Fra Ivo Marković – vir praemiorum

Naš profesor fra Ivo Marković dobitnik je Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva. Fra Ivo je nagrađen za doprinos u drugim oblastima rada i stvaralaštva. Grad Sarajevo je svima dao do znanja da visoko cijeni fra Ivino humanitarno, mirotvorno i stvaralačko djelovanje. Stotine mladih ljudi prošlo je kroz njegovu mirotvornu školu. On je pokretač ili supokretač ili aktivni sudionik mnogobrojnih mirovnih seminara, radionica, istraživanja, projekata, konferencija, član raznih delegacija u Bosni i Hercegovini i u svijetu. Sudjelovao je u izradi triju udžbenika za kulturu religija. Godine 1996. priprema, a u 1997. osniva Interreligijsku službu Oči u oči na poticaj Uprave Provincije i Reda. Godine 1996. osniva zbor Pontanima kao vrhunac svoga međureligijskoga i mirotvornoga djelovanja u BiH. Teško je naći riječi kojima bi se mogla adekvatno istaknuti vrijednost djelovanja fra Ive Markovića i zbora Pontanima. Ta je važnost dobro prepoznata i u nas i u svijetu. Tako je 1998. godine fra Ivo Marković za svoje mirotvorno djelovanje dobio nagradu od Tanenbaum centra za međureligijsko razumijevanje u New Yorku. Zbor Pontanima dobio je 2004. nagradu Common Ground (Zajednički temelj) od svjetski najrelevantnije mirovne organizacije Search for Common (Traganje za zajedničkim temeljem); zbor Pontanima dobio je 2006. Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva za doprinos umjetnosti, izgradnji kulture mira i promicanju kulturnoga nasljeđa u BiH; zbor Pontanima je 2007. u Rimu, na europskom susretu najboljih zborova što ga je organizirao Vatikan, osvojio prvo mjesto za suvremenu crkvenu glazbu; godine 2011. Pontanima dobiva nagradu Pax Christi, zatim nagradu Međunarodnog centra za međuvjerski dijalog u Kataru 2016., iste godine zbor Pontanima je dobio nagradu za kulturu mira u Parizu. O zboru Pontanima pohvalno su se izrazili veoma značajni ljudi kakvi su Richard Holbrooke, Kofi Annan, kardinal Paul Poupard, Muhidin Hamamdžić, svojedobno gradonačelnik Sarajeva, Georgette F. Bennett, predsjednik Tanenbaum centra u New Yorku, Giacomo Bini, bivši general Reda, i mnogi drugi.
Čestitamo fra Ivi na nagradi i želimo mu obilje zdravlja, radosti, plemenitih ideja i nadahnuća! Naše čestitke idu i ostalim nagrađenima: prof. dr. Arziji Pašalić za doprinos u oblasti nauke i obrazovanja, prof. Asimu Horoziću za doprinos u oblasti kulture i umjetnosti, Udruženju za podršku osobama sa intelektualnim teškoćama na području Kantona Sarajevo “Oaza” za doprinos u oblasti zdravstva i socijalne zaštite. A Gradskom vijeću našega Grada Sarajeva zahvaljujemo što je izabralo za Šestoaprilsku nagradu našega profesora fra Ivu Markovića.

Fra Vitomir Slugić
(Ovaj Životopis napisao je + fra Vitomir Slugić (+2006), ažurirani su samo kasniji podaci)

Životopis fra Ive Markovića
Fra Ivo Marković, bosanski franjevac, rođen je 1950. u Šušnju kod Zenice, Bosna i Hercegovina. Potaknut svjedočenjem franjevaca u svojoj župi odlučio se za franjevačko zvanje i 1964. otišao u Franjevačku gimnaziju u Visokom. Nakon završene gimnazije 1968. prešao je u Kraljevu Sutjesku u godinu novicijata, uvođenje u franjevačku duhovnost i stil života. Godine 1969-1971. služio je vojni rok jugoslavenske vojske u Kragujevcu (Srbija) kao protuavionski topnik. Studirao je na Franjevačkoj teologiji Sarajevo od 1971-1976. Za vrijeme studija bio je član rock grupe “Jukić” na klavijaturama koja je izvodila supkulturnu duhovnu glazbu. Zavjetovan je u franjevački red i ređen za svećenika 1976. godine kada prelazi na službu župnog vikara u Guču Goru. Uz rad na župi diplomirao je teologiju na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1978, a potom upisuje postoplomski studij. Godine 1979. prelazi na Franjevačku teologiju u Sarajevu i radi kao odgojitelj, glazbenik i vjeroučitelj đaka i studenata Sarajevskog univerziteta. Godine 1984. magistrirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu radom “Vjera i religija u marksističkom jugoslavenskom školskom sustavu”. Otada predaje pastoralnu (praktičnu) teologiju na Franjevačkoj teologiji Sarajevo i radi doktorsku disertaciju o naviještanju u marksističkoj paradigmi, ali koncem 80-tih odustaje od toga projekta i aktivnije se uključuje u prijelomna društvena zbivanja.
Nakon izgnanstva iz Sarajeva 1992. fra Ivo je 3 mjeseca proveo u srednjoj Bosni nastojeći spriječiti sukobe između Hrvata i Bošnjaka i organizirajući humanitarno djelovanje. Potom je zajedno s Franjevačkom teologijom prešao u Zagreb i uz profesorski rad radio je u Zagrebu u ekumenskoj Kršćanskoj informativnoj službi pomažući posebice mirovnim pokretima, religijskim izaslanicima i osobito novinarima u orijentaciji djelovanja u ratu u BiH i Hrvatskoj. Za to vrijeme puno je putovao po Europi, SAD i Kanadi kao gost mirovnih pokreta, Prezbiterijanske crkve i Menonitskog središnjeg odbora u Kanadi i SAD potičući suodgovorni svijet da se zaustavi rat u BiH i Hrvatskoj. Ta njegova putovanja po SAD prije Daytonskom sporazuma bila su svojevrstan važan pritisak na Clintonovu administraciju da se SAD uključe i zaustave rat u BiH. U Zagrebu je puno radio na zbrinjavanju izbjeglica, osobito nedomicilnih nacija i nacionalno miješanih obitelji. Često je putovao u Bosnu i radio na uspostavi komunikacija, prikupljanju i dostavi humanitarne pomoći, povezivanju vjerskih zajednica u pomirenju i humanitarnom djelovanju i sl. U Zagrebu je također organizirao brojnu, aktivnu i ekumenski i nacionalno vrlo otvorenu zajednicu studenata iz BiH. Između ostaloga ta je zajednica imala pjevački zbor i u vrijeme najžešćih sukoba između Hrvata i Muslimana išli su moliti i pjevati u zagrebačku džamiju, samo nekoliko tjedana nakon što mu je 7. muslimanska brigada iz Zenice likvidirala oca.
U ratu je fra Ivina porodica teško stradala. Ubijen mu je otac s kojim je puno radio na suzbijanju neprijateljstava i pomirenju, 9 rođaka, 32 susjeda, 82 župljana rodne župe Brajkovići, a svi njegovi rođaci i susjedi i sva rodna župa su prognanici i u njihovim kućama su nekoliko godina živjeli muslimanski izbjeglice koje je fra Ivo posjećivao i pomagao. Ratno stradanje ga je učinilo svjedokom opraštanja.
Neposredno nakon Daytonskog sporazuma koncem 1995. Uprava Franjevačke provincije Bosne Srebrene poslala je fra Ivu u Sarajevo u samostan Sv. Ante na Bistriku da po preporuci Uprave Franjevačkog reda započne projekte pomirenja nadahnute franjevačkom duhovnošću, na redukciji neprijateljstava i povratku. Metoda djelovanja bila mu je projektna i izlazak u susret potrebama ljudi, te je stalno tražio što se može zajedno uraditi, moto mu je: “Isus je prvo djelovao (iz doživljaja Božje ljubavi)”. Uspostavio je brojne kontakte s muslimanima, a među prvima je otišao na srpsku stranu i redovito posjećivao, osobito Pale, više od 50 puta u nekoliko godina. Organizirao je molitvene susrete, radio na povratku izbjeglica, organizirao susrete između neprijateljskih strana itd, a jedan od najljepših projekata je međureligijski zbor u kojemu pjevaju predstavnici praktički svih religija i nacija u Sarajevu simfoniju religija. Zbor je po kvaliteti akademski i stekao je međunarodnu reputaciju i redovito održava koncerte po BiH i povremeno gostuje u inozemstvu. Uz potporu svoje Franjevačke provincije, Menonitske zajednice u SAD i Kantenberijske nadbiskupije osnovao je nezavisnu nevladinu organizaciju Interreligijsku službu “Oči u oči” (preimenovana u Pontanima) koja vodi projekte od važnosti za zbližavanje religija i izgradnju pluralističkog društva u BiH.
Uz ostalo djelovanje fra Ivo redovito piše teološke znanstvene radove i novinske komentare. Pisao je teološke studije o mladima u komunizmu, o odnosu Marijina lika i situacije žene u Crkvi, o slici Boga u vjernika u Bosni, o teologiji knjige i čitanja, o Crkvi pred informatičkim društvom, o novom identitetu svećenika, a osobita mu je specijalizacija odnos društva i religija, odnos nacije i religije, o odnosu crkava prema ratu, o razlozima razaranja religioznih objekata, o kulturi pomirenja, ekumenizma i dijaloga, o liječenju ratne traume vjerom i sl. Uz teološki rad fra Ivo je redoviti novinski komentator, prevoditelj s engleskog i njemačkog, često daje zapažene intervjue. Osnovna značajka njegova pisanja je osjećaj za trend i perspektivu što njegovim tekstovima daje osobitu aktualnost i otvorenost. Glazba je fra Ivin pravi hobby. Zna reći da misli glazbom koliko i teološkom metodom. Bez djelovanja glazbom jednostavno ne može, pa uvijek ima neki zbor, komponira za orgulje i zbor, piše aranžmane i sl.
Godine 1998. fra Ivo je dobio prestižnu nagradu Mirovnog aktiviste Tanenbaum centra u New Yorku zajedno s nobelovcem Eli Vizelom, inauguralno predavanje na dodjeli nagrade održao je Kofi Annan, generalni sekretar UN, a nagradu mu je uručila švedska glumica svjetskog glasa Liv Ullmann.
Zbor/hor Pontanima vrlo brzo postao je simbol mira i čuven diljem svijeta. Pontanima je tijekom 24 godina djelovanja nastupila gotovo 700 puta diljem BiH i na putovanjima po Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Crnoj Gori, Italiji, Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Francuskoj, Sjedinjenim državama, Kini i Engleskoj. Također kroz Pontanimu do sada je prošlo gotovo 700 ljudi. Pontanima je već 2004. dobila nagradu Common Ground (zajednički nazivnik) iz Washingtona. Dvije godine kasnije grad Sarajevo počastio je Pontanimu Šestoaprilskom nagradom za doprinos umjetnosti, za izgradnju kulture mira i promociju kulturnog nasljeđa BiH. Godine 2007. u Rimu na evropskom susretu najboljih zborova u organizaciji Vatikana Pontanima je osvojila prvo mjesto za suvremenu duhovnu glazbu. Godine 2011. zbor/hor primio je nagradu Pax Christi za 2011. Početkom 2016. Pontanima je dobila vjerojatno najveću nagradu islamskog svijeta za međuvjerski dijalog u Dohi u Qataru, naime DICID – Doha International Center for Interreligious Dialog dodijelio je djelu PONTANIME svoje najveće priznanje. A koncem iste godine Fondacition Chirac dodijelila je zboru Pontanima svoju nagradu za kulturu mira koju je osobno predsjednik Francuske gospodin Holland uručio Pontanimi 24. 11. 2016. u Parizu. Za godinu 2018. Pontanima je dobila nagradu Asocijacije kompozitora BiH AMUS „Fra Grgo Martić“ za autorsko stvaralaštvo u području promocije muzike naroda BiH. Godine 2019. Federalno ministarstvo Republike Austrije za europske integracije nagradilo je Pontanimu Intercultural Achievement Award. Svakako su opravdani razlozi za takva i tolika priznanja.
Sa svojim djelom fra Ivo se utkao u život grada Sarajeva. Svake godine početkom veljače/februara organizira koncert i sudjeluje na konferenciji UN Svjetskog tjedna međuvjerskog sklada; koncem listopada/oktobra s horom Pontanima organizira susret svih religija koje djeluju u Sarajevu; svake godine Pontanima održi svoj godišnji koncert u Sarajevu; Pontanima daje osobitu težinu važnim manifestacijama koje se organiziraju u Sarajevu te religioznim blagdanima. Fra Ivo je čest i uvažen gost predavač na tribinama poput Kruga 99, Međunarodnog foruma Bosna, na medijima. Također i na međunarodnoj razini fra Ivo se afirmirao kao mirovni stručnjak. Godine 2012. predavao je jedan semestar na Canadian School of Peacebuilding u Winnipegu o iskustvima pomirenja na Balkanu, te 2016/17 na glazbenom odjelu Univerziteta Maryland u Baltimoreu u SAD o glazbi u ratu (preko video linka). Godine 2010. bio je dio delegacije koju je Tanenbaum centar iz New Yorka poslao u Nigeriju za pripremu nenasilnih izbora, praktički svake godine drži mirovne seminare raznim skupinama iz Sirije, uglavnom u Jordanu i Turskoj, član je tima koji je 2019. na razini EU u Brusselsu pripremio projekt „World Peace – Relgions in Society“. Okosnica fra Ivina djelovanja je vjera da Bosna i Hercegovina kao susretište civilizacija, religija i kultura ima moćan zajednički identitet koji bosansko društvo uvezuje u funkcionalno društvo koje može biti model ujedinjujućoj Europi.