovitim primjerima iz Platonove i Aristotelove filozofiju pokušava se ponuditi opći uvod u filozofiranje i u filozofske pravce današnjice.

 

Literatura: glavna: A. Anzenbacher, Einführung in die Philosophie, Beč 1981; N. Hartmann, Einführung in die Philosophie, Osnabrück 1954.

Sekundarna: Th. Nagel, Was bedeutet das alles? Eine ganz kurze Einführung in die Philosophie, Stuttgart 2012; A. Brunner, Die Grundfragen der Philosophie, Freiburg/Basel/Beč 1963.


  1. Logica – (Logika)

Dr. Josip Jozić

 

Cilj kolegija: Logika je najopćenitije gledano znanost o ispravnom mišljenju. Iako ime „Logike“ kao znanosti ne potječe od Aristotela, ipak se klasična i tradicionalna logika držala logičkih principa koji su određeni u Aristotelovom Organonu, te iako se logika kao znanost polovicom 19. stoljeća počela pod utjecajem matematike i filozofije jezika razvijati u više logičkih grana, ipak je tradicionalna aristotelovska logika ostala temeljem pristupa logičkim pitanjima i na današnjim visokim školama, osobito s traktatima o kategorijama, o značenju, o zaključivanju i dokazivanju. Cilj ovog kolegija jest upoznati studente prvih godina teološkog studija s osnovnim logičkim pojmovima, počevši od samog „pojma“ preko suda i zaključka do logičkih i spoznajnim metoda. Cilj je također upoznavanje s pojmom istine, te istinitog, ispravnog i valjanog stvaranja rečenice i zaključka, te upoznavanje s pojmom „misao“ kao takvim. Time se otvara horizont za pitanja kojima se bave sve druge filozofske i znanstvene discipline. Stoga se sadržaj ovog predmeta bazira na govoru o pojmu i vrsti pojmova i njihovu međusobnom odnosu, kategorijama kao temeljnim atributima svega postojećeg, zatim sudu i teorijama o sudu (rečeničnom sklopu) i njegovu značenju, silogizmu i vrstama silogizma kao obliku valjanog zaključivanja, pogreškama u zaključivanju i sofizmima, logičkim metodama i dokazima. Pod utjecajem filozofije jezika, a koliko je to u mogućnosti, obrađuje se još i pitanje razlike smisla i značenje u sudu, funkcije i pojma, te pitanje logičkog istraživanja o misli. Literatura: glavna: Aristoteles, Philosophische Schriften: Kategorien, Lehre vom Satz, Lehre vom Schluss, Lehre vom Beweis, prijevod na njem. Eugen Rolfes, Hamburg 1995; Gajo Petrović, Logika, Zagreb 1979; Srećko Kovač, Logika, Zagreb 1994; Gottlob Frege, Misao, Logičko istraživanje, u: Beiträge zur Philosophie des deutschen Idealismus, 1918-1919 (prijevod profesora); Gottlob Frege, O smislu i značenju, u: Gottlob Frege, Funktion-Begriff-Bedeutung, izd. Mark Textor, 2007 (prijevod profesora).

Sekundarna:  W.V. O. Quine, Grundzüge der Logik, Frankfurt am Main 1993; A. Bühler, Einführung in die Logik, Freiburg/München 1992; F. von Kutschera i A. Breitkopf, Einführung in die moderne Logik, Freiburg/München 1992; R Carnap, Symbolische Logik, Beč 1960; W. Kneale/Martha Kneale, The Development of Logik, Oxford 1962; N. Ibrulj, Filozofija logike, Sarajevo 1999; B. Badrov, Sabrana djela, Livno-Sarajevo 1997.


  1. Metaphysica generalis – (Metafizika)

    Dr. Josip Jozić

 

Metafizika se bavi pitanjem stvarnosti kao takve u njenoj cjelovitosti i ukoliko je ona dostupna ljudskom cjelokupnom iskustvu. Osnovno je metafizičko pitanje ono o počelu ili bitku svega, odnosno ono o neempirijskim principima onog empirijskoga. Cilj ovog predmeta jest predstaviti povijesnu problematiku, prekretnice i nova određenja metafizičke znanosti, početke meta-fizičkih pitanja i njihovo značenje, osnove metafizičkih i ontoloških principa, antičko poimanje metafizičke problematike i njezini odjeci do novog vijeka, ontološke zakonitosti, te kratki suvremeni pristup problemu metafizike, od Kanta do Heideggera. Sadržaj se zato orijentira prema ovoj problematici i počinje s metafizičkim predsokratovskim pitanjima, preko Platonove nauke o idejama i Aristotelovih hilemorfizma i principa bitka, od formalizma do teleologije. Kolegij dotiče i kršćansko metafizičko polazište do Descartesova „cogito, ergo sum“ i Kantova kopernikanskog obrata u metafizičkim i gnoseološkim pitanjima, te nastoji s osvrtom na druge filozofe pristupiti modernoj problematici Heideggerova „Vorverständnis“ i utjecaju jezika na metafiziku, te u konačnici završava s pitanjem Boga kao pretpostavke za pratemelj i pracilj zbilje.

 

Literatura: glavna: Aristoteles, Philosophische Schriften, Metaphysik, prijevod na njem. Hermann Bonitz, Hamburg 1995; E Coreth, Grundriss der Metaphysik, Innsbruck/Beč 1994 (dijelom prijevod); H Schmidinger, Metaphysik, Ein Grundkurs, Stuttgart 2000 (dijelom prijevod); M. Heidegger, Einführung in die Metaphysik, Tübingen 1966.

Sekundarna: B. Weissmahr, Ontologie, Stuttgart 1991; M. Heidegger, Sein und Zeit, Tübingen 1967; G. Martin, Allgemeine Metaphysik, Berlin 1965; N. Hartmann, Neue Wege der Ontologie, Stuttgart, 1964; N. Hartmann, Möglichkeit und Wirklichkeit, Berlin 1966. N. Hartmann, Zur Grundlegung der Ontologie, Berlin 1965;. B. Badrov, Sabrana djela, Livno-Sarajevo 1997.


  1. 5. Theodicea – (Theodiceja)

Dr. Josip Jozić

 

Teodicejsko pitanje je postalo posebice aktualno u prošlom stoljeću i s refleksijama u našem stoljeću. Ono je jedno od gorućih filozofskih pitanja današnjice: pitanje opravdanja Božje opstojnosti, napose Božjeg milosrdnog odnosa prema svijetu u kaosu holokausta modernog i postmodernog doba. Kako opravdati Boga pred pitanjem zla u svijetu jest u tradiciji Leibnizove filozofije osnovno filozofsko pitanje premeta teodicije. Možda više, kako neizbježno zlo prihvatiti unutar vjere u Boga jest još i važnije pitanje u životu vjernika. Filozofski govor o opravdanju Bogu, međutim, polazi od pojedinih postavki koje su se tokom povijesti iskristalizirale. Cilj je ovog kolegija i predstaviti problematiku teodicejskog pitanja kroz povijest, argumentativno pristupiti problemu odnosa vjere i razuma, problematici Božje opstojnosti i dokaza za Božju opstojnost, određenoj metafizičkoj problematici unutar teodicejskog pitanja, problem zla kao takvoga, te kontingentnosti svijeta i transcendenciji Boga. Sadržaj se bazira na četiri temeljna područja: Leibnizova teodiceja, filozofsko promišljanje odnosa vjere i razuma, te dokazi za Božju egzistenciju, te pitanje kategoričkog imperativa.

 

Literatura: glavna: G.H. Leibniz, Philosophische Schriften, Theodizee I i II, Frankufrt 1986;  J. Bromand/G. Kreis, Gottesbeweise von Anselm bis Gödel, Berlin 2011; H. Küng, Existiert Gott?; München 1978; I. Kant, Grundlegung zur Metaphysik der Sitten, Göttingen 2004; Motive, Gründe, Zwecke, Theorien praktischen Rationalität, izd. Stefan Gosepath, Frankfurt 1999. B. J. Claret, Theodizee, Das Böse in der Welt, Darmstadt 2007.

Sekundarnda: G. Keil, Willensfreiheit und Determinismus, Stuttgart 2009; B. Häring, Das Heilige und das Gute, München 1950; J. Splett, Freiheits-Erfahrung, Vergegenwärtigung christlicher Anthropo-Theologie, Köln 2005. Dietrich Bonhoeffer, Ethik, Gütersloh 1992. B. Badrov, Sabrana djela, Livno-Sarajevo 1997.


  1. Cosmologia – (Kozmologija)

    Dr. Josip Jozić

 

Kozmologija tradicionalno spada u specijalnu metafiziku kao nauku o bitku s naglaskom na materiju ili stvoreni svijet. U tom smislu se ona bavi filozofskim promišljanjem strukture svijeta kao fizikalne supstancije. Budući je kozmologije filozofsko promišljanje o fizikalnoj materiji, ona mora ići ukorak s prirodnom znanošću, odatle je i drugo ime ove filozofske discipline prirodna filozofija. Cilj je ovog kolegija polazeći od Aristotelove Fizike predstaviti filozofsku problematiku prirode: pitanje materije i supstancije, pitanje nastanka, promjene i nestanka materijalnoga, kretanja, prostora i vremena, praznog prostora i drugih kategorija u kojima egzistira materijalna zbilja. Svi se ovi pojmovi pojavljuju i obrađuju u prirodnim znanostima, te se u ovom kolegiju reflektiraju najnovija istraživanja s područja atomske fizike i strukture materije, teorije relativiteta, teorija kvantne fizike, zatim su predstavljene tradicionalne i moderne kozmološke teorije o stvaranju svijeta i nastanku života. Zato se polazeći od filozofske refleksije pojedinih pitanja obrađuju ova područja: struktura materije i filozofska interpretacija prostora, teorija relativiteta i filozofska interpretacija vremena, entropija i vremenski pravac, kvantna fizika i problem osjetilne zbilje i promatranja (spoznajni moment u kozmologiji), stvaranje svijeta i ekspanzija svemira i filozofski problem prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, te na kraju pitanje života i filozofija organskih oblika.

 

Literatura: glavna: Aristoteles, Physik, prijevod na njem. H. G. Zekl, Philosophische Schriften, Hamburg 1995; Stefan Bauberger, Was ist die Welt,  Zur philosophischen Interpretation der Physik, Stuttgart 2005 (prijevod profesora); S. Hawking, Velebni plan, Zagreb 2010. H. Fritzsch, Vom Urknall zum Zerfall, München 1983. I. Kant, Kritik der reinen Vernunft, Leipzig 1925.

Sekundarna: A. Einstein, Eine neue Bestimmung der Molekülardimensionen, Diss, Zürich,1905; A. Einstein, Grundlagen der allgemeinen Relativitätstheorie, u: Annalen der Physik, 1916; A. Zeilinger, Einsteins Schleier, Die neue Welt der Quantenphysik, München 2005. W. Heisenberg, Quantenphysik und Philosophie, Stuttgart 2012; Benjamin Libet, Mind Time, Wie das Gehirn das Bewusstsein produziert, Frankfurt 2005.


  1. Noetica – (Teorija spoznaje)

     Dr. Josip Jozić

 

Noetika je filozofska disciplina koja promatra mogućnost, porijeklo i realnost ljudske spoznaje. Cilj je ovog premeta predstaviti spoznaju problematiku do I. Kanta, promjene koje su nastale u metafizici i gnoseologiji s Kantom, te u određenom smislu transformaciju noetike u spoznajnu teoriju. Sadržaj je sljedeći: ponajprije se obrađuje skepticizam, problematika pojma znanje i spoznaja, porijeklo znanja – racionalizam i empirizam, realnost vanjskoga svijeta i pojedine racionalističke i empirističke spoznaje teorije i pojam kvalitete vanjskog svijeta, apriorizam u spoznaji i Kantova transcendentalna estetika te kategorije spoznajnog uma, vrste spoznaje i kriterij istine, te kratko transformacija spoznajne teorije u filozofiju jezika i znanstvenu teoriju.

 

Literatura: glavna: A. Keller, Allgemeine Erkenntnistheorie, Stuttgart 1982 (dijelom prijevod); G. Gabriel, Grundprobleme der Erkenntnistheorie, Von Descartes zu Wittgenstein, Padeborn 2008 (prijevod profesora); R. Descartes, Meditationes de Prima Philosophia (latinski-njemački), Stuttgart 2001; P. Baumann, Erkenntnistheorie, Stuttgart 2006.

Sekundarna: J. de Vries, Grunfragen der Erkenntnis, München 1980; F. von Kutschera, Grundfragen der Erkenntnistheorie, Berlin/New York 1982; Th. Nagel, Die Grenzen der Objektivität, Stuttgart 2005; N. Hartmann, Grundzüge einer Metaphysik der Erkenntnis, Berlin 1949. B. Badrov, Sabrana djela, Livno-Sarajevo 1997.


  1. Psychologia generalis – (Opća psihologija)

     Dr. Josip Jozić

 

Psihologija je bila dio metafizike do podjele na racionalnu i eksperimentalnu psihologiju s Christianom Wolffom. Od tada se obrađuju kao dvije različite discipline. Opća psihologija međutim mora predstaviti i jednu i drugu disciplinu u zadatom roku: i racionalni nauk o duši čije se porijeklo nalazi u antičkoj filozofiji i najnovije oblike eksperimentalne psihologije. Cilj je ovog kolegija predstaviti problematiku pojma „duša“ do novovjekovne filozofije: Platonovi dokazi za opstojnost duše, Aristotelov pojam „enteleheia“ i svrhovitosti tijela, Plotinov „Nous“ i Augustinov nauk o sjećanju do Descartesova „res cogitans“. Zatim su predstavljeni pojedinačni oblici eksperimentalne psihologije sve do tzv. Philosophy of Mind u kojoj je osobit naglasak stavljen na tzv. Tijelo-duša problem, a u njoj je nastavljena tradicija racionalne psihologije. Sadržaj predmeta polazi od pojedinačnih nauka o duši do pravaca eksperimentalne psihologije: razvojne, kognitivne, psihologije ličnosti i i ljubavi, psihoterapije i pojedinih psihičkih poremećaja.

 

Literatura: glavna:  Platon, Phaidon, u: Werke III (prijevod Schleiermacher), Darmstadt 1974; Aristotel, O duši, Zagreb 1987; A. Augustin, Zagreb 2010; V. Schubert, Plotin, Freiburg/München 1973; R. Descartes, Meditationes de Prima Philosophia, 2. Meditation (latinski-njemački), Stuttgart 2001; D. Krech/R. S. Crutchfield u. a, Grundlagen der Psychologie, Weinheim 1992.

Sekundarna: D. Dietrich, Psychologie, Eine Einführung in ihre Grundlagen und Anwendungsfelder, Stuttgart 1985; S. Freud, Darstellung der Psychoanalyse, Hamburg 1970. V. Kast, C. G. Jung: Ausgewählte Schriften, Ostfilden 2011. V. Kast, Vom Sinn der Angst. Wie Ängste sich festsetzen und wie sie sich verwandeln lassen, Freiburg 1996.


  1. Hist. philosophiae antiqui et medii aevi – (Antička i srednjovjekovna filozofija)

     Dr. Ivan Bubalo

 

Pojam i zadaća povijesti filozofije kao filološko-historijske i kritičko-filozofske znanosti. Milećani Tales, Anaksimandar i Anaksimen: početno filozofsko pitanje o arhe; „metafizički rez“. Pitagora: broj kao bitak. Parmenid: utemeljenje zapadne ontologije – bitak jest, nebitak nije. Heraklit: „rat je otac svega“ – bitak kao harmonija suprotnosti (logos). Empedoklo i Anaksagora: posredovanje između Parmenida i Heraklita. Demokrit iz Abdere: atomističko-mehanicističko objašnjenje svijeta. Sofisti: kriza filozofskog traganja za istinom. Sokrat: objektivni karakter spoznaje i kreposti. Platon: ideja kao istinski bitak, objekt pravog znanja i najviša svrha djelovanja – najviši fizički, logički i etički princip (arhe); nauk o duši i državi. Aristotel: utemeljenje logike; metafizički principi bitka: formalni, materijalni, tvorni i svršni; psihologija, etika i politika. Helenističko-rimska filozofija etičkog i religiozno-soteriološkog smjera: stoicizam; epikureizam; skepticizam; novoplatonizam. Susret kršćanske vjere i grčkog mišljenja. Augustin: utemeljenje kršćanskog platonizma povezivanjem Plotinove metafizike i Pavlove antropologije; prevladavanje maniheizma i skepticizma; „Deum et animam scire cupio“; kršćansko-teološka filozofija povijesti. Dionizije Pseudo-Areopagit: kršćansko-filozofska mistika na novoplatonskim temeljima. S. Boetije: „zadnji Rimljanin i prvi skolastik“; J. S. Eriugena: mistično-filozofski sistem proizlaženja svega postojećega iz Boga i ponovno vraćanje u Boga. Spor oko univerzalija. A. Canterburyjski: „Otac skolastike“; znanje i vjera; apriorni („ontologijski“) dokaz za Božju egzistenciju. P. Abelard: oštroumni kritički duh; srednjovjekovni subjektivitet. Pretpostavke Visoke skolastike: susret islama i zapadnog kršćanstva; recepcija cjelovitog Aristotela; nastanak univerziteta; pojava „prosjačkih redova“. Roger Bacon: „scientia experimentalis“ – važnost eksperimenta i iskustva. Albert Veliki: prvi sistem kršćanskog aristotelizma. Bonaventura: vodeći predstavnik augustinizma (kršćanski idealizam). Toma Akvinski: sveobuhvatni sistem skolastičkog aristotelizma (kršćanski realizam). Siger iz Brabanta: latinski aberoizam; učenje o dvostrukoj istini. Meister Eckhart: filozofska mistika. J. Duns Scotus: najznačajniji voluntaristički sistem Srednjega vijeka (kritička opreka Tominom intelektualizmu). W. Ockham: raspad srednjovjevnog sklada vjere i znanja; radikalni voluntarizam; kritika presizanja papinske vlasti na svjetovno područje. Nikola Kuzanski: originalno mišljenje pod novoplatonskim i mističnim utjecajem; „coincidentia oppositorum“.


  1. Hist. philosophiae novi aevi – (Novovjekovna filozofija)

      Dr. Ivan Bubalo

Prijelazno razdoblje Renesanse: postupni razlaz sa srednjovjekovnim teocentrizmom i obrat ka novovjekovnom antropocentrizmu obnovom antičke filozofije, „borba tradicija“; uspon prirodne znanosti i kvantitativno-mehanicističko shvaćanje prirode; naturalistička antropologija i obacivanje klasične povezanosti politike i morala (N. Machiavelli); strastveni panteizam (G. Bruno); „Novum organon“, znanje kao moć (F. Bacon). Starija hrvatska filozofija (J. Dragišić, B. Benković, F. Petrić); R. Descartes, utemeljitelj novovjekovne filozofije; metodička sumnja i utemeljenje filozofije na samoizvjesnosti subjekta; dualizam konačnih supstancijā: res cogitans i res extensa. B. Pascal: samokritika epohe – esprit de finesse nasuprot esprit de géométrie. B. Spinoza: ukidanje dvojstva konačnih supstancija u jednoj božanskoj supstanciji i izgradnja panteističkog sistema more geometrico; filozofija religije – amor Dei intellectualis; politička filozofija. G. W. Leibniz: dinamičko shvaćanje supstancije – monada kao être capable d’action; prestabilirana harmonija; problem teodiceje. Th. Hobbes: ukidanje duhovne supstancije – materijalizam, empirizam, naturalizam; apsolutizacija države. J. Locke: obuhvatno zasnivanje empirizma; umnost kršćanske vjere; liberalno shvaćanje države i odgoja. D. Hume: radikalizacija empirizma – destrukcija pojmova supstancije i uzročnosti; skeptično-agnostička filozofija religije; utilitaristička etika. Prosvjetiteljstvo: apsolutizacija autonomnoga i samodovoljnog uma; englesko, francusko i njemačko prosvjetiteljstvo. I. Kant: pitanje mogućnosti metafizike kao znanosti; sadržaj i valjanost spoznaje – pojava i stvar po sebi; kritika dokaza za Božju opstojnost i postulati praktičkoga uma; utemeljenje autonomne etike dužnosti i kategorički imperativ; filozofija religije – „religija unutar granica čistoga uma“. J. G. Fichte: „subjektivni idealizam“. F. W. Schelling: „objektivni idealizam“. G. W. F. Hegel: „apsolutni idealizam“; dijalektički razvoj apsoluta – teza, antiteza, sinteza; filozofija duha; svjetska povijest, pravo i država. A. Schopenhauer: voluntarizam i pesimizam; „svijet kao volja i predodžba“. L. Feuerbach: antropološka kritika religije. K. Marx (i F. Engels): historijski materijalizam; čovjekovo samootuđenje u klasnom društvu i konačno realno oslobođenje u komunističkom besklasnom društvu; daljnja povijest marksizma. S. Kierkegaard: pojam egzistencije; estetski–etički–religiozni stadij; kritika posvjetovnjačenog kršćanstva. A. Comte: utemeljitelj pozitivizma u Francuskoj; tri stadija povijesnog razvoja. Ch. Darwin: prirodoznastvena teorija evolucije. F. Nietzsche:  prevrednovanje svih vrednota – život nasuprot moralu, nadčovjek nasuprot Bogu; volja za moć; smrt Boga i nihilizam; vječno vraćanje jednakog. H. Bergson: intuicionistička filozofija života – bitak kao stvaralački razvoj nošen životnom snagom (élan vital); zatvoreni vs.otvoreni moral i statična vs. dinamična religija.


  1. Historia philosophiae contemporanea – (Suvremena filozofija)

       Dr. Ivan Bubalo

 

  1. Husserl: filozofija kao stroga znanost – kritika psihologizma, relativizma i empirizma; fenomenološka metoda; „k samim stvarima“; intelektualno zrenje bîti; nastavljači fenomenologije (M. Scheler; N. Hartmann; M. Merleau-Ponty, E. Levinas). K. Jaspers: filozofija egzistencije; granična situacija i rasvijetljenje egzistencije; apsolutna zbilja – „ono obuhvatno“. M. Heidegger: „bitak i vrijeme“: pitanje o bitku bića; povijest zapadne metafizike kao povijest zaborava bitka; analiza tu-bitka (čovjeka) kao mjesta razumijevanja bitka; egzistencijali tu-bitka – bitak-u-svijetu, su-bitak, briga, strepnja, bitak ka smrti, vremenost; okret u mišljenju: samootkrivanje bitka; metafizika, znanost i tehnika; čovjek kao „pastir bitka“ ; jezik kao „kuća bitka“; kritika humanizma. J.-P. Sartre: egzistencijalizam; bitak po sebi i bitak za sebe; bačenost u slobodu; nihilizam i ateizam. G. Marcel: kršćanski egzistencijalizam. H.-G. Gadamer: filozofska hermeneutika; jezik i hermeneutički krug; tradicija i „povijest učinka“. Frankfurtska škola (M. Horkheimer i Th. Adorno, E. Bloch, J. Habermas). L. Wittgenstein: „linguistic turn“; „Tractatus“; ono mistično; kasni Wittgenstein. Neopozitivizam: Russel i Moore; R. Carnap i Bečki krug. Terija znanosti: kritički racionalizam (K. Popper); evolucijska teorija spoznaje. Struktura i jezik (F. Saussure, C. Lévi-Strauss). Novija francuska filozofija (J. Derrida, M. Foucault). Postmoderna: propast utopija i kraj velikih pripovijesti; „slaba misao“ (L. F. Lyotard, W. Welsch, G. Vattimo). Novija hrvatska filozofija (F. Marković, Đ. Arnold, A. Bazala, S. Zimmerman, P. Vuk-Pavlović, V. Filipović).

 

Lit.: W. Windenbald, Povijest filozofije, I-II, Zagreb 1978; W. Weischedel, Die philosophische Hintertreppe, München 1973. (i kasnija izdanja); J. Hirschberger, Geschichte der Philosophie, I-II, Freiburg i. Br., 1976. (i kasnija izdanja); D. Barbarić (ur.), Hrestomatija filozofije, I-X, Zagreb 1995. i dalje; A. Halder/M. Müller, Filozofijski rječnik, Zagreb 2002;  S. Kutleša (gl. ur.), Filozofski leksikon, Zagreb 2012.


  1. Ethica – (Etika)

      Dr. Ivan Bubalo

 

Cilj: uvod u temeljne probleme etike kao normativno-filozofske refleksije ljudskog djelovanja ukoliko ono stoji pod moralnom diferencijom dobra i zla i obligacijom koja iz te razlike proizlazi.

 

Glavna pitanja: Pojam i predmet etike. Problem etike kao autonomne znanosti: odnos etike i nekih duhovnih i društvenih znanosti; odnos etike i nekih filozofskih disciplina. Moralnost i sloboda. Zadnji odredbeni razlog ljudskog djelovanja: hedonizam i eudaimonizam kao teorije o ljudskom djelovanju. Zbilja i karakter moralnog zahtjeva: amoralizam i etički skepticizam; etika moralnosti bez stroge obligacije; etika uvjetne obligacije; etika bezuvjetne obligacije. Sadržajni princip (kriterij) moralnosti: situacijska etika; etika biti: eudaimonistička etika; kriterij ostvarenja ljudske naravi i usavršavanja vlastitih moći; kriterij samoodržanja; kriterij „srednje mjere“; pravednost kao kriterij; ljubav kao kriterij; kriterij „zlatnog pravila“; kategorički imperativ kao kriterij moralnosti; kriterij strahopoštovanja pred životom; ljestvica vrednota kao kriterij moralnosti.

 

Lit: H. Reiner, Die philosophische Ethik, Heidelberg 1964; A. Anzenbacher, Einführung in die Ethik, Düsseldorf 1992; A. Pieper, Ethik und Moral, München 1985; I. Čehok, I. Koprek i S. Baloban [i dr.], Etika. Prirućnik jedne discipline, Zagreb 1996.

  1. Theologia fundamentalis - (Fundamentalna teologija)

    Dr. Vili Radman

 

CILJ KOLEGIJA:Uvesti studente u problematiku i značenje kolegija fundamentalna teologija kao temeljne kritičke teološke discipline, upoznati ih s njezinim glavnim temama i značenjem za odnos s drugim disciplinama te ukazati na relevantnost pitanja fundamentalne teologije za kritičko samorazumijevanje teologije i interpretaciju kršćanskog nauka.

 

SADRŽAJ KOLEGIJA: U kolegiju se prvo obrađuju teme koje se odnose na narav teološkog mišljenja i teologije kao kritičke znanstvene discipline. Potom se govori o fundamentalnoj teologiji kao takvoj, njezinoj povijesti i razvoju. Nakon toga se obrađuju teme koje se odnose na pitanja odnosa vjere, razuma i objave, odnosa  teologije i filozofije, teologije i suvremene znanosti te suvremenih oblika teološkog razmišljanja.

 

OBVEZATNA LITERATURA:

 

  1. N. Dogan, U potrazi za Bogom
  2. R. Gibellini, Teologija dvadesetog stoljeća
  3. T. Ivančić, Kršćanstvo u traganju za identitetom
  4. W. Kern - F. Niemann, Nauka o teološkoj spoznaji
  5. R. Latourelle - R. Fisichella, Dictionary of Fundamental Theology
  6. Alister E. McGrath, Uvod u kršćansku teologiju
  7. H. Waldenfels, Kontekstualna fundamentalna teologija

 

PREPORUČENA LITERATURA:

 

  1. Rahner, Temelji kršćanske vjere: uvod u pojam kršćanstva
  2. Ratzinger, Teološki nauk o principima: elementi fundamentalne teologije
  3. Urs von Balthasar, Samo je ljubav vjerodostojna
  4. Devčić, “Fides et ratio” - poziv na preispitivanje čovjekove spoznajne moći, Riječki teološki časopis, 7(1999), br. 2, str. 339-358.
  5. Macan, Što nam poručuje enciklika “Fides et ratio”, Obnovljeni život, 1(1999), str. 93-110.

  1. Mysterium salutis - (Uvod u misterij Krista i povijesti spasenja)

Dr. Vili Radman

 

CILJ KOLEGIJA: Uvesti studente u problematiku, značenje i glavne teme kolegija koji se odnosi otajstvo povijesti spasenja te osposobiti studente za razumijevanje kršćanske objave i teologije u širem kontekstu ljudskog života, napose u odnosu prema filozofiji i  fenomenu religija.

 

SADRŽAJ KOLEGIJA: U kolegiju se prvo obrađuju teme koje se odnose na tumačenje pojmova „misterij“ i „povijest spasenja“ s posebnim naglaskom na otajstvu spasenja u Svetom pismu te na kontekstu općeljudske potrage za životnim smislom. Potom se govori o pojmu objave, njegovu sadržaju te interpretaciji i razumijevanju u povijesti kršćanske teologije. Nakon toga se istražuju načini na koji se objava i povijest spasenja razumijevaju u suvremenim modelima teološkog razmišljanja.

 

OBVEZATNA LITERATURA:

 

  1. N. Fischer, Čovjek traži Boga: filozofski pristup
  2. R. Gibellini, Teologija dvadesetog stoljeća
  3. W. Kasper, Bog Isusa Krista
  4. Lj. Rupčić, Konstitucija o božanskoj objavi
  5. H. Waldenfels, Kontekstualna fundamentalna teologija

 

PREPORUČENA LITERATURA:

 

  1. W. Harrington, Uvod u Bibliju
  2. W. Knoch, Bog traži čovjeka
  3. K. Rahner, Temelji kršćanske vjere: uvod u pojam kršćanstva
  4. K.H.Weger, Uvod u teološku misao K. Rahnera

  1. Origo et historia religionum - (Znanost o religijama)

Dr. Vili Radman

 

CILJ KOLEGIJA: Upoznati studente s osnovnim polazištima proučavanja religija kroz uvid u fenomenologiju, morfologiju i tipologiju religija i njihove srodne tematike. Upoznati studente s glavnim svjetskim religijama, informirati ih o njihovim sličnostima i razlikama s kršćanstvom te stavu Katoličke crkve o drugim religijama i međureligijskom dijalogu.

 

SADRŽAJ KOLEGIJA: U kolegiju se studenti  prvo upoznaju s fenomenom religije kao predmetom znanstvenog proučavanja: njegovim pojmom, definicijom, izvorom te poviješću  i pristupima u znanstvenom proučavanju. Potom se iznosi povijest religija: od njezinih početaka u prapovijesti do suvremenih oblika religija na istoku i zapadu. Nakon toga se govori o odnosu Katoličke crkve prema religijama, temeljima međureligijskog dijaloga i osnovnim modelima kršćanske teologije religija.

 

OBVEZATNA LITERATURA:

 

  1. J. Bowker, Religije svijeta
  2. M. Elijade, Istorija vjerovanja i religijskih ideja
  3. T. Ivančić, Religija i religije
  4. A. N. Terrin, Uvod u komparativni studij religija
  5. Enciklopedija živih religija , (ur.) C. Krim
  6. Enciklopedija novih religija, (ur.) C. Partridge

 

PREPORUČENA LITERATURA:

 

  1. B. Josip, New Age i kršćanstvo: enciklopedijski priručnik
  2. Marie – Madeleine Davy, Enciklopedija mistika
  3. Č. Veljačić, Filozofija istočnih naroda / Razmeđa azijskih filozofija I i II
  4. Opći religijski leksikon, (gl.ur.) A. Rebić
  1. Introductio in ius et normae generales - (Uvod u kanonsko pravo i Opće odredbe)

    Dr. Šimo Ivelj

 

CILJ KOLEGIJA- Omogućiti studentima temeljno poznavanje uvodnih kanona Zakonika kanonskoga prava, osnovne kanonske terminologije te stvoriti preduvjete za razumijevanje ostalih knjiga Zakonika.

SADRŽAJ KOLEGIJA - Uvod u kanonsko pravo: tumači se iskonski identitet prava, specifičnost pravnog uređenja (filozofija prava); institucionalna dimenzija Crkve (teologija prava); povijesna sinteza izvora kanonskoga prava. Nakon toga prelazi se na tumačenje I.knjige Zakonika: crkveni zakoni, običaj, opće odluke i upute, pojedinačni upravni akti, statuti i pravilnici, fizičke i pravne osobe, pravni čini, vlast upravljanja, crkvene službe, zastara i računanje vremena.

OBAVEZATNA LITERATRURA

1. Kodeks kanonskog prava s izvorima iz 1917, GK, Zagreb, 2007.

2. Zakonik kanonskoga prava s izvorima, GK, Zagreb 1996.

3. Zakonik kanona istočnih Crkava s izvorima, GK, Zagreb 1996.

4. Novi Zakonik Crkve, u: BS, LIV (1984.), br. 2-3 (Zbornik radova TPT)

5. V. B. NUIĆ, Opće pravo Katoličke crkve, Zagreb 1985.

6. J. BRKAN, Opće odredbe Zakonika kanonskoga prava, Makarska 1997.

7. N. ŠKALABRIN, Uvod u kanonsko pravo, Đakovo 1994.

 

PREPORUČENA LITERATRURA

1.      L. CHIAPPETTA,  Il Codice di diritto canonico. Commento giuridico-pastorale, I., Roma  2011.

2.      J. GARCIA MARTINL,  Le norme generali del Codex Iuris Canonici, Roma, 1996.

3.      P. ERDO, Storia delle fonti del diritto canonico, Venezia 2008.

4.      M. BERLJAK, Novi crkveni zakonik - Kodeks kanonskoga prava Ivana Pavla II. - Nastajanje-proglašenje-stupanje na snagu-sadržaj, u: BS, LIII (1983.), br. 2-3, str. 165-182.

5.      J. ŠALKOVIĆ, Zakonik kanonskog prava – teološko-pravna sinteza Sabora, u BS 75 (2005.), br. 3, str. 767–792.


  1. Ius poenale et processuale - (Kazne i postupci)

   Dr. Šimo Ivelj

 

CILJ KOLEGIJA- Omogućiti studentima temeljno poznavanje sivih mogućih kaznenih mjera u Crkvi, te upoznavanje s crkvenim sudstvom općenito, parničnim suđenjem i nekim posebni postupcima s ciljem da se postigne  potrebno razumijevanje i mogućnost primjene odredbi., VI. i VII. knige Zakonika.

 

SADRŽAJ KOLEGIJA- obrađuje se VI i VII knjiga Zakonika kanonskog prava ( kann. 1311- 1752). Težište se stavlja na kaznene mjere u Crkvi, crkveno sudstvo općenito, parnično suđenje, neki posebni postupci.

 

OBAVEZATNA LITERATRURA

 

  1. Zakonik kanonskoga prava s izvorima, GK, Zagreb 1996.
  2. Zakonik kanona istočnih Crkava s izvorima, GK, Zagreb 1996.
  3. V. B. NUIĆ, Opće pravo Katoličke crkve, Zagreb 1985.
  4. N. ŠKALABRIN, Kaznene mjere u Crkvi, Đakovo 2004.
  5. N. ŠKALABRIN, , Postupci, Đakovo 2000.

 

PREPORUČENA LITERATRURA

  1. Posebni sudski postupci i postupanja, uredio dr. Josip Šalković, Zagreb 2010.
  2. Ništavost ženidbe: procesne i supstantivne teme uredio dr. Josip Šalković, Zagreb 2009.
  3. CHIAPPETTA, Il Codice di diritto canonico. Commento giuridico-pastorale, 3., EDB, Roma 2011.

  1. De populo Dei - (Narod Božji)

   Dr. Šimo Ivelj

 

CILJ KOLEGIJA- Omogućiti studentima poznavanje pravnog položaja vjernika (klerika i laika), upoznavanje institucija opće i partikularne Crkve kao i pravni položaj redovnika i ostalih osoba posvećenog života i družbi apostolskog života te na primjenu odredbi o pojedinim crkvenim službama, steći kompetenciju za potrebno razumijevanje i primjenu odredbi II. knjige Zakonika.

 

SADRŽAJ KOLEGIJA Božji narod – ima 3 dijela: 1. dio:  vjernici (kann. 204- 329) -  obveze i prava svih vjernika, obveze i prava vjernika laika, posvećeni službenici ili klerici, osobne prelature, vjernička društva; 2. dio Hijerarhijsko uređenje Crkve ( kann. 330 – 572) - Vrhovna crkvena vlast, partikularne Crkve i njihove skupštine; 3. dio: ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života. (kann. 573- 746)- ustanove posvećenog života, družbe apostolskog života.

 

OBAVEZATNA LITERATRURA

  1. P. PRANJIĆ, Božji narod, Sarajevo, 2012.
  2. J. ŠALKOVIĆ, Obaveze i prava vjernika laika, GK, Zagreb 2009.
  3. J. BRKAN, Klerici u zakonodavstvu Katoličke Crkve, Split, 2012.
  4. V. B. NUIĆ, Opće pravo Katoličke Crkve, KS, Zagreb, 1985., str. 75.-247.;
  5. J. BRKAN, Obveze i prava vjernika laika, Split, 2005.

 

PREPORUČENA LITERATRURA

  1. IVAN PAVAO II., Dat ću vam pastire (PASTORES DABO VOBIS),

GK, Zagreb, 1992.

  1. L. CHIAPPETTA, Il Codice di diritto canonico. Commento giuridico-pastorale, I., EDB, Roma 2011.
  2. A. CALABRESE, Gli Istituti religois, Roma 1986.

  1. De Ecclesiae munere docendi et sanctificandi - (Naučiteljska i posvetiteljska služba Crkve)

   Dr. Šimo Ivelj

 

CILJ KOLEGIJA- Omogućiti studentima temeljno poznavanje odredbi o naučiteljskoj i posvetiteljskoj službi Crkve, kao primarnoj zadaći Crkve. Steći kompetenciju za potrebno razumijevanje i primjenu odredbi III i IV. knjige Zakonika.

 

SADRŽAJ KOLEGIJA- Naučiteljska služba Crkve III knjiga Zakonika (kann. 747- 833) dijeli se na 5 naslova: naviještanje Božje riječi, crkvena misijska djelatnost, crkvena sveučilišta i fakulteti, sredstva društvenog priopćivanja i posebno knjige, ispovijest vjere. Potom se prelazi na IV. knjigu Zakonika: Posvetiteljskoj službi Crkve (kann. 834- 1235) izuzimajući Ženidbu koja se obrađuje kao posebni kolegij. Dakle, obrađuju se sakramenti, bogoštovni čini, sveta mjesta i vremena.

 

OBAVEZATNA LITERATRURA

  1. Zakonik kanonskoga prava, proglašen vlašću pape Ivana Pavla
  2. s izvorima, GK, Zagreb, 1996., Naučiteljska i Posvetiteljska službi Crkve , kann. 747- 1054; 1166- 1253.
  3. Katekizam katoličke crkve, Zagreb 1994.brr. 1212- 1666; str. 325- 429.
  4. M. BERLJAK, Sakramenti ozdravljenja, Zagreb 2004.
  5. M. BERLJAK Kumovi – svjedoci, krst, potvrda, ženidba, Zagreb 2010.
  6. M. BERLJAK, Bolesničko pomazanje prema novom Crkvenom zakoniku, u BS, LIII, (1983) br. 4 str. 298-303.
  7. J. BRKAN, Pravna zaštita sakramenta pokore u BS, LXXV, (2005) br. 1 str. 381-405.

 

PREPORUČENA LITERATRURA

  1. Zakonik kanona istočnih Crkava s izvorima, GK, Zagreb 1996.
  2. V. B. NUIĆ, Opće pravo Katoličke Crkve, KS, Zagreb, 1985.
  3. L. CHIAPPETTA, Il Codice di diritto canonico. Commento giuridico-pastorale, 2., EDB, Roma  2011.
  4. I. ŠAŠKO, O slavljenju sakramenta pomirenja, Zadar, 2000.
  5. M. MORGANTE, I sacramenti nel Codice di Diritto Canonico, Roma 1984.

  1. De Matrimonio - (Ženidba)

   Dr. Šimo Ivelj

 

CILJ KOLEGIJA- Omogućiti studentima temeljno poznavanje teološko – pravnih i pastoralno - pravnih i  načela sakramenta ženidbe te upoznati ih o bitnih svojstava ženidbe, konstitutivnim elemente ženidbe , pravnim pogodnosti ženidbe te  vrstama ženidbe.

 

SADRŽAJ KOLEGIJA- Ženidba, dio je IV knjige Zakonika i spada u posvetiteljsku službu Crkve (kann. 1055- 1165). VII naslov ove knjige dijeli se na 10 poglavlja: Pastoralna briga i priprava za sklapanje ženidbe; zapreke općenito, zapreke pojedinačno, ženidbena privola oblik sklapanja ženidbe, mješovite ženidbe, tajno sklapanje ženidbe, učinci ženidbe, Rastava ženidbenih drugova, ukrepljenje ženidbe.

 

OBAVEZATNA LITERATRURA

 

  1. Zakonik kanonskoga prava s izvorima, GK, Zagreb 1996.
  2. Zakonik kanona istočnih Crkava s izvorima, GK, Zagreb 1996.
  3. B. NUIĆ, Opće pravo Katoličke crkve, Zagreb 1985.
  4. BLAŽEVIĆ, Ženidbeno pravo Katoličke crkve. Pravno-pastoralni priručnik, Zagreb, 2004.
  5. ŠKALABRIN, Ženidba. Pravno-pastoralni priručnik, Đakovo, 1995.
  6. BERLJAK, Kanonski oblik ženidbe, Povijesni razvoj - Zakonik kanonskoga prava-1983, Zagreb, 1999.

 

PREPORUČENA LITERATRURA

  1. Zakonik kanona istočnih Crkava s izvorima, GK, Zagreb 1996.
  2. B. NUIĆ, Opće pravo Katoličke Crkve, KS, Zagreb, 1985.
  3. CHIAPPETTA, Il Codice di diritto canonico. Commento giuridico-pastorale, 2., EDB, Roma 2011.
  4. ORSY, Marriage in Canon Low, Wilmington 1986.
  5. ABATE, Il matrimonio nella nuova legislazione canonica, Roma 1985.
  1. Liturgia historica I – (Povijest liturgije I)

Dr. Danimir Pezer

 

Liturgija – susret s Bogom. Liturgija u apostolsko vrijeme. Razvoj liturgije do IV. stoljeća. Liturgija u srednjem vijeku. Tridentski sabor i  liturgija. Liturgija u baroku. Liturgija u doba prosvjetiteljstva. Liturgijski pokret u XX. stoljeću. Drugi vatikanski sabor i liturgijska obnova.

  1. Adam, Uvod u katoličku liturgiju, Zadar 1993; A. J. Chupungco (ur.), Scientialiturgica, Collegeville 2000; E. Cattaneo, IlcultocristianoinOccidente, Roma 1984; B. Neunheuser,Storiadellaliturgiaattraverso le epocheculturali,Roma 1999.

Liturgiahistorica II

Povijesni razvoj molitve časova. Starokršćanski pisci o molitvi časova (Tertulijan, Hipolit Rimski, Origen, Klement Aleksandrijski. Molitva časova u srednjem vijeku. Nastanak Brevijara. Brevijar papinske kurije – franjevački brevijar. Smisao molitve časova.

Počeci štovanja svetih. Prvi popisi svetaca. Nastanak kalendara i martirologija. Teologija štovanja svetih. Svetačka slavlja poslije II. vatikanskog sabora.

  1. Adam, Uvod u katoličku liturgiju, Zadar 1993; A. J. Chupungco (ur.), Scientialiturgica, vol. I i V., Collegeville 2000; B. Vujica, Povijest liturgije (skripta), Sarajevo 2001;T. Schnitzler, Što znači molitva časova. Pomoć za novi duhovni početak, Zagreb 2009.

  1. 2. Liturgia historica II – (Povijest liturgije II)

    Dr. Danimir Pezer

 

Povijesni razvoj molitve časova. Starokršćanski pisci o molitvi časova (Tertulijan, Hipolit Rimski, Origen, Klement Aleksandrijski. Molitva časova u srednjem vijeku. Nastanak Brevijara. Brevijar papinske kurije – franjevački brevijar. Smisao molitve časova.

Počeci štovanja svetih. Prvi popisi svetaca. Nastanak kalendara i martirologija. Teologija štovanja svetih. Svetačka slavlja poslije II. vatikanskog sabora.

  1. Adam, Uvod u katoličku liturgiju, Zadar 1993; A. J. Chupungco (ur.), Scientialiturgica, vol. I i V., Collegeville 2000; B. Vujica, Povijest liturgije (skripta), Sarajevo 2001;T. Schnitzler, Što znači molitva časova. Pomoć za novi duhovni početak, Zagreb 2009.

  1. Liturgia theologica I – (Liturgijska teologija I)

    Dr. Danimir Pezer

 

Značenje liturgije u kršćanskoj starini. Kult u Duhu i istini. Doprinos velikih teologa teologiji liturgije (L. Beauduin, R. Guardini, M. Festugière, O. Casel, S. Marsili). Pio XII: Mediator Dei et hominum. Teologija liturgije prema SacrosanctumConcilium. Povijest spasenja u liturgiji. Liturgija posadašnjenjepashalnog misterija.

  1. Adam, Uvod u katoličku liturgiju, Zadar 1993; S. Marsili, «Laliturgia, momentostoricodellasalvezza», inAnàmnesis1, CasaleMonferrato1984, 33-156; A. Catella, «Teologiadellaliturgia», inScientiaLiturgica, vol. 2, ed. A.J. Chupungco, CasaleMonferrato 1998, 17-45; B. Škunca, Duh i obred, Zadar 1998.

  1. Liturgia theologica II – (Liturgijska teologija I)

    Dr. Danimir Pezer

 

Biblijsko poimanje vremena. Nedjelja prvotni kršćanski blagdan. Slavlje pashalnog misterija: sveto trodnevlje; nastanak i razvoj. Godišnja proslava Uskrsa od prvih stoljeća do II. vatikanskog sabora. Uskrsno vrijeme ili Pedesetnica. Nastanak i razvoj Božića i Bogojavljenja. Božićno vrijeme. Nastanak i razvoj adventa i korizme. Vrijeme kroz godinu. Pomične svetkovine kroz godinu.

  1. Adam, Uvod u katoličku liturgiju, Zadar 1993; A. J. Chupungco (ur.), Scientialiturgica, vol. V., CasaleMonferrato 1998; B. Vujica, Teologija liturgije, (skripta), Sarajevo – Samobor 1995; A. Nocent, L’annoliturgico: storia, teologia e celebrazione(Anàmnesis 6), Genova-Milano 1988; M. Augè, L’AnnoLiturgico è CristostessopresentenellasuaChiesa, CittàdelVaticano 2009.
  1. De principiis (Fundamentalna moralna teologija)

Dr. Ivan Bubalo

 

Cilj: utemeljenje moralnoteološke teorije u kontekstu sadašnjega duhovno-povijesnog trenutka. U tu svrhu potrebno je važne spoznaje s filozofskog, sociološkog i teološkog područja ugraditi u opću artikulaciju moralnoteoloških principa kako bi se na konkretna moralna pitanja tražio utemeljen općevaljan odgovor u svjetlu osobne kršćanske vjere.

 

Glavna pitanja: Uvodna razmatranja, pitanje metoda i povijesni razvoj moralne teologije. Antropološke pretpostavke ljudskog djelovanja. Motivacije djelovanja. Utemeljenje moralne obligacije u smislu teonomne racionalnosti. Sloboda kao pretpostavka obligacije. Fenomen i značenje savjesti. Prirodni moralni zakon. Grijeh i krivnja. Obraćenje i oproštenje.

 

Lit.: F. Böckle, Fundamentalmoral, München 1991; H. Rotter, Grundlagen der Moral. Überlegungen zu einer moraltheologischen Hermeneutik, Einsiedeln – Zürich – Köln 1975; Christliches Handeln. Seine Begründung und Eigenart, Graz – Wien 1977.


  1. De virtutibus I-II – (Posebna moralna teologija: Kreposti I i II)

    Dr. Velimir Valjan

 

BOGOSLOVNE KREPOSTI, BOGOŠTOVLJE I STEČENE KREPOSTI.

Izlaganjima o bogoslovnim krepostima vjere, nade i ljubavi, proučavanjem bogoštovnih čina religioznog morala i produbljivanjem znanja o stečenim krepostima razboritosti, pravednosti, umjerenosti i duhovne jakosti postiže se visoka teološko-etička izgradnja čovjeka koji na taj način postaje odgovoran i solidaran za suživot u Crkvi i društvu.

Po bogoslovnim krepostima, život kršćanina svodi se ma djelotvornu vjeru, ustrajno ufanje i požrtvovnu ljubav. Vjerom se preobražava njegova spoznaja („obsequiummentis“); ufanje mu daje snagu da usmjeri svoj rad k postizavanju Božje blizine i spasenja („obsequiumvoluntatis“); dok ljubavlju kršćanin centrira svbe u Bogu („obsequiumcordis“). Po moralnim krepostima društvo postiže svoju ujedinjenost Božjeg naroda s isticanjem jednakosti, pravednosti i međusobnog poštovanja, te prožeto ovim krepostima, ostvaruju karitativnu djelatnost kristocentričnog humanizma. Da bi to uspješno ostvarili, izlaganjem se želi predstaviti dinamizam duhovne jakosti teoloških/bogoslovnih/ulivenih kreposti(vjere, ufanja i ljubavi), proučavanjem bogoštovnih čina religioznog morala i produbljivanjem znanja o stečenim/moralnim/stožernim krepostima (razboritosti, pravednosti, umjerenosti i duhovne jakosti).

Obuhvaća predavanja (2 semestra, 3 sata tjedno), ispiti se obavljaju usmeno i pismeno.

 

OBVEZNA LITERATURA

  1. CESSARIO, Kreposti, KS, Zagreb, 2007; B. HAERING, Kristov zakon, Opća kršćanska moralna teologija, sv. I., KS, Zagreb, 1973, str. 467-478; B. HAERING, Kristov zakon, Prvi dio posebne moralne teologije, sv. II, KS, Zagreb, 1980, str. 27-383; Katekizam Katoličke Crkve, GK, Zagreb, 1994, str. 52-69; 461-469; 485-488; 539-544; Š. ŠIPIĆ, Otkupljeni čovjek. Pregled kršćanske etike. Bogoliki život. Božanske kreposti: vjera-ufanje-ljubav, sv. 3, Makarska, 1979; Š. ŠIPIĆ, Otkupljeni čovjek. Pregled kršćanske etike. Bogoštovni moral. Krepost bogoštovlja ili religije, sv. 4, Makarska, 1980; Š. ŠIPIĆ, Otkupljeni čovjek. Pregled kršćanske etike. Društveni moral. Krepost razboritosti i pravednosti, sv. 5, Makarska, 1980; A. ŽIVKOVIĆ, Kršćanske kreposti uopće, a bogoslovne i stožerne napose, Tisak narodne tiskare, Zagreb, 1942.

 

PREPORUČENA LITERATURA

  1. FUČEK, Moralno-duhovni život II: Zakon-vjera, Verbum, Split, 2004, str. 227-274; I. FUČEK, Moralno-duhovni život V: Bogoštovlje-molitva, Verbum, Split, 2006, str. 134-147; 247-333; 537-361; J. RATZINGER, O vjeri, nadi i ljubavi, Verbum, Split, 2007; M. SRAKIĆ, Posebna moralna teologija I: Božanske kreposti i krepost religije, (skripta), Visoka Bogoslovna škola – Đakovo, Đakovo, 1993/1994; L. TOMAŠEVIĆ, Teologija i moralnost nedjelje prema novijim dokumentima Crkve, u: Služba Božja 1(2004), str. 86-98.

  1. De praeceptis I-II – (Posebna moralna teologija: Zapovijedi I i II)

    Dr. Velimir Valjan

 

U ovom se dijelu Posebne moralne teologije predaje: Bioetika, Bračni i obiteljski moral, Teološka socijalna etika, Istina i istinoljubivost.

Obuhvaća predavanja (2 semestra, 3 sata tjedno), ispiti se obavljaju usmeno i pismeno.

 

  1. BIOETIKA: Bioetika kao nova znanstvena disciplina sa svojim interdisciplinarnim pristupom želi dati odgovor na prijetnju od mogućeg samouništenja ili srozavanja čovjeka na predmet eksperimentiranja i manipuliranja. Stoga predavanja polaze od općih značajki, utemeljenosti i posebnosti bioetike kao znanosti, njezinog razvoja, pluralističkih modela, metoda, načela i principa. Potom se prelazi na sustavnu obradu temeljnih bioetičkih dilema koje susrećemo u biomedicinskoj kontroli ljudskog života: od prenatalnog stadija, preko svih razvojnih etapa ljudskog bića do terminalne faze života.

Sva ta pitanja zahtijevaju moralno-bioetička ograničenja, ukoliko nadilaze temeljne vrijednosti koje se moraju poštovati u promicanju i obrani svakog ljudskog života. Stavljamo naglasak na personalističku bioetiku u svjetlu katoličke antropologije koja treba da iznalazi nove putove bioetičkog razmišljanja između vjere, znanosti i humanističke kulture.

 

OBVEZNA LITERATURA: M. ARAMANI, Uvod u bioetiku, KS, Zagreb 2009; A. FRKOVIĆ, Medicina i bioetika, Pergamena, Zagreb 2010. N. GOSIĆ, Bioetičke perspektive, Pergamena, Zagreb 2011; T. MATULIĆ, Bioetika, GK, Zagreb 2001; V. VALJAN, Bioetika, Sarjevo 2004.

 

PREPORUČENA LITERATURA: A. ČOVIĆ, Etika i bioetika, Pergamena, Zagreb 2004; I. L. RINČIĆ, Europska bioetika: ideje i institucije, Pergamena, Zagreb, 2011.

 

  1. SPOLNI, BRAČNI I OBITELJSKI MORAL: Integrirati spoznaje drugih disciplina ali ostati vjeran biblijskoj poruci nužno je za teološko-moralnu analizu bilo kojeg područja pa tako i područja bračnog morala. Predavanja polaze od antropoloških spoznaja o spolnosti, koje gleda u svjetlu kršćanske vizije čovjeka, kako se pokazuje u sv. Pismu i kako je oblikovana kroz povijest teologije. Nakon obrade nekih konkretnih vidova spolnog morala pažnja se usmjerava na pitanja bračnog i obiteljskog morala, narav braka, njegov smisao i svrhu, bračnu ljubav, planiranje, rađanje i odgoj potomstva te pastoralnu brigu za supružnike. S tim  u vezi obrađuju se važna bioetička pitanja povezana s ljudskim životom od oplodnje do prirodne smrti.

 

OBVEZATNA LITERATURA: V. VALJAN, Moral spolnosti braka i obitelji, Sarajevo 2002; B. HAERING, Kristov zakon – Slobodni u Kristu, sv. 3, Zagreb 1986, str. 15-218; V. VALJAN, Bioetika, Sarajevo 2004.

 

PREPORUČENA LITERATURA: T. MATULIĆ, Medicinsko prevrednovanje etičkih granica, Zagreb, 2006; T. MATULIĆ, Život u ljudskim rukama, Zagreb 2006 (str. 195-247).

 

  1. ISTINA I ISTINOLJUBIVOST: Predavanja slijede shemu Katekizma Katoličke crkve: Živjeti u istini, Dati svjedočanstvo istini, Povrede istine, Poštivanje istine, Upotreba sredstava društvenog priopćavanja , Istina, ljepota i sakralna umjetnost.

 

OBVEZATNA LITERATURA: Katekizam Katoličke Crkve, GK, Zagreb, 1994, str. 601-610; Rječnik biblijske teologije, KS, Zagreb, 31988, 338-345.

 

  1. TEOLOŠKA SOCIJALNA ETIKA: Počinjući predavanja o kršćanskom poimanju naravi, obrađuju se suvremene teorije o državi i civilnom društvu te različita poimanja i aspekti općeg dobra i socijalne države. Potom se, pod moralno-socijalnim vidom obrađuju suvremena pitanja poput poziva kršćanina u svijetu, etike i kulture, društveno gospodarskog života, etike i politike, rata i mira.

 

OBVEZNA LITERATURA: B. HAERING, Kristov zakon, sv. 3, Zagreb 1986; R. COSTE, Političke zajednice, Zagreb 1995; V. DUGALIĆ, Kršćanski caritas i socijalnost na kušnji, u: Diacovensia 12(2004)2, str. 241-302.

PREPORUČENA LITERATURA: I.KOPREK (ur.) Ljudska prava, Zagreb 1999; A. STRES, Sloboda i pravednost, Zagreb, 2001.

  1. Introductio in theologiam pastoralis – (Uvod u pastoralnu teologiju)

Mr. Ivo Marković

 

Cilj kolegija

Kolegij bi se zapravo trebao zvati Uvod u praktično-teološke discipline jer ima za cilj da studentima na početku studija teologije omogući da uvide cjelinu teološkog izazova i da ih studij teologije egzistencijalno zahvati i pokrene entuzijazmom. Naime nakon II. Vat. sabora na mnogim teološkim učilištima se zapažalo da je studij teologije suviše teoretičan, pa se nastojalo dio praktično-teološke tematike staviti odmah na početak studija kako bi studenti osjetili da teologija rješava ključna pitanja ljudskog života. Budući da u katoličkom okruženju nije uobičajen naziv praktično-teološki, kolegij se naziva pastoralnim.

 

Sadržaj kolegija

Studenti se upoznaju ponajprije s pojmom teologije i organizacijom teološkog studija, podjelom teologije na historijsku i praktičnu i s dijalektičkim odnosom među njima iz kojega izrasta aktualna teološka misao. Pojedinačna izdvojena pitanja kao znakovi vremena se mogu mijenjati  prema izazovu trenutka, a redovito se obrađuje izgradnja duhovnosti, problemi odnosa duhovnosti i djelovanja, metoda izmjene nefunkcionalne crkvene prakse, istraživanje ljudske potrebe za Bogom, vjerom i Crkvom, pitanje teološkog i svećeničkog identiteta, uloge vjere i Crkve u društvu. Osobita se pažnja posvećuje čitanju izabrane teološke literature, čitanju literature na jednom stranom jeziku. U kolegiju se posvećuje posebna pozornost istraživanju i vježbi istraživanja samih studenata i provokativnih kategorija ljudi kao što su ateisti, agnostici i njihove duhovne potrebe. U kolegiju se također analizira teološka ustanova i zajednica u kojoj studenti studiraju, biskupija i Crkva u BiH i hrvatskom narodu.

 

Obavezna literatura:

  • Norbert Greinacher,  Crkvene strukture pred sutrašnjicom, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1970.
  • Rolf Zerfass und Norbert Greinacher (Hg), Einführung in die Praktische Theologie, Kaiser, Muenchen 1976.
  • Norbert Mette, Katolička pastoralna teologija, Praktična teologija nekoć i danas, Lepuri-Split 2004.
  • Herbert Haslinger (Hg.), Praktische Theologie, I, Grundlegungen, Grünewald, Mainz 1999.
  • H. Schuster, Die Praktische Theologie unter dem Anspruch der Sache Jesu, u: F. Klostermann und R. Zerfass (Hg.), Praktische Theologie heute, Kaiser Verlag, München 1974, str. 150-164.

 

Preporučena literatura:

  • Stipe Nimac, Bruno Seveso, Praktična teologija, Profil jedne teološke discipline s osvrtom na njezine zadaće u hrvatskoj Crkvi i društvu, Lepuri, 2009.
  • A. Gesche, "Pohvala teologiji", Svesci 91/1998., str. 5-11.
  • I. Marković,  Franjevački pastoral zvanja u Bosni, u: Bosna franciscana, IV, 5/96, Sarajevo 1996, str. 37-52
  • P. Ballard and J. Pritchard, Practical theology in action. Christian thinking in the service of church and society, SPCK, London 1996.
  • Gert Otto, Einführung in die Praktische Theologie, Kohlhammer, Minz 1976.

  1. Theologia pastoralis fundamentalis - (Fundamentalna pastoralna teologija)

Dr. Ivan Šarčević

 

Cilj predmeta

U interdisciplinarnom pristupu teološki analizirati kršćansko (crkveno) djelovanje u Crkvi i društvu. Izložiti povijesni razvoj pastoralne teologije i crkvene prakse.

 

 

Sadržaj predmeta ili pregled predavanja (i literatura):

 

  1. UVODNA PITANJA / Kontekst pastoralnog djelovanja
  1. Vrijeme je misliti na Boga
  2. Ime "Bog" – Bog veći od svoga imena
  3. Kriza crkvenog djelovanja (Franz-Xaver Kaufmann, Kako da preživi kršćanstvo?, KS, Zagreb 1983, nadopunjeno izdanje: Kirchenkrise, Herder, Freiburg 32011; Josip Baloban, Pastoralni izazovi Crkve u Hrvata, KS, Zagreb, 1992.)
  4. Politički katolicizam
  • Nostalgija za organiziranim svetim (Željko Mardešić, Rascjep u svetom, KS, Zagreb 2007)
  • Korijeni i oznake /hrvatskoga/ političkog katolicizma
  • Hodočasnička i obljetnička Crkva (Ivan Šarčević, "Hodočasnikova pitanja", u: Bosna franciscana 38 [2013] 19-31)
  1. Neka aktualna problemska područja pastoralne teologije (Crkva-društvo /pojedinac-osoba-ličnost /zajednica-grupa-masa)

 

  1. Pastoralno djelovanje u postmodernom kontekstu

Kako navijestiti evanđelje danas?

  1. "Iščezli" Bog. Vjera – izgubljena dimenzija i posvjetovljeni svijet (P. Tillich)
  2. Suvremeni kršćanski odgovori kao autoafirmacija čovjeka:
  1. a) sekularizirano kršćanstvo; b) mistificirajuće-afektivno kršćanstvo
  2. Klasifikacija suvremenih vjernika prema Varoneu (François Varone, Nevolje s odsutnim Bogom, KS, Zagreb 1998).
  3. Navijestiti Boga Isusa Krista – Načela naviještanja /Karl Rahner/

 

  1. PREDMET I METODOLOGIJA PASTORALNE TEOLOGIJE
  2. Četiri osnovna vida pastoralnoga djelovanja
  3. Naziv pastoralna i praktična teologija
  4. Odnos pastoralne teologije i ekleziologije
  5. Tri perspektive pastoralnoga djelovanja nakon II. vatikanskoga sabora
  6. Predmet pastoralne teologije u šest teoloških teza
  7. Osnovne metode pastoralnog djelovanja i pastoralne teologije

 

  1. POVIJESNI PREGLED KATOLIČKE PASTORALNE TEOLOGIJE

Uz predavanja obavezan udžbenik: Norbert METTE, Katolička pastoralna teologija. Praktična teologija nekoć i danas, Ravnokotarski cvit, Lepuri-Split 2004. (usp. Mario MIDALI, Teologia pastorale o pratica. Cammino storico di una riflessione fondante e scientifica, LAS, Roma 22000; Herbert HASLINGER (ur.), Handbuch Praktische Theologie, dva sveska, Grünewald, Mainz 1999-2000).

  1. Franz Stephan Rautenstrauch (1734-1785)

Uspostava pastoralne teologije kao sveučilišne discipline

  1. Razvoj pastoralne teologije poslije Rautenstraucha (Tübingenška škola)
  1. Neteološko, pragmatičko usmjerenje
  2. Johann Michael Sailer (1751-1832) – biblijsko-teološki smjer
  1. Ekleziološka postavka Antona Grafa (1811-1867)

III. Novoskolastika i manualistika

  1. Napuštanje ekleziološkoga načela: Joseph Amberger (1816-1889) i Michael Berger (1822-1870)
  1. Manualistika druge polovice XIX. stoljeća
  2. Novi izazovi i novi nacrti pastoralne teologije (1920-1960)
  1. Liturgijska i kerigmatska obnova i njezin utjecaj na pastoralnu teologiju
  2. Opće ekleziološko usmjerenje: Constantin Noppel (1883-1945), Lins Bopp (1887-1971)
  3. Pastoral sveukupnosti; pastoral ambijenta; svećenici radnici; "nova teologija"
  1. Posrednička narav pastoralne teologije: Franz Xaver Arnold (1898-1969)
  2. Drugi vatikanski koncil
  1. Pastoralni sabor (Ivan XXIII). Promjena paradigmi kršćanskog i crkvenog djelovanja
  2. Saborski dokument koji govore o pastoralu; slike Crkve i dvije prevladavajuće ekleziologije (LG i GS)
  3. Znakovi vremena i model kršćanstva
  1. Gaudium et spes – struktura i glavne teme
  2. Handbuch der Pastoraltheologie (1964-1972)
  1. Materijalni i formalni objekt praktične teologije. Tematska podjela udžbenika.
  2. Rahnerovo gledište o pastoralnoj teologiji i antropološke pretpostavke
  3. Metodologija praktične teologije u udžbeniku i interpretacija društveno-kulturne situacije
  1. Razlike i sukladnosti praktične teologije s drugim teološkim disciplinama. Zaključne primjedbe

VII. Biblijsko-kristološka nadopuna ekleziološke postavke Handbucha

  1. Die Sache Jesu – Günter Biemer i Pius Siller; Das Ereignis Jesu – Heinz Schuster; Načelo inkarnacije – Josef Goldbrunner
  1. Princip zajednica – Ferdinanad Klostermann (1907-1982)

VIII Funkcionalnost pastoralne teologije i pitanje iskustva u pastoralu

  1. Pastoralna teologija Pierre-Andréa Liégéa (1921-1979
  1. Pastoralna refleksija kao "interpretacija iskustva" (Marcel van Caster)
  2. "Novi" udžbenici pastoralne teologije
  1. Paul Michael Zulehner: Pastoraltheologie (1989/90)
  1. Herbert Haslinger (ur.): Handbuch – Praktische Theologie (2000)
  2. Pastoralna teologija u BiH i Hrvatskoj
  1. Pastoralni rad bosanskih franjevaca od apostolskih vikara do Koncila
  2. Neki priručnici za pastoral u 19. i 20. stoljeću: Jerolim Andrić, Bogoslovje pastirsko, Martin Štiglić, Katoličko pastirsko bogoslovje, Dragutin Kniewald, Pastirsko bogoslovlje, Živan Bezić i pravno-pastoralna sakramentalka

 

  1. PROTESTANTSKA PRAKTIČNA TEOLOGIJA

(O krizi srednjovjekovne katoličke paradigme, o protestantsko-evangeličkoj paradigmi i Martinu Lutheru: Hans KÜNG, Das Christentum. Die religiöse Situation der Zeit, Piper, München 32005, 474-637; Za evangeličke teologe 20. stoljeća: Ivan ŠARČEVIĆ, "Od autonomije do kristonomije. Tillich i Bonhoeffer između Harnacka i Bartha", u: Nikola HOHNJEC (ur.), Kršćanstvo i religije /zbornik/, KS, Zagreb 2000, 89-123.)

  1. Martin Luther (1483-1546) i praktični vid teologije
  2. Friedrich Daniel Ernst Schleiermacher (1768-1834)
  3. Praktična teologija XIX. stoljeća: Philip Marheineke (178-1864), Carl Immanuel Nitzsch (1787-1868), Christian Palmer (1811-1875); Teologija riječi; Odnos Crkva-svijet; Liberalna teologija
  4. Značajni teolozi XX. stoljeća: Ernst Troeltsch (1865-1923), Adolf von Harnack (1851-1930), Karl Barth (1886-1968), Paul Tillich (1886-1965) i Dietrich Bonhoeffer (1906-1945)

  1. Theologia pastoralis specialis - (Posebna pastoralna teologija)

Dr. Ivan Šarčević

 

Cilj predmeta

Analizirati neka posebna područja suvremenog kršćanskog/crkvenog djelovanja te reflektirati aktualnu problematiku specifičnog bosansko-hercegovačkog društvenog (religijskog i međureligijskog) konteksta.

 

Sadržaj predmeta (predavanja):

  1. Religiozni govor i kršćanski navještaj
  2. Reći ime Božje danas
  3. Vjera i njezina relevantnost u "postsekularnom" kontekstu
  4. Dominantni suvremeni govori i oznake kršćanskoga govora
  5. Isus Krist u koordinatnom sustavu svjetskih religija i različitih kršćanskih konfesija
  6. Koji Isus Krist u pastoralnom djelovanju?

Literatura: Stjepan KUŠAR, "Religiozni govor – izazov našem vremenu", u: Bogoslovska smotra 2-3 (1997) 191-208; Ivan ŠARČEVIĆ, "Kršćanski govor", u: Bosna franciscana br. 8, 9, 11. i 12; Han-Joachim HÖHN, Postsäkular. Gesellschaft im Umbruch – Religion im Wandel, Schöningh, Paderborn 2007; Hans-Joachim HÖHN, Der fremde Gott. Glaube in postsäkularer Kultur, Echter, Würzburg 2008; Hans KÜNG, Biti kršćanin, Konzor-Synopsis, Zagreb-Sarajevo 2002, posebno: 161-187. i 233-283.

  1. Sveto, teologija i evangelizacija
  1. Povratak svetoga
  2. Značenje teologije u pastoralnoj refleksiji i crkvenom djelovanju (kontekstualna teologija?)
  3. Evangelizacija svijeta i društva
  1. Autoevangelizacija Crkve

Literatura: Jakov JUKIĆ (Žaljko Mardešić), "Sveto i religija", u: Lice i maske svetoga, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1997, 21-65; Clemens SEDMAK, Theologie in nachtheologischer Zeit, Grünewald, Mainz 2003; Ivan ŠARČEVIĆ, "Pretpostavke kontekstualne teologije u Bosni i Hercegovini", u: Bosna franciscana 21 (2004) 5-22; Papa PAVAO VI, Evangelii nuntiandi (1975), KS (Dokumneti 50), Zagreb 2000; Papa FRANJO, Evangelii gaudium, KS (Dokumenti 163), Zagreb 2013.

 

  1. Pastoralno savjetovanje i praćenje
  1. Opravdanost ovoga vida pastoralnoga djelovanja
  2. Prioritetna mjesta i osobe PSP (brak, obitelj, siromašni, bolesni, odbačeni…)
  3. Ciljevi i načela pastoralnog savjetovanja i praćenja
  1. Neki Isusovi susreti kao uzorci za ovaj vid pastoralnoga rada

Literatura: Ivan ŠARČEVIĆ, "Mogu li govoriti s vama? Pastoralno savjetovanje i praćenje u poratnom vremenu", u: Bosna franciscana 12 (2000) 220-230; "Pastoralno savjetovanje i praćenje na tragu Isusovih susreta", u: Verbi minister et omnis creati cultor (Zbornik u čast prof. dr. fra Vitomira Slugića), Franjevačka teologija, Sarajevo 1998, 305-319; Konrad BAUMGARTNER – Wunibald MÜLLER (ur.), Beraten und begleiten. Handbuch für das seelsorgliche Gespräch, Herder, Freiburg-Basel-Wien 1990; André LOUF, Die Gnade kann mehr… Geistliche Begleitung, Vier-Türme Verlag, Münsterschwarzach 1995; Ronald LEE, Handbuch der Pastoraltherapie. Methodik und Praxis, Styria, Graz-Wien-Köln 1981; Dieter EMEIS, Gleubensgespräch. Ein Leitfaden, Herder, Freiburg-Basel-Wien 1990; Eugen BISER, Überwindung der Glaubenskrise, Don Bosco, München 1997; Hans-Christoph PIPER, Einladung zum Gespräch. Themen der Seelsorge, Vandenhoeck&Ruprecht, Göttingen 1997; Hermann ANDRIESSEN, Sich von Gott berühren lassen. Geistliche Begleitung als pastorales Handeln heute, Grünewald, Mainz 1995.

 

  1. Pastoral i dijalog u doba pluralizma i tolerancije
  1. Dijalog u doba "novih" komunikacija
  2. Od kulture dijaloga do dijaloga kultura (vjernika)
  3. Drugost kao poziv na dijalog
  4. Pastoral nakon komunizma i dijalog s ateistima (i agnosticima)
  5. Načela svjetskog etosa
  1. Empatija i univerzalnosti patnje kao pretpostavka za međureligijski dijalog

Literatura: Mirko JOZIĆ, "Tolerancija – povijest jedne ideje", u: Bosna franciscana 4 (1995) 10-21; Nikola BIŽACA, "Dijalog i navještaj u vremenu religijskog pluralizma. Odnos Katoličke crkve i religija danas", u: Nedjeljko A. ANČIĆ – Nikola BIŽACA, Crkva u uvjetima modernog pluralizma, Zbornik radova, Crkva u svijetu, Split 1998; Tomáš HALÍK, Geduld mit Gott, Herder, Freiburg-Basel-Wien 2007; András MÁTÉ-TÓTH – Pavel MIKLUŠČÁK, Nije kao med i mlijeko. Bog nakon komunizma. Na putu prema pastoralnoj teologiji Istočne (Srednje) Europe, KS, Zagreb 2001; Pero ARAČIĆ (ur.), Novi izazovi pastoralnoj teologiji, Diacovensia, Đakovo 2005; Ivan ŠARČEVIĆ, "Dijalog s perspektivom. Od kulture dijaloga do dijaloga kultura", u: Niko IKIĆ (prir.) Teološke tribine (2000-2003), Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo 2004, 45-64; "Bližnji pa drugi. Motivi, područja i oblici kršćanske solidarnosti", u: Kultura solidarnosti, Zbornik radova, Bože VULETA – Rebeka ANIĆ (ur.), Franjevački institut za kulturu mira, Split 1997, 59–90; "Pluralizam i univerzalnost patnje. Pretpostavke međureligijskog dijaloga", u: Bogoslovska smotra 2-3 (2003) 433-453; "Dijalog s ateistima", u: Vrhbosnensia 1 (2012) 5-31; "Crkva – promicateljica kulture dijaloga i zajedništva", u: Diacovensia 1 (2013) 11-27; Hans KÜNG, Svjetski etos za svjetsku politiku, Intercon, Zagreb 2007.

 

  1. Pastoral pomirenja
  1. Čovjek ne može oprostiti
  2. Misterija zla
  1. Sakrament pomirenja

Literatura: Robert SCHREITER, Pomirenje. Poslanje i služba u preobrazbi društvenog poretka, Družba misionara Krvi Kristove, Zagreb 1994; Bože VULETA i dr., Praštanje, Zbornik radova, Franjevački samostan, Split-Sinj 1995; Anto POPOVIĆ, "Krv brata tvoga vapije k meni", u: Bosna franciscana 2 (1994) 59-73; Ivan ŠARČEVIĆ, "Ni Kain ni Abel. Pomirenje: s onu stranu  žrtve i počinitelja", u: Bosna franciscana 17 (2002) 14-34; "Čovjek ne može oprostiti?", u: Ante KEKEZ (ur.), Vjera i kultura duha. Zbornik, Župni ured Srca Isusova, Zadar 1999, 125–141; "Sakrament pomirenja – sakrament Božje utjehe", u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije 1 (1999) 7–13; "Susret s Ocem. Milosrđe bez obraćenja – obraćenje bez milosrđa", u: Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije, 12 (1999) 766–769; "Opraštanje neznanja", u: Dražen ŽIVIĆ (ur.), Victor quia victima. Nada za Hrvatsku, Zbornik, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb-Vukovar 2012, 30-40.

 

  1. Župni pastoral
  1. Suvremeni duhovni areopag i "nepoznati Bog"
  2. Modeli župnog pastorala
  3. Župna tijela u pastoralnom djelovanju
  1. Grad i pastoral

Literatura: Herbert HASLINGER, Lebensort für alle. Gemeinde neu verstehen, Patmos, Düsseldorf 2005; Erich PURK (ur.), Herausforderung Grossstadt. Neue Chancen für die Christen, Verlag Josef Knecht, Frankfurt am Main 1999: Stipe NIMAC, Pastoral grada, Ravnogorski cvit, Lepuri 2008; Josip ŠIMUNOVIĆ, Župna zajednica na početku trećega tisućljeća. Pastoralno-teološka razmišljanja o mogućnostima ostvarivanja župnoga pastorala u Republici Hrvatskoj, Glas Koncila, Zagreb 2009;Velimir BLAŽEVIĆ, Župe i župnici. Pravno-pastoralni repetitorij, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2014.


  1. Catechetica fundamentalis - (Fundamentalna katehetika)  

     Dr. Ivan Šarčević

 

Cilj predmeta

Obrazložiti katehetiku kao teološko-odgojnu disciplinu u službi crkvene kateheze (i vjeronauka) čiji je cilj zrela vjera i osobni susret s Kristom. Pregled povijesti kateheze i katekizama.

 

Sadržaj predmeta ili pregled predavanja

 

  1. Katehetika i kateheza
  1. Što je katehetika a što kateheza? Katehetika unutar drugih teoloških disciplina; kateheza unutar različitih vidova kršćanskog/crkvenog djelovanja
  2. Neki važniji crkveni dokumenti o katehezi od II. vatikanskoga sabora te njihove definicije kateheze (OKD, CT, KKC, ODK)
  3. U što svrstava Opći direktorij za katehezu (1997) katehezu? Što je narav, svrha i zadaće kateheze prema ovom dokumentu?

 

  1. Kateheza i religijska pedagogija
  1. Religijska/religiozna pedagogija: predmet, razumijevanje religije, funkcionalno razumijevanje religije, religioznost sociološki gledana
  2. Religijska pedagogija i kritika nekih religioznih iskrivljenja
  3. Osnovno povjerenje

 

  1. Kateheza u Svetom pismu
  1. Koja mjesto u Starom zavjetu, uvjetno rečeno, govore o katehezi?
  2. Etimološko značenje izraza kateheza te neka novozavjetna mjesta u kojima možemo naći značenje kateheze
  3. Različiti novozavjetni izrazi koji se odnose na katehezu
  4. Kateheza i prva kršćanska zajednica te poapostolsko vrijeme

 

  1. Katehetsko učenje, ciljevi i osobine kateheta
  1. Načela u katehezi
  2. Kristocentričnost kateheze (Osobni susret dviju sloboda)
  3. U čemu se sastoji katehetsko učenje (D. Emeis)?
  4. Koji su najvažniji elementi za bit katehetske službe (E. Alberich)?
  5. Što je kateheza s obzirom na sadržaj i ciljeve (E. Alberich)?
  6. Tko je katehist(ica) u zajednici (L. Soravito)?
  7. Koje dimenzije (elemente) treba posjedovati katehist/ica?

 

  1. Kateheza i katekizmi kroz povijest
  1. Katehetska djela srednjega vijeka koja su prethodila novovjekim katekizmima
  2. Protestantski katekizmi XVI. stoljeća
  3. Katolički katekizmi XVI. stoljeća
  4. Kateheza i katekizmi XVII. stoljeća
  5. Kateheza i katekizmi XVIII. stoljeća
  6. Kateheza i katekizmi XIX stoljeća
  7. Najvažniji katekizmi XX. stoljeća (i u nas)

 

  1. Najvažnija katehetska djela bosanskih franjevaca
  1. Katekizmi fra Matije Divkovića (predavanje)
  2. Fra Tomo Babić i njegov katekizam
  3. Katehetska dimenzija propovijedi fra Jeronima Filipovića
  4. Fra Filip Lastrić i njegov katekizam
  5. Katekizam biskupa fra Augustina Miletića

 

Literatura: Angela KAUPP – Stephan LEIMGRUBER – Monika SCHEIDLER (ur.), Hnadbuch der Katechese, Für Studium und Praxis, Herder, Freiburg-Basel-Wien 2011; Norbert METTE, Religionspädagogik, Patmos, Düsseldorf 1994.

Kongregacija za kler, Opći direktorij za katehezu, Kršćanska sadašnjost i Nacionalni KU HBK, Zagreb 2000; Hrvatska biskupska konferencija, Župna kateheza u obnovi župne zajednice. Plan i program, Zagreb – Zadar, 2000.

Emilio ALBERICH, Kateheza danas. Priručnik  fundamentalne katehetike,Katehetski salezijanski centar, Zagreb 2002; Emilio ALBERICH, Kateheza i crkvena praksa. Identitet i dimenzije kateheze u današnjoj Crkvi, Katehetski salezijanski centar, Zagreb 1986; Dieter EMEIS – Karl Heinz SCHMITT, Handbuch der Gemeindekatechese, Herder, Freiburg-Basel-Wien 1986; Milan ŠIMUNOVIĆ, Kateheza prvenstvena zadaća Crkve. Identitet i perspektive hrvatske pokoncilske kateheze i katehetike. U obliku bilance, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2011.

Ivan Šarčević, "Isus Krist – osobni susret dviju sloboda. Kristocentričnost kao temeljno načelo u katehezi", u: Kateheza 1 (1998) 26–40; "Utjelovljenje kao izazov humanizmu", u: Kateheza 22 (2000) 51-61.

Pietro BRAIDO, Lineamenti di storia della catechesi e dei catechismi: dal tempo delle riforme all'età degli imperialismi (1450-1870), Elle Di Ci, Leumann (Torino) 21991; Franjo Emanuel Hoško, Negdašnji hrvatski katekizmi, Salezijanski provincijalat, Zagreb 1985; Ivan ŠARČEVIČ, "Doktrinalno-moralni naglasci u katehetsko-poučnim djelima fra Matije Divkovića", u: Terezija Zemljić (ur), Majka Klara Žižić i njezina družba (1706.-2006.), Zbornik, Šibenik 2009, 433-449.

Preporuka: pročitati knjigu pod aspektom odgoja u vjeri: Winfried BÖHM, Povijest pedagogije. Od Platona do suvremenosti, Svjetlo riječi, Sarajevo 2012.


  1. Catechetica specialis - (Posebna katehetika)

    Dr. Ivan Šarčević

 

Cilj predmeta

Kritički analizirati pojedina suvremena područja katehetskoga djelovanja s ciljem poboljšanja katehetske prakse, posebno: u vjeronauku u školi, u biblijskoj i sakramentalnoj katehezi te katehezi životnih dobi. Konkretizacija osnovnog katehetskog načela – korelacije unutar procesa evangelizacije (vjernost evanđeoskoj poruci i vjernost suvremenom čovjeku).

 

Sadržaj predmeta ili pregled predavanja

 

  1. VJERONAUK
  2. Vjeronauk u školi
  3. Plan i program katoličkog vjeronauka u osnovnoj školi: utemeljenje, svrha i ciljevi
  4. Vjeroučitelj kao učitelj
  5. Katehetsko načelo korelacije
  6. Vjeronauk i nova kultura ravnodušnosti (Ž. Mardešić)

Biskupska konferencija BiH, Plan i program katoličkoga vjeronauka u osnovnoj školi, BKH i BKBIH, Zagreb-Sarajevo 22003; Ivan Šarčević, "Vjeroučitelj", u: Magister interpresque legis Ecclesiae (Zbornik u čast dr. fra Velimiru Blaževiću), Franjevačka teologija, Sarajevo 2006, 307-315); Valentina Mandarić – Alojz Hoblaj – Ružica Razum, Vjeronauk – izazov Crkvi i školi, Glas Koncila, Zagreb 2011; Georg Hilger – Stephan Leimgruber – Hans-Georg Ziebertz (ur.),Vjeronaučna didaktika. Priručnik za studij, obrazovanje i posao, Salesiana, Zagreb 2009.

 

  1. KATEHEZA I SVETO PISMO – BIBLIJSKA KATEHEZA
  1. Neke upute u čitanju Pisma
  1. Katehetski govor kao dio kršćanskoga naviještanja
  1. Katehetsko-komunikacijski pristupi biblijskim tekstovima (Josip Baričević – u: Diacovensia 1 [1994] 110-145)
  1. Izravna, osobna komunikacija s biblijskim tekstom
  2. Cjelovit pristup biblijskom tekstu (hermeneutički ključevi)
  3. Katehetsko-metodički pristupi biblijskom tekstu
  1. Modeli biblijske kateheze s odraslima (prema: Mario CIFRAK, (ur.), Živa je riječ Božja. Seminar za voditelje biblijskih skupina, Zagreb 2003):
  1. Biblijska animacija
  2. Biblijski susreti
  3. Lumko metoda (Gospel sharing)
  4. Funkcije biblijske kateheze (E. Alberich)
  5. Biblija i Kur'an kao objavljene riječi – sličnosti i razlike
  6. Naracija – Sveto Pismo – kateheza
  7. Naracija u Svetom pismu
  8. Narativna metoda egzegeze i narativna komunikacija
  9. Naracija u pastoralu i katehezi (Ivan Šarčević, "S otvorenim završetkom. Naracija u pastoralu i katehezi", u: – Bosna franciscana 14 [2001] 5-27):
  • Suvremena kultura i njezina osjetljivost za narativnost
  • „Pre-pričavanje“ Pisma
  • Bajke/basne i kateheza
  • Narativna katehetska komunikacija

 

  1. KATEHEZA I SAKRAMENTI
  1. Sakramenti: simbolske radnje
  2. Mistagogija i sakramenti
  3. Fundamentalne dimenzije kršćanskih sakramenata
  4. Ciljevi kateheze sakramenata (sažeto)
  1. Kateheza roditelja u prigodama kada im djeca primaju sakramente

Dieter EMEIS, Sakramentenkatechese, Herder, Freiburg-Basel-Wien 1991; Peter Paul KASPAR, Sakramenti –jezik znakova, Svjetlo riječi, Sarajevo 2011.

 

  1. KATEHEZA ŽIVOTNIH DOBI

Prigodna kateheza djece, kateheza inicijacije, kateheza izlaganja, kateheza poosobljenja (predadolescencija), kateheza personalizacije (adolescenti), kateheza integracije (mladost), kateheza i ostala životna razdoblja.

Joseph Colomb, Kateheza životnih dobi, Katehetski salezijanski centar, Zagreb 1996; Alojz Hoblaj, Teološko-katehetska ishodišta vjerskoga odgoja u ranom djetinjstvu, Glas Koncila, Zagreb 2006; Emilio Alberich – Ambroise Binz, Odrasli i kateheza. Elementi katehetske metodologije za odraslu dob, Katehetski salezijanski centar, Zagreb 2002; Ružica Razum, "Katehetski incijacijski itinerarij", u: Bogoslovska smotra 3 (2010) 603-632


  1. Homiletica (Homiletika)

   Mr. Ivo Marković

 

Cilj kolegija

Cilj je kolegija pomoći studentu da svoje teološko znanje metodički oblikuje u jezik navještaja. Polazi se od pretpostavke da biti teolog nije samo posao, nego zvanje, i to navjestiteljsko, pa se u kolegiju nastoji studenta pripremiti da trajno održava svoju navjestiteljsku kondiciju i spremu. Navjestiteljski jezik nije samo u propovijedi, nego u svemu teološkom djelovanju, pisanju, govoru u medijima, u oblikovanju zajednice, u svjedočenju i čitavoj komunikaciji sa svijetom.

 

Sadržaj kolegija

Razine događaja riječi (jezika) u Crkvi. Pojam kerigme, navještaja, naviještaj u Starom i Novom zavjetu. Povijesne homiletičke paradigme. Suvremeni kontekst navjestitelja i suvremenog čovjeka kao sudionika u navještaju. Osobita se pozornost posvećuje pripremi naviještanja ateistima, agnosticima i distanciranima. Suvremena znanost o jeziku i retorici i njihov utjecaj na naviještanje. Teološki navjestiteljski identitet danas i permanentno održavanje navjestiteljske kondicije. Vrste naviještanja u propovijedi, pisanju, medijima, u uvođenju u vjeru. Studenti su dužni pod vodstvom profesora uraditi najmanje jednu propovijed po ponuđenoj metodi, te snimiti i digitalizirati najmanje tri katoličke propovijedi, jednu pravoslavnu ili evangeličku i jednu hutbu. Na kraju semestra studenti redovito održe svoju propovijed kolegama i profesionalnim glumcima. Snimljene propovijedi drže se u arhivi za analizu religioznog jezika na ovome području.

 

Obavezna literatura:

  • B. Dreher, N. Greinacher, F. Klosterman (Hg.), Hadbuch der Verkündigung, I i II, Herder, Freiburg-Basel-Wien 1970.
  • Frad B. Craddock, Propovijedanje, Umijeće naviještanja danas, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2009.
  • Vladimir Zagorec, Homiletika, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2008.
  • Gert Otto, Rhetorische Prediktlehre, Ein Grundkurs, Grünewald, Leipzig 1999.
  • Rudolf Bohren, Klaus-Peter Jörns, Die Prediktanalyse als Weg zur Predikt, Francke Verlag, Tübingen 1989.
  • Rudolf Bohren, Prediktlehre, Chr. Kaiser, Gütersloh 1993.

Preporučena literatura

  • John Piper, Božja vrhovna vlast u propovijedanju, Kršćanski centar DP, Osijek 2003.
  • Warren W. Wiersbe, Preaching & Teaching with Imagination, Victor Books, Wheaton 1994.
  • Alfred Läpple, Biblische Verkündigung in der Zeitwende, 1-2, Don Bosco Verlag, München 1967.
  • Richard L. Eslinger, A New Hearing : Living Options in Homiletic Method / Richard L. Eslinger, Abingdon 1987.
  • Merrill R. Abbey, Interpreting the Gospel: An Introduction to Preaching, Chalice Press, St. Louis 1998. (Conversational and collaborative homiletics model.)

  1. Rhetorica (Retorika)

    Mr. Ivo Marković

 

Cilj kolegija

Cilj kolegija je uvesti studenta u znanost govorništva, vještinu uvjerljiva govora, učinkovita pisanja i jezične komunikacije. Retorika nije samo metoda stvaranja, pisanja i govora, nego i vještina jezične komunikacije u suvremenom načinu života, u društvenoj promjeni, odlučivanju, promociji, oblikovanju zajednice, u medijima. Zato je polovica kolegija posvećena vježbi impostacije glasa, dikcije, koordinaciji i facilitaciji rasprave koju obavljaju profesionalni govornici.

 

Sadržaj kolegija

Povijest retorike kao središnje izobrazbene discipline, usponi i padovi retoričkog etosa. Suvremena obnova i medijski kontekst retorike. Jezična komunikacija, analiza lanca prijenosa poruke, tipovi jezičnih kodova, jezična manipulacija, facilitacija i odlučivanje. Fundamentalna lingvistička retorika, nova retorika i figurativni jezik. Pisanje govora, ritam i organizacija govora, improvizirani govor, ovladavanje nastupom, strahom, nastup u medijima, uvjerljivost, osobni retorički etos. Polovica predavanje su vježbe koje izvode redovito profesionalni glumci i profesori s Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu.

 

Obavezna literatura:

  • ARISTOTEL, Retorika, Naprijed, Zagreb 1989.
  • Joe Maračić, , Retorika, Zagreb 1942.
  • Pierre BOURDIEU, , Što znači govoriti, Naprijed, Zagreb 1992.
  • Emil Staiger, Temeljni pojmovi poetike, Ceres, Zagreb 1996.
  • Slavoljub Petrović, Govorništvo u teoriji i praksi, 1987.
  • Leon Fletscher, How to Speak Like a Pro, Ballantine Books, New York 1983.
  • Jaques Dubois i dr, Allgemeine Rhetorik, Munchen 1974.

 

Preporučena literatura

  • Ivo Kari, U potrazi za izgubljenim govorom, Školska knjiga, Zagreb 1988.
  • Eni Kurtović (izd), Facilitacija razvoja uz učešće zajednice, Mozaik, Sarajevo 2004.
  • Ante Stamać‚, Teorija metafore, Zagreb 1984.
  • Branivoj Đorđević, Gramatika srpskohrvatske dikcije, Beograd 1984.
  • Ivan Ivas, Ideologija o govoru, Zagreb 1988.
  • Đuro Gračanin, Temelji govorništva, Zagreb 1968.
  • Geb Gottesman, Buzz Mauro, Umijeće javnog nastupa, Jesenski i Turk, Zagreb 2006.
  • Bertolt Brecht, Dijalektika u teatru, Nolit Beograd 1979.

  1. Administratio paroeciae (Administracija župe) **

   Mr. Ivo Marković

 

Cilj kolegija

Cilje je kolegija upoznati studente sa strukturom, organizacijom i administracijom župe kao temeljne crkvene zajednice u kojoj se realizira sav temeljni život Crkve. Administracija župe nipošto se ne smije shvatiti birokratski, nego u službi života zajednice vjernika koja ga strukturira, pokreče i evidentira. Također cilj je potaknuti teološku i pastoralnu odgovornost za izgradnju euharistijske župne zajednice i njezino savjesno opsluživanje župnim ustrojem.

 

Sadržaj kolegija

Osnovne prepostavke sociologije i teologije župe, odnos organizacije civilne i crkvene zajednice, sociološka podudarnost službi civilnih i crkvenih ustanova, temeljne funkcije župe i standardi koji održavaju zajedništvo vjernika. Župne službe i ustanove: župnik, kapelan, župna vijeća, crkva, župni ured, župni stan, organizacija i uređenje. Župne knjige: upravne, matice, povijesne, imovinske, elektronička obrada župe, župna web stranica. Župno dopisivanje, arhiv, funkcioanlnost župne zajednice.

 

Obavezna literatura:

  • N. Greichnacher, A. Müller, R. Fischer-Wollpert i dr, Der Vollzug der Kirche in Pfarrgemeinde, u: F. X. Arnold, F. Klostermann, K. Rahner i dr., Handbuch der Pastoraltheologie, Herder, Freiburg - Basel - Wien,1968, III, 111-326.
  • R. Valenčić (izd.), Župnijska pisarna, Slovenska pokrajinska škofovska konferenca, Ljubljana 1988.
  • Hans Schroer, Der Pfarrgemeinderat als gesamtkirchliche Aufgabe, Grundlegung, Aufgaben, Organisation, Paulinus Verlag, Trier 1967.
  • Michael B. Merz, Jofef Müller, Alois Schwarz, Auftrag und Praxis des Pfarrgemeinderates, Don Bosco Verlag, München 1991.
  • Felix Schlösser, Testfall Pfarrgemeinderat, Orientierung für die Praxis, Lahn Verlag, Limburg 1969.

 

Preporučena literatura

  • Nicola de Martini, Nova župa zajednica prijatelja, Salezijanski provincijalat, Zagreb 1982.
  • Christian A. Schwarz, 8 odlika zdrave crkve, Steppress, Zagreb 1996.
  • Bono Z. Šagi, Traganje za novom crkvenom praksom, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1982.
  1. Historia Ecclesiae – (Povijest Crkve)

    Dr. Petar Jeleč

 

U predmetu „Povijest Crkve“ nastojat će se upoznati studente s prošlošću Crkve u njezinu razvoju i ra­stu na zemlji tijekom stoljeća, dakle njezin život i djelovanje u prostoru i vremenu. Pri tome se neće izgubiti iz vida da je Crkva i teološka datost, tj. da ona nije samo neki pokret, neka ideologija, neka čisto ljudska organizacija poput tolikih drugih. Crkvenu povijest ipak treba strogo razlikovati od teološke discipline koja se nazi­va ekleziologija, a predmet joj je dogmatski nauk o Crkvi. Ekleziologija teološkom me­todom istražuje i promatra sam božanski plan o Crkvi kao Mističnom Tijelu Kristovu, novomu Božjem narodu, proučava njezinu narav i njezino poslanje u svijetu u svim vremenima. Crkvena povijest je teološka disciplina koja povijesnom metodom na te­melju povijesnih, a ne teoloških vrela, nastoji točno utvrditi kako je Crkva tijekom sto­ljeća konkretno izvršavala poslanje koje je dobila od Krista, u kolikoj je mjeri uspije­vala ostvariti ideal koji je Krist preda nju postavio, a koliko je zakazala u toj svojoj zadaći. Tijekom obrađivanja pojedinih epoha crkvene povijesti, studentima će se nastojati objektivno prikazati i svijetle i tamne strane povijesti Crkve.

 


  1. Historia Eccl. antiqui et medii aevi – (Povijest Crkve starog i srednjeg vijeka)

     Dr. Petar Jeleč

 

Sadržaj kolegija:  U ovom kolegiju izučavat će se povijest Crkve starog i srednjeg vijeka u periodu od njezina osnutka do pojave protestantske reformacije koja se u crkvenoj povijesti uzima kao prijelomna točka prijelaza u novi vijek. Kolegij počinje prikazom prilika u „poganskom“ i židovskom svijetu prije Kristova dolaska, zatim opisom pracrkve u Palestini, a završava s događajima oko Jeronima Savonarole (1452-1498) i analizom stanja u Crkvi koje je dovelo do pojave protestantske reformacije.

Obavezna literatura:

  • Bihlmeyer – H. Tüchle, Storia della Chiesa, I, L'antichità

         cristiana, Brescia 2000.

  • Bihlmeyer – H. Tüchle, Storia della Chiesa, II, Il Medioevo, Brescia 2000.
  • P. Rizzo, La Chiesa dei primi secoli, Lineamenti storici, Bari 1999.
  • Jedin, Handbuch der Kirchengeschichte, I, Von der Urgemeinde zur frühchristlichen Großkirche, Freiburg-Basel-Wien 1965.

_____, Handbuch der Kirchengeschichte, II, Die Reichskirche

     nach Konstantin dem Grossen, Freiburg-Basel-Wien 1975.

  • Jedin, Velika povijest Crkve, I, Od praopćine do ranokršćanske velecrkve, Zagreb 1972.

______ Velika povijest Crkve, II, Crkva Carstva poslije

         Konstantina Velikog,  Zagreb 1995.

  • Jedin, Handbuch der Kirchengeschichte, III/1, Die mittelalterliche Kirche, Freiburg-Basel-Wien 1966.
  • _____, Handbuch der Kirchengeschichte, III/2, Die mittelalterliche Kirche, Freiburg-Basel-Wien 1968.
  • Jedin, Velika povijest Crkve, III/1, Srednjovjekovna Crkva, Zagreb 2001.
  • ______ Velika povijest Crkve, III/2, Srednjovjekovna Crkva, Zagreb 1993.
  • Franzen, Pregled povijesti Crkve, Zagreb 1988.
  • Huizinga, Jesen srednjeg vijeka, Zagreb 1991.

Preporučena literatura:

  • Kovačić, Kršćanstvo i Crkva u starom i srednjem vijeku, Split 2004.
  • Daniélou, J. - Marrou, H., The Christian Centuries, Vol. 1, The First Six Hundred Years, London 1987.
  • Küng, Das Christentum. Wesen und Geschichte, München 2002.
  • A History of the Christian Church, (Ed. W Walker and oth.) New York 1985.
  • Chadwick, A History of Christianity, New York 1995.
  • Küng, Katolička crkva – kratka povijest, Zagreb 2007.

  1. Historia Eccl. novi aevi et novissima – (Povijest Crkve novog i najnovijeg vijeka)

Dr. Petar Jeleč

 

Sadržaj kolegija: Kolegij počinje obradom uzroka koji su doveli do protestanske reformacije, zatim analizom misli i djela Martina Luthera, Jeana Calvina i Urlicha Zwinglija. Dobar dio kolegija je posvećen i katoličkoj protureformaciji. Obrađivat će se zatim utjecaj Francuske revolucije na unutarcrkvene prilike. Crkva se, naime, od sredine 17. st. nalazila pod snažnim pritiskom državnoga apsolutizma. Novi pokret prosvjetiteljstva vodio je prema prevlasti svjetovnog duha. Prava prekretnica u tom pogledu bila je Francuska revolucija, poslije koje je sve veći utjecaj imao tzv. građanski liberalizam, a 20. stoljeće obi­lježili su državni totalitarizmi fašizma, nacizma i komunizma. Sve te pojave i glavni nositelji ovih totalitarizama kao i njihovi utjecaj na razvoj Crkve bit će obrađeni u ovom kolegiju. Analizirat će se i dosezi, uspjesi i neuspjesi Prvog i Drugog vatikanskog koncila.

 

Obavezna literatura:

 

  • Bihlmeyer – H. Tüchle, Storia della Chiesa, III, Epoca delle riforme, Brescia 2000.
  • Bihlmeyer – H. Tüchle, IV, L'epoca moderna, Brescia 2001.
  • Jedin, Handbuch der Kirchengeschichte, IV, Reformation,

Katholische Reform und Gegenreformation, Freiburg-Basel-Wien 1967. - V, Der Kirche im Zeitalter des Absolutismus und der Aufklärung    Freiburg-Basel-Wien 1970.

  • Jedin, Handbuch der  Kirchengeschichte, VI/1, Die Kirche

     zwischen  Revolution und Restauration, Freiburg-Basel-Wien 1971.

_____, Handbuch der Kirchengeschichte, VI/2, Die Kirche zwischen Anpassung und Widerstand, Freiburg-Basel-Wien 1973.

  • Jedin, Velika povijest Crkve, IV, Reformacija, Katolička reforma, Protureformacija, Zagreb 1978.
    • V, Crkva u doba apsolutizma i prosvjetiteljstva, Zagreb 2004.
  • Jedin, Velika povijest Crkve, VI/1, Crkva između revolucije i

restauracije, Zagreb 1987; ------ Velika povijest Crkve, VI/2, Crkva između prilagođavanja i  otpora,  Zagreb 1981.

  • Franzen, Pregled povijesti Crkve, Zagreb 1988.
    • Martina, Storia della Chiesa, I, L'età della riforma, Brescia 1993. - II, L'età dell'assolutismo, Brescia 1994.

Preporučena literatura:

 

  • Dolan – H. Jedin, History of the Church: The Church in the

    Modern Age, New York 1981.

  • Dolan, History of The Reformation, New York 1967.
  • Dolan – H. Jedin, History of the Church, VI, The Church in the Age  of Absolutism and Enlightenment, New York 1981.
  • Küng, Katolička crkva – kratka povijest, Zagreb 2007.
  1. Patrologia – (Patrologija)

    5 ECTS

    Dr. Stjepan Duvnjak

 

Cilj kolegija. Po svojoj najnovijoj definiciji Patrologija izučava život, književnost i teologiju crkvenih pisaca kršćanske antike. Cilj kolegija je upoznati studente kroz djela antičkih crkvenih pisaca kako se teološki razvijala i produbljivala novozavjetna poruka u polemici i dijalogu s helenističko–rimskom kulturom, religijom i filozofijom  kao i u kontekstu  unutar crkvenih teoloških rasprava koje su nužno vodile dogmatskoj definiciji najvažnijih teoloških pitanja. Studentima se želi skrenuti osobita pozornost na nastanak i razvoj teološke terminologije.

 

Sadržaj kolegija. U kolegiju se prije svega u krupnim crtama određuje društveni, kulturni i crkveni kontekst pojedinih razdoblja kršćanske antike u okviru kojih se tematiziraju pojedini crkveni pisci. Osim u  ovom kontekstu antički se pisci te njihovo literarno i teološko stvaralaštvo promatraju i pod aspektom regionalne i kulturne osobitosti  pojedinih crkvenih pokrajina. Kod proučavanja pojedinačnih crkvenih pisaca se naglašava njihov doprinos  razvoju teologije i osobiti utjecaj na oblikovanje i koncilsko definiranje  onih elemenata kršćanskog nauka koji su bili predmet žestokih i dugotrajnih teoloških rasprava. Jednako se kroz djela pojedinih pisaca valorizira njihov doprinos i utjecaj u oblikovanju duhovnog profila  i  pobožnosti  kršćana njihova vremena.

 

Obvezatna literatura

  1. T. Šagi-Bunić, Povijest kršćanske literature, KS Zagreb 1976.
  2. J. Pavić – T. Z. Tenšek, Patrologija, KS Zagreb 1993.
  3. Euzebije Cezarejski, Crkven povijest (prev. M. Mandac), Služba Božja, Makarska, 2004.
  4. J. Pelikan, Kršćanska predaja: Povijest razvitka nauka (Stvaranje katoličke predaje), Ex

libris, Rijeka, 2012.

  1. Cl.Moreschini, Povijest patrističke filozofije (priredio Stjepan Kušan), KS Zagreb, 2009.
  2. A.G.Hamman, Svagdašnji život prvih kršćana, Svijetla točka, Zagreb 1983.

 

Preporučena literatura

  1. B. Jarak, Rano kršćanstvo, Slovoznak, Plehan, 1986
  2. Altaner – A. Stuiber, Patrologie, Herder 1978.
  3. Drobner, Lehrbuch der Patrologie, Herder 1994.
  4. Von Campenhausen, Lateinische Kirchenvaeter, Kohlhammer 1978.
  5. Isti, Griechische Kirchenvaeter, Kohlhammer 1981.
  6. Quasten, Patrologia (I primi due secoli II-III) Marietti 1983., vol. I.
  7. Isti, Patrologia (I Padri greci IV-V), Marietti 1992., vol. II.
  8. Patrologia (I Padri latini IV-V), ed. Institutum Patristicum Augustinianum, vol.III.
  9. Patrologia, Padri latini (secoli V-VIII), Institutum Patristicum Augustinianum (a cura di

Angelo di Berardino), vol. IV., Marietti 1996.cura di Angelo Bernardino), Institutum

patristicum augustinianum, Marietti, Genova, 2000. vol. V.

  1. K. Rac i F. Lasman, Izbor iz stare književnosti kršćanske, Zemaljska tiskara,

Zagreb, 1917.

  1. Fiedrowitcz, Handbuch der Patristik (Quellentexte zur Theologie der Kirchenvaeter, Herder, 2010.
  2. Simoneti – E. Prinzivalli, Storia della letteratura cristiana antica EDB (Edizioni dehoniane Bologna), 2010.
  3. Isti, Letteratura christiana antica, Pemme, Casale Monferrato, 2007.
  4. Doepp i W. Geerlings (ed), Lexikon der antiken christlicher Literatur, Herder 1998.
  5. Marijan Mandac je preveo oko 25 naslova otačkih spisa. Gotovo sve ih je objavila Služba Božja iz Makarske. Na zadnjim koricama Euzebijeve Povijesti Crkve popisano je 22 naslova.
  6. Izdavačka kuća Verbum je u biblioteci „Crkveni oci“ do sada izdala 8 naslova (Spisi apostolskih otaca i pet apologija- Justina, Tacijana, Atenagore, Aristida i Teofila Antiohijskog).
  7. kršćanska sadašnjost je izdala kapitalna Augustinova djela: O Državi Božjoj i Ipovijesti.

  1. Historia Eccl. inter Croatos – (Povijest Crkve u Hrvata)

Dr. Marko Karamatić

 

Cilj kolegija – jest upoznati razvojni put kršćanstva u Hrvata na prostorima današnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Upoznati se s dolaskom Hrvata na ove prostore, njihovom kristijanizacijom, utemeljenjem i formiranjem crkvenih struktura (biskupije, redovničke zajednice), pastoralne i kulturne aktivnosti!

 

Sadržaj kolegija – obuhvaća niz tema i tematskih cjelina: kršćanstvo u zapadnom Iliriku prije dolaska Hrvata, zatim pokrštenje Hrvata, prostor hrvatske crkvenosti, djelovanje benediktinaca i cistercita, ćirilometodska baština i glagoljaštvo, grgurovske reforme, veliki istočni raskol, kršćanstvo u srednjovjekovnoj Bosni, Crkva bosansko-humskih krstjana, o redovnicima i njihovu pastoralnom i školskom djelovanju (franjevci, dominikanci, pavlini, pustinjaci sv. Augustina), o istaknutim likovima kulture i znanosti (Herman Dalmatin, Juraj iz Slavonije, Marko Marulić), Crkva i školstvo, Hrvatska 'predziđe kršćanstva', reformacija i katolička obnova, Hrvati, prosvjetiteljstvo i jozefinizam, Crkva i narodni preporod, književnost prosvjetiteljstva i narodnog preporoda, biskup Josip Juraj Strossmayer, Hrvatski katolički pokret, Crkva u II. svjetskom ratu i u poratnoj Jugoslaviji.

 

Literatura

  1. Buturac – A. Ivandija, Povijest Katoličke crkve među Hrvatima, Zagreb 1973.
  2. Franjo Šanjek, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, Zagreb 1996.
  3. Josip Buturac, Katolička crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, Zagreb 1970.
  4. Karlo Jurišić, Katolička crkva na Biokovsko-neretvanskom području u doba turske vladavine, Zagreb 1972.
  5. Srećko M. Džaja, Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, Zagreb 1971.
  6. Julijan Jelenić, Kultura i Bosanski franjevci, I-II, Sarajevo 1912-15; pretisak, Sarajevo 1990.
  7. Marko Karamatić, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914, Sarajevo 1992.
  8. Anđelko Barun, Svjedoci i učitelji. Povijest franjevaca Bosne Srebrene, Sarajevo-Zagreb 2003.
  9. Andrija Zirdum, Povijest kršćanstva u Bosni i Hercegovini, Plehan 2007.

  1. Ars litter. christ. in BetH - (Kršćanska književnost u BiH)

    Dr. Marko Karamatić

 

Cilj kolegija – jest upoznati kulturu pisane riječi kršćanske provenijencije na tlu Bosne i Hercegovine. Riječ je o pisanoj baštini koja svoje korijene vuče od srednjega vijeka, preko četiristoljetnog osmanskoga razdoblja, sve do početka XX. stoljeća.

 

Sadržaj kolegija – obuhvaća prve spomenike bosanskohercegovačke pismenosti – Humačku ploču, srednjovjekovne kodekse (Grškovićev Apostol, Divoševo evanđelje, Hvalov, Mletački i Radosavljev zbornik), epigrafske zapise, zatim spisateljstvo bosanskih franjevaca, počevši od fra Juraja Dragišića (o.1445-1520), koji je pisao na latinskom, do franjevačkih pisaca na narodnom jeziku 17, 18, 19. i početka XX. stoljeća (Divković, Posilović, Ančić, Margitić, Lastrić, Filipović, Šunjić, Jukić, Martić, Knežević, Nedić i dr). Obuhvaćeno je više od 30 franjevačkih spisatelja.

 

Literatura

  1. Bosanskohercegovačka književna hrestomatija. Starija književnost, I, Sarajevo 1974.
  1. Herta Kuna, Hrestomatija starije bosanske književnosti, knj. I, Sarajevo 1974.
  2. Krešimir Georgijević, Hrvatska književnost od XVI. do XVIII. stoljeća u Hrvatskoj i sjevernoj Bosni, Zagreb 1969.
  3. Ivan Frano Jukić, Sabrana djela, I-III, Sarajevo 1973.
  4. Grgo Martić, Izabrana djela, Sarajevo 1990.
  5. Anto S. Kovačić, Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene, Sarajevo 1990.
  6. Bosanski franjevci (izbor tekstova), prir. Marko Karamatić, Zagreb 1994.
  7. Matija Divković, Izbor iz djela, prir. Darija Gabrić-Bagarić, Vinkovci 2000.
  8. Ivan Frano Jukić, Izabrana djela, prir. Ivo Pranjković, Zagreb 2001.
  9. Hrvatska književnost od XIV. do sredine XVIII. stoljeća, knj. 6, prir. Ivo Pranjković, Sarajevo 2005.
  10. Hrvatska književnost od sredine XVIII. stoljeća do konca XIX. stoljeća, knj. 7, prir. Marko Karamatić, Matica hrvatska,  Sarajevo 2006.
  11. Franjevačka književnost u Bosni u XVIII. stoljeću, prir. Marko Karamatić, Matica hrvatska, Zagreb 2011.
  12. Matija Divković, Nauk krstjanski & Sto čudesa, prir. Darija Gabrić-Bagarić, Marijana Horvat, Dolores Grmača i Maja Banožić, Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene, Sarajevo 2013.

  1. Archeologia christiana - (Kršćanska arheologija)

    Dr. Marko Karamatić

 

Cilj kolegija – jest upoznati arheološke sadržaje koji govore o načinu života kršćanskih zajednica tijekom prvih stoljeća kršćanstva o kojima su oskudni pisani podaci. U program  upoznavanja antičkog i kasnoantičkog razdoblja kršćanstva na bosanskohercegovačkom i hrvatskom prostoru također je uključena i srednjovjekovna arheološka tematika u BiH.

 

Sadržaj kolegija ­– upoznavanje s kulturnim i političkim  prilikama na tlu rimske provincije Dalmacije u doba ranog kršćanstva. U uvodnom dijelu govori se o pojmu, svrsi, tematskom kompleksu i povijesti kršćanske arheologije. Potom se razlažu teme o pokopavanju mrtvih (općenito i na tlu BiH), o štovanju svetaca (Martyrologium pannonicum, Martyrologium dalmaticum, Sv. Dujam, Sv. Venancije), o kršćanskoj simbolici, kršćanskoj arhitekturi (kasnoantičke bazilike) i likovnoj umjetnosti. U dodatku se razlaže još i tema kršćanskih spomenika srednjega vijeka u BiH (predromanika, romanika i gotika, stećci).

 

Literatura

  1. Đuro Basler, Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1972.
  2. Đuro Basler, Kršćanska arheologija, Mostar 1986.
  3. Veljko Paškvalin, Kršćanstvo kasne antike u zaleđu Salone i Narone, Sarajevo 2003.
  4. Vicko Kapetanović, Kršćanska arheologija, Split 2006.
  5. Ćiro Truhelka, Starokršćanska arheologija, Zagreb 1931.

  1. Ars sacra - (Crkvena umjetnost)

     Dr. Marko Karamatić

 

Cilj kolegija – jest upoznati crkvenu umjetnost, s naglaskom na sakralnim prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine kroz povijest. Cilj je sagledati razvojnu liniju stilova sakralne arhitekture od vremena hrvatske predromanike preko stilskih razdoblja srednjega i novoga vijeka sve do naših dana.

 

Sadržaj kolegija – na početku o pretkršćanskim sakralnim prostorima, potom o kršćanskim prostorima u prva tri stoljeća, zatim  nakon Milanskog edikta 313. o pravcima razvoja crkvene arhitekture na Istoku i Zapadu, te općenito o pojedinim stilovima (romanika, gotika, renesansa, barok, sakralni prostori u XIX. i XX. st.). Potom se prezentiraju teme o pojedinim sakralnim objektima (predromanika: crkve Sv. Donata u Zadru, Sv. Križa u Ninu, Sv. Spasa u Cetini…), zadarske romaničke crkve, trogirska katedrala, zagrebačka katedrala, romanika i gotika u BiH, šibenska katedrala, renesansne i barokne crkve, historicizam u Hrvatskoj i BiH.

 

Literatura

  1. Škunca, A. Badurina i dr., Sakralni prostor tijekom povijesti i danas, Zagreb 1987.
  2. Ivandija, D. Kečkemet, Crkvena umjetnost Hrvatske, Zagreb 1971.
  3. Radovan Ivančević, Umjetničko blago Hrvatske, Zagreb 1993.
  4. Ljubica Mladenović, Građansko slikarstvo u Bosni i Hrecegovini u XIX. veku, Sarajevo 1982.
  5. Đ. Basler, A. Begić i dr., Umjetničko blago Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1987.
  1. Theologia spiritualis - (Duhovna teologija)

     Dr. Marinko Pejić

 

CILJ KOLEGIJA-Pružiti studentima solidan i znanstveni temelj za proučavanjeduhovnosti, analizirajući strukturu i zakonitosti kršćanskog duhovnog života. Znanstveni pristup duhovnosti se predstavlja kao vrlo složena metoda, stoga je on istodobno teološki, antropološki, povijesni i praktično-odgojni, zato je onoga tko proučava duhovnu teologiju potrebno uvesti u sve ove vidove studija duhovnosti.

 

SADRŽAJ KOLEGIJA- U uvodnom dijelu kolegija obrađujemo temeljnu problematiku vezanu uz studij duhovne teologije kao teološke discipline, te predstavljamo njene ciljeve i metodologiju. Kolegij se nakon toga dijeli na dva dijela. U prvom se proučava asketska dimenzija kršćanskog života sa klasičnim temama vezanim uz tjelesnu i duhovnu askezu. Prvi dio završava s temom duhovnog vodstva ili očinstva. U drugom dijelu kolegija  bavimo se mističkom dimenzijom duhovnog života, s pitanjima vezanim uz narav kršćanske mistike i njenu povezanost s osnovnim strukturama duhovnog života. Kratko analiziramo ulogu mističnih fenomena, narav kršćanske molitve i temu duhovnog napredovanja ili gradusa u duhovnom životu.

 

OBVEZATNA LITERATURA

  1. J. Matanić, Uvod u duhovnost, Zagreb 1994.
  2. Mamić, Razvoj suvremene duhovnosti, Zagreb 2003.
  3. Podgorelec, Uvod u duhovnu teologiju, Zagreb 2010.
  4. Szenmartoni, Psihologija duhovnog života, Zagreb 2003.
  5. J. Groeschel, Psihologija duhovnog razvoja, Zagreb 2009.

 

PREPORUČENA LITERATURA

  1. Prkačin, Teologija duhovnog života, u Obnovljeni život, 60 (2005) 2, 195-214.
  2. Moioli, L'esperienzaspirituale, Milano 2004.
  3. Gozelino, Al cospettodi Dio. Elementi diteologiadella vita spirituale, Torino 1989.
  4. Kess, La spiritualità. Forme, fondamenti, metodi,Queriniana, Brescia 2007.

  1. Spiritualitas franciscana - (Franjevačka duhovnost)

    Dr. Marinko Pejić

 

CILJ KOLEGIJA-Uvesti studente u temeljnepojmove i sadržajefranjevačkeduhovnosti. Uočitispecifičnostifranjevačkeduhovnostiunutarjednekršćanskeduhovnosti.Analizaosnovnihtekstovafranjevačketradicijeiobradanajvažnijih tema franjevačkeduhovnosti.siromaštvo, poslušnost, malenost, crkvenaduhovnost, franjevačkoshvaćanjedijaloga, franjevačkamistika.

 

SADRŽAJ KOLEGIJA-Uuvodnomdijelupredstavljaju se osnovneznačajkesrednjovjekovne i franjevačkehagiografije. Obrađujemotzv.Franjevačkopitanjei najvažniježivotopisesv. Franje.  TemeljnoanaliziramoFranjevakeizvoreiSpisesv. Franje i sv. Klare, s posebnimnaglaskomnatemelj no duhovnoiskustvosv. Franje. U drugomdijelukolegijasustavnoobrađujemopojedinetemefranjevačkeduhovnosti: franjevačkopoimanjesiromaštva, poslušnosti, malenosti, poimanjecrkvenosti, franjevačkopoimanjedijaloga I ekologije I glavneznačajkefranjevačkemistike.

 

OBVEZATNA LITERATURA

  1. Franjevačkiizvori, VijećefranjevačkihzajednicaHrvatske I BosneiHercegovine, Sarajevo-Zagerb 2012.
  2. Rotzetter- T. Matura, Živjetievanđelje s FranjomAsiškim, Zagreb 1997.
  3. R, Manselli, SvetiFranjoAsiški, Aditiomaior, Sarajevo 2011.
  4. Iriarte, Povijestfranjevaštva, Zagreb 2013.
  5. Osnovnitečaj o franjevačkojmisionarskojkarizmi, Sarajevo-Zagreb 2003.

 

  1. PREPORUČENA LITERATURA
  2. Iriarte, Vocazione francescana. Sintesi degli ideali di San Francesco e di Santa Chiara, Casale Monferato 1999.
  3. Verba Domini mei. Zbornikradova o spisimaSv. FranjeAsiškogaodržanog u Zagrebu 7-8. ožujka 2008, R. Mrvelj i D. Nimac (ur.), Zagreb 2008.
  4. Jeusset, SvetiFranjo i sultan, Sarajevo-Zagreb 2008.
  5. Accrocca, Un santo di carta. Le fonti biografiche di San Francesco D’Assisi, Milano 2013.

 


  1. Lingua latina (latinski jezik) –izborni-

   Dr. Mile babić

CILJ KOLEGIJA – upoznati studente s osnovama latinskoga jezika. Namijenjen je studentima koji u srednjoj školi nisu učili latinski.

SADRŽAJ KOLEGIJA – upoznati studente s deklinacijama, konjugacijama i sintaksom latinskoga jezika te ih poučiti radu na tekstovima, osobito na tekstovima crkvenoga latinskog jezika. Uglavnom omogućiti studentima čitanje i razumijevanje latinskih crkvenih izvora.

OBVEZATNA LITERATURA

  1. P. Bašić, Latine discere, Zagreb 2004.
  2. V. Gortan – O. Gorski – P. Pauš, Latinska gramatika, Školska knjiga, Zagreb 1954.

PREPORUČENA LITERATURA

  1. B. Vujica (prir.), Izbor mudrih misli, uzrečica i poslovica latinskoga jezika, Franjevačka teologija, Sarajevo 2012.

  1. Musica sacra(Crkvena glazba)

Dr. Slavko Topić
CILJ KOLEGIJA  -  upoznati studente s crkvenom glazbenom kulturom,  njezinom važnosti i potrebi i osposobiti studente da se mogu služiti crkvenim notnim pismom u liturgijskim knjigama.

SADRŽAJ KOLEGIJA - Kolegij uključuje tri područja: a) Osnove Gregorijanskoga pjevanja, b) crkvenu glazbenu kulturu u užem smislu, c) svećeničku pjevalačku službu.

1) Liturgijske glazbene tradicije, posebno stara glazba rimske liturgije, čiji korijeni sežu u same početke kršćanstva. Povijesni periodi: od 1. do VI. stoljeća  i od VI. do X. stoljeća i dalje. Zasluge pape Grgura Velikog i njegova glazbena reforma. Upoznavanje adiastematske notacije St. Gallena i Laona i kvadratne notacije, kao i najznačajnijih glazbenih kodeksa. Psalmodija i himnodija kao važan dio Gregorijanskoga pjevanja. Dobiva se sposobnost služenja notnim pismom i starom glazbom. Nastava se provodi predavanjima uz pomoć audiovizualnih pomagala i praktičnim vježbama. Ispit se polaže pismeno i usmeno. Znanje se kontrolira kolokvijima.
+ Dr. ĐuroTomašić, "Uvod u pjevanje rimskog ili Gregorijanskog korala" (skripta), Zagreb, 1967.

+ M.Martinjak, "Gregorijansko pjevanje, baština i vrelo rimske liturgije", Zagreb, 1997.

+ “Crkvena glazba. Priručnik za bogoslovna učilišta", Zagreb, 1988.
2) CRKVENA GLAZBENA KULTURA (u užem smislu) -  Baština crkvene glazbe, njen razvoj kroz određene glazbene stilove od X. stoljeća do danas, kao i njeno estetsko vrednovanje. Upoznavanje koncilskih dokumenata 20. stoljeća o glazbi i njihov odjek u praksi. Hrvatska glazbena tradicija, glagoljaško pjevanje i pučko pjevanje kao i analitički pristup problemima suvremenog liturgijsko-glazbenoga izraza. Dobiva se sposobnost prepoznavanja umjetničke vrijednosti raznih vrsta crkvene glazbe. Nastava se provodi predavanjima, uz pomoć audiovizualnih pomagala. Ispit se polaže usmeno. Kvaliteta i uspješnost prati se kolokvijima.

+ Crkvena glazba, Priručnik za bogoslovna učilišta, Zagreb, 1988; S. Majer-Bobetko, Osnovi glazbene kulture, Zagreb, 1991.

Glazba kao fenomen, a posebno pjevanje. Hrvatska crkvena glazbena baština. Posebno glagoljaško pjevanje i pučka popijevka. Moguće aplikacije glazbe u katehetskom radu. Svladavanje određenog broja popijevki i drugih vrsta skladbi  primjerenih u katehetskom radu. Dobiva se sposobnost korištenja glazbe u odgojnom procesu.  Nastava se izvodi u obliku predavanja uz pomoć audiovizualnih pomagala i praktičnih vježbi. Ispit se polaže usmeno. Kvaliteta rada prati se kolokvijima i zadacima.

+ Crkvena glazba, Priručnik za bogoslovna učilišta, Zagreb, 1988.  ++ M. Pranić, Religijsko-pedagoško katehetski leksikon, Zagreb, 1991.  +++ J. Požgaj, Metoda muzičke nastave, Zagreb, 1950;
3) SVEĆENIČKA PJEVALAČKA SLUŽBA - Obredni solo napjevi koje izvodi svećenik za vrijeme Euharistijskog slavlja, napjevi Svetoga trodnevlja, napjevi za sprovode, napjevi za službu Časoslova. Dobiva se sposobnost točnoga izvođenja svećeničkih napjeva u liturgiji.Nastava se izvodi u obliku praktičnih vježbi i predavanja. Ispit se polaže pismeno i usmeno. Kvaliteta studija prati se stalnim vježbama i zadacima.

+ Svećenička pjevalačkaslužba (priredio Institut za crkvenu glazbu "Albe Vidaković", Zagreb, 1987; ++ Crkvena glazba, Priručnik za bogoslovna učilišta, Zagreb, 1988.


  1. Paedagogia (Pedagogija)

    Mr. Stipo Alandžak

 

CILJ KOLEGIJA: Definiranje temeljnih pedagoških pojmova te promišljanje pedagogije kao znanosti o odgoju. Upoznati studente s povijesnim razvojem pedagoške ideje od grčke antike do suvremenosti. Uspostaviti dijalog između pedagoške teorije i odgojiteljske prakse.

 

SADRŽAJ KOLEGIJA: Predmet, zadaća, znanstveni aparat, sustav pedagogijske znanosti. Mjesto pedagogije u sustavu znanosti, odnos pedagogije i drugih disciplina. Povijesni pregled razvoja i oblikovanja pedagoškog mišljenja, odlučivanja i djelovanja. Osnove metodike i didaktike.

Priprema i održavanje jednog nastavnog sata.

 

OBAVEZNA LITERATURA:

  1. W. Böhm, Povijest Pedagogije: od Platona do suvremenosti, Svjetlo riječi, Sarajevo 2012.
  2. J. Malić – V. Mužić, Pedagogija, Školska knjiga, Zagreb 1983.
  3. H. Gudjons, Pedagogija: temeljna znanja, Educa, Zagreb 1994.
  4. M. Zaninović, Opća povijest pedagogije, Školska knjiga, Zagreb 1988.
  5. H. Giesecke, Uvod u pedagogiju, Educa, Zagreb 1993.

 

PREPORUČENA LITERATURA:

  1. F. Casella (ur.), Lezioni di storia dell'educazione e della pedagogia, Università Pontificia Salesiana, Roma 2002-2003.
  2. N. S. Filipović, Didaktika 1, Igkro „Svjetlost“, Sarajevo 1977.
  3. N. S. Filipović, Didaktika 2, Igkro „Svjetlost“, Sarajevo 1980.
  4. A. Bežen, Metodika: znanost o poučavanju nastavnog predmeta, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 2008.

  1. Sociologia (Katolički socijalni nauk)  

Dr. Mile Babić

 

CILJ KOLEGIJA – upoznati studente s glavnim značajkama sociologije kao filozofsko-teološke discipline, to jest s glavnim principima katoličkoga socijalnog nauka te s problematikom nastanka toga nauka i njegovoj važnosti za svakodnevni kršćanski život.

SADRŽAJ KOLEGIJA – katolički socijalni nauk ima svoje filozofske i teološke temelje, a može se sažeti u sljedeće principe: princip osobe, princip solidarnosti, princip supsidijarnosti, princip općega dobra i opredjeljenje za siromašne. Počeci katoličkoga socijalnog nauka nalaze se u papinskim socijalnim enciklikama, počevši od Rerum novarum Leona XIII. 1891. do enciklika Benedikta XVI. i današnjega pape Franje.

 

OBVEZATNA LITERATURA

  1. M. Babić, „Katoličanstvo i europske integracije“, u knjizi: Religija i europske integracije, ur. I. Cvitković i D. Abazović, Magistrat, Sarajevo 2006, str. 147-169.
  2. S. Baloban, Etičnost i socijalnost na kušnji, KS, Zagreb 1997.
  3. J. Höffner, Kršćanski socijalni nauk, KS, Zagreb 2005.
  4. Papinsko vijeće „Pravda i mir“, Kompendij socijalnoga nauka Crkve, KS, Zagreb 2005.
  5. M. Valković (ur.), Sto godina katoličkoga socijalnog nauka, KS, Zagreb 1991.

PREPORUČENA LITERATURA

  1. M. Babić, „Uputa Svetog zbora za nauk vjere o teologiji oslobođenja“, Jukić, 15, 1985, str. 35-56.
  2. E.-W. Böckenförder, Staat – Gesellschaft – Kirche, Christlicher Glaube in moderner Gesellschaft, Bd. 15, Herder, Freiburg-Basel-Wien 1982, str. 16-120.
  3. R. Panattoni, Pripadnost i Eshaton, Forum Bosnae, Sarajevo 2004.

  1. Methodologia generalis et seminarium de methodologia – (Opća metodologija i Proseminar iz metodologije)

Dr. Josip Jozić

 

Cilj predmeta prve godine jest uvesti studente u osnove čitanja i pisanja. Prvi semestar bazira se na čitanju različitih tekstova: romani, teološki i filozofski tekstovi, kritike i sociološki tekstovi, te tekstovi s veoma teškim pojmovljem. Drugi semestar bazira se na pisanju: od pisma, preko vijesti, izvješća, molbi i zahtjeva, recenzija knjiga, zapisnika sa sjednica te uvoda u pismeni znanstveni rad: od izbora teme do pisanja pojedinih poglavlja sa strukturom uvod-razrada-zaključak, korištenje literature, etičnost u preuzimanju i citiranju tuđih tekstova i korištenje internetom. Sadržaj predmeta napravljen prema samom cilju: teorijski se obrađuju pitanja o znanosti i znanstvenom radu, povijesti znanosti i znanstvenim metodama, a drugi semestar stavlja naglasak na zadaću pisanja pojedinih pismenih oblika, a sat se odvija u obliku seminarski sjednica u kojima studenti iznose referate o svome istraživanju i pisanju.

Literatura:  M. Žugaj, Osnove znanstvenog i stručnog rada, Smobor 1989; M.Žugaj/K.Dumičić/V.Dušak, Temelji znanstvenoistraživačkog rada, Metodologija i metodika, Varaždin 2006; V. Silobrčić, Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo, Zagreb 2003; M. Šamić, Kako nastaje naučno djelo, Sarajevo 2003. U. Leopold-Wildburger/J. Schütze, Verfassen und Vortragen, Wissenschaftliche Arbeiten und Vorträge leicht gemacht, Berlin/Heidelberg 2002.