Kašteli – mjesto pripreme za susret
Susresti drugoga i drugačijega nije, a teško da će ikada biti jednostavno. Prije svakog susreta s nepoznatim možemo osjetiti strah. Kako svladati taj strah? Franjevački red, osim gradnje samostana koji su blizu naseljenog mjesta, ima i onih svojih malenih samostana daleko od očiju javnosti. Takav jedan skriveni samostan, zvan eremitorij, nalazi se u mjestu Kašteli, izgrađen na visokoj, teško pristupačnoj stijeni. U takvu vrstu samostana-samotišta sklanjali su se fratri koji se nisu bavili pastoralom, nego osobnim posvećenjem i kontemplacijom. No, u vremenu osmanlijskih probijanja u Europu, samotište je poslužilo i kao sklonište.
Vratimo se sada na početno pitanje: kako svladati strah? U samotištu se redovnik susreće sam sa sobom i sa svojim Bogom. U toj samoći može pasti u kušnju, ali nadvladavajući kušnju i strah on izlazi jači, hrabriji i mudriji. Izlazi drugačiji iz samotišta nego kad je u nj ušao, a toj promjeni je uzrok susret s Bogom. Ove kreposti su pripadale i franjevcu koji je zaslužan za opstanak katoličkog puka u Bosni i Hercegovini, fra Anđelu Zvizdoviću. On je skupio je hrabrosti i 28. svibnja 1463. Izašao je pred sultana Mehmeda II. Osvajača. Takav je bio i susret sv. Franje i sultana Malika al-Kamila. Fra Anđeo je pristupio moćnom vladaru po uzoru na sv. Franju. Ponizno, hrabro, odlučno i u miru. Na jednoj strani silovita vojska koja pokorava svaki narod pred sobom, a na drugoj duhovni velikan s lijepom riječi i dobrom nakanom – sačuvati slobodu ispovijedanja vjere i živote katolika. Takav podvig može izvesti samo osoba koja je otvorena Božjoj volji, koja sluša Božji glas, i koja je spremna riskirati svoj život za život svoje braće i sestara.
Stoga ovaj događaj zato ne smije pasti u zaborav, katolici ove države to ne smiju dopustiti. I ne samo ove države, nego svi katolici koji su bili pod osmanskom okupatorskom čizmom, jer su bosanski franjevci mogli djelovati posvuda po Osmanskom Carstvu. Stoga u spomen na taj hrabri poduhvat fra Anđela Zvizdovića, velikog dušobrižnika svoga naroda, bosanski franjevci svake godine idu u Kaštele kod eremitorija i s hodočasnicima slave sv. misu u zahvalu Bogu jer je očuvao Katoličku Crkvu u BiH preko hrabrog i poniznog fra Anđela.
Na sv. misi sudjelovali su vjernici iz cijele Srednje Bosne, a misno je slavlje predvodio fra Nikica Vujica, ekomom i definitor provincije Bosne Srebrene. U propovijedi je uz naglašavanje važnosti ovog mjesta (Kaštela) govorio i o potrebi da se čovjek otvori Božjem vodstvu i savjetovanju, kako se to učinio i fra Anđeo. On je se otvorio vodstvu i savjetovanju Duha, donijevši tešku odluku – izaći pred Sultana i zatražiti slobodu ispovijedanja vjere. Odluka je bila riskantna i nosila je mogućnost smrti, ali je Božjim vodstvom na koncu bila relativno oslobađajuća. Dobio je Ahdnamu – dokument o slobodnom ispovijedanju vjere i životu na teritoriju osmanske vlasti. To je obećao Mehmed II. Osvajač u Milodražu da će sigurno vrijediti dok je on upravitelj Carstva. U kasnijoj povijesti Ahdnama je povremeno vrijedila, a vrlo često je bila beskorisna, ovisno o političkim upraviteljima. No, stavivši to na stranu, djelo fra Anđela Zvizdovića, koji je bio redovnik sveta života, onaj je model djelovanja koji ostaje uzor svim dušobrižnicima za njihov budući pastoralni rad: riskirati život za ispovijedanje svoje vjere i za dobro svojih vjernika.
Fra Ivan Stanić