+387 33 453-266 tajnistvofts@gmail.com

Monumenta philosophica franciscana

U knjizi O principu individuacije donesen je spis Ivana Duns Škota pod naslovom De principio individuationis dvojezično u latinskom izvorniku i u hrvatskom prijevodu. Riječ je o Škotovim predavanjima (Lectura) koja je održao kao baccalaureus u Oxfordu o teološkim pitanjima potaknutima drugom knjigom Sentencija Petra Lombarda. Knjigu je priredio i preveo naš profesor fra Mile Babić u izdavačkoj kući Demetra.

Iz predgovora:

Zbog važnosti koju Škot pridaje slobodi i zbog Škotove uvjerenosti da je svijet bez slobode naprosto nemoguć navodim iz njegova djela Reportatio Parisiensis examinata I 38-44 koje je preveo i priredio J. R. Soder. Navod u izvorniku glasi:

Philosophus etiam, qui vult et ponit contingentiam esse in rebus, non pro bavit hoc a priori, sed a posteriori. Qia si non sit contingentia, non oportet negotiari nec consiliari; tantum enim vel plus est omnibus notum quod sit contingentia in rebus, sicut quod oportet consiliari et negotiari. Potest ergo probari a posteriori, quia aliter non essent necesse virtutes nec praecepta nec monita nec mecedes nec poenae nec honores et breviter destrueretur omnis politia et omnis conversatio humana.

Prijevod:

Također Filozof koji zahtijeva i pretpostavlja kontingentni način postojanja u stvarima nije to dokazao a priori, nego a posteriori. Jer ako ne bi postojala nikakva kontingencija, onda ne bi trebalo ni djelovati niti se savjetovati. Da postoji kontingencija u stvarima, toliko je ili još, naime, poznatije svima kako se treba savjetovati i djelovati. Prema tome, kontingencija se može dokazati a postedori, jer bez nje ne bi bile potrebne ni kreposti, ni zapovijedi, ni opomene, ni nagrade, ni kazne, ni časti te bi, ukratko, bio razoren svaki politički i svaki ljudski ćudoredni poredak.

Iz navedenoga slijedi kako Škot ističe da je svaki politički poredak, svaki ljudski (ćudoredni) poredak (zajednica) i svaki spasenjski poredak nemoguć bez kontingencije, tj. bez slobode. Dakle, sloboda je pretpostavka politike, morala i soteriologije; pretpostavka političkoga, moralnoga i spasenjskoga djelovanja. U broju 22, 39. i 40. distinkcije Škot piše: “Uzalud bi bile opomene i zapovijedi te druge slične stvari” bez slobode. U broju 23 piše: „Isto tako, ako bi bilo tako, čovjek ne bi mogao sagriješiti niti bi zbog toga mogao biti osuđen, ako bi mogao biti spašen po nužnosti:“ U broju 24 piše: „Isto tako, bio bi razoren svaki politički i ljudski poredak te mnoge bi takve stvari iz toga proizlazile, ako bi spasenje dolazilo po nužnosti.“ U broju 31 piše: „O tome kažem da je prvi temelj kontingencije u božanskoj volji ili u njezinu činu, koja je usmjerena na nebožansko.“ U broju 36 piše: „Ali može se nešto nazvati dvostruko kontingentnim sa strane svoga uzroka. Tako, čin moje volje ima dvostruk izvor kontingencije: jedan od strane božanske volje kao prvotnoga uzroka i drugi od strane moje volje kao drugotnoga uzroka.“

Iz navedenih misli proizlazi da je Bog apsolutno slobodan i da je Božja volja princip Božjega slobodnog djelovanja. Božja je sloboda pretpostavka čovjekove slobode; čovjekova je volja princip čovjekova slobodnoga djelovanja. Bog je iz svoje slobode čovjeku darovao slobodu i čovjek svoju slobodu ostvaruje djelovanjem. Ako bi Bog djelovao nužno, onda ne bi bilo nikakve slobode u ovome svijetu, ne bi bilo nijednoga slobodna čovjeka, nijednoga slobodna drugotnoga uzroka koji nazivamo čovjekom. Slobodni (kontingentni) učinak ne može se svesti na čisto prirodni uzrok, tj. na Božji intelekt, jer je Božji intelekt prirodni uzrok, a kao prirodni uzrok on je princip nužnoga djelovanja. Prema tome, božanska je volja prvi temelj kontingencije (slobode) u svijetu.

 

BIOGRAFIJA MILE BABIĆA

Mile Babić (Družnovići kraj Prozora, BiH, 26. ll. 1947). Osnovnu školu završio je u Prozoru 1961, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom 1965. Te je godine stupio u Franjevački red. Za svećenika je zaređen 1973. u Wattensu kraj Innsbrucka u Austriji. Studij filozofije i teologije pohađao u Sarajevu, Zagrebu i Innsbrucku, doktorat iz teologije obranio na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1987), a doktorat iz filozofije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (2009). Diplomirao je povijest jugoslavenskih književnosti i hrvatsko-srpskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1978). Od god. 1977. profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i dekan (2006-12). Kapelan u Varešu (1973- 76), u Vitezu (1976-77), excurrens de Zenica (1977-78), vikar samostana Sv. Pavla u Sarajevu (1982-85; 1991-92), gvardijan istoga samostana (1985-91; 2000-03; ponovno od 2012), treći meštar bogoslova u Sarajevu (1985-88), voditelj podružnice Kruha Sv. Ante u Zagrebu (1992-93), gvardijan samostana Sv. Ilije u Podsusedu (1993-97). Jedan je od utemeljitelja zbornika Jukić i njegov glavni urednik (1972. i ponovno od 1982). Član je uredništva časopisa Forum Bosnae od 2004, član uredničkoga vijeća časopisa Bosna franciscana od 1993. i uredništva međunarodnoga teološkog časopisa Concilium od 2013. Voditelj Odjela za dijalog s drugim religijama na Franjevačkom institutu za kulturu mira u Splitu ( 1998-2009 ). Član je Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

KNJIGE

Himan Fil2, 6-11 u kristologiji Teodoreta Cirskoga, Zagreb 1990.

Milost slobode, Sarajevo 2002.

Nasilje idola, Sarajevo 2002.

Hegelova filozofija prava, Sarajevo-Zagreb 2010.

Temeljna pitanja suvremene filozofije, Sarajevo 2017.

Izazovi slobode, Sarajevo 2017.

PRIREĐENA I PREVEDENA DJELA

Immanuel Kant: Opća povijest prirode i teorija neba, Sarajevo 1989.

Ivan Duns Škot: Rasprava o prvom principu, Zagreb 1997.

Teodoret Cirski: Eranistes, Zagreb 2005.

Nikola Kuzanski: O miru medu religijama, Sarajevo 2005.

Ivan Duns Škot: Sloboda uzvišenija od nužnosti, Zagreb 2012.

Ivan Duns Škot: O principu individuacije, Zagreb 2019.