+387 33 453-266 tajnistvofts@gmail.com

Profesori & katedre

  1. Theologia spiritualis - (Duhovna teologija)

     Dr. Marinko Pejić

 

CILJ KOLEGIJA-Pružiti studentima solidan i znanstveni temelj za proučavanjeduhovnosti, analizirajući strukturu i zakonitosti kršćanskog duhovnog života. Znanstveni pristup duhovnosti se predstavlja kao vrlo složena metoda, stoga je on istodobno teološki, antropološki, povijesni i praktično-odgojni, zato je onoga tko proučava duhovnu teologiju potrebno uvesti u sve ove vidove studija duhovnosti.

 

SADRŽAJ KOLEGIJA- U uvodnom dijelu kolegija obrađujemo temeljnu problematiku vezanu uz studij duhovne teologije kao teološke discipline, te predstavljamo njene ciljeve i metodologiju. Kolegij se nakon toga dijeli na dva dijela. U prvom se proučava asketska dimenzija kršćanskog života sa klasičnim temama vezanim uz tjelesnu i duhovnu askezu. Prvi dio završava s temom duhovnog vodstva ili očinstva. U drugom dijelu kolegija  bavimo se mističkom dimenzijom duhovnog života, s pitanjima vezanim uz narav kršćanske mistike i njenu povezanost s osnovnim strukturama duhovnog života. Kratko analiziramo ulogu mističnih fenomena, narav kršćanske molitve i temu duhovnog napredovanja ili gradusa u duhovnom životu.

 

OBVEZATNA LITERATURA

  1. J. Matanić, Uvod u duhovnost, Zagreb 1994.
  2. Mamić, Razvoj suvremene duhovnosti, Zagreb 2003.
  3. Podgorelec, Uvod u duhovnu teologiju, Zagreb 2010.
  4. Szenmartoni, Psihologija duhovnog života, Zagreb 2003.
  5. J. Groeschel, Psihologija duhovnog razvoja, Zagreb 2009.

 

PREPORUČENA LITERATURA

  1. Prkačin, Teologija duhovnog života, u Obnovljeni život, 60 (2005) 2, 195-214.
  2. Moioli, L'esperienzaspirituale, Milano 2004.
  3. Gozelino, Al cospettodi Dio. Elementi diteologiadella vita spirituale, Torino 1989.
  4. Kess, La spiritualità. Forme, fondamenti, metodi,Queriniana, Brescia 2007.

  1. Spiritualitas franciscana - (Franjevačka duhovnost)

    Dr. Marinko Pejić

 

CILJ KOLEGIJA-Uvesti studente u temeljnepojmove i sadržajefranjevačkeduhovnosti. Uočitispecifičnostifranjevačkeduhovnostiunutarjednekršćanskeduhovnosti.Analizaosnovnihtekstovafranjevačketradicijeiobradanajvažnijih tema franjevačkeduhovnosti.siromaštvo, poslušnost, malenost, crkvenaduhovnost, franjevačkoshvaćanjedijaloga, franjevačkamistika.

 

SADRŽAJ KOLEGIJA-Uuvodnomdijelupredstavljaju se osnovneznačajkesrednjovjekovne i franjevačkehagiografije. Obrađujemotzv.Franjevačkopitanjei najvažniježivotopisesv. Franje.  TemeljnoanaliziramoFranjevakeizvoreiSpisesv. Franje i sv. Klare, s posebnimnaglaskomnatemelj no duhovnoiskustvosv. Franje. U drugomdijelukolegijasustavnoobrađujemopojedinetemefranjevačkeduhovnosti: franjevačkopoimanjesiromaštva, poslušnosti, malenosti, poimanjecrkvenosti, franjevačkopoimanjedijaloga I ekologije I glavneznačajkefranjevačkemistike.

 

OBVEZATNA LITERATURA

  1. Franjevačkiizvori, VijećefranjevačkihzajednicaHrvatske I BosneiHercegovine, Sarajevo-Zagerb 2012.
  2. Rotzetter- T. Matura, Živjetievanđelje s FranjomAsiškim, Zagreb 1997.
  3. R, Manselli, SvetiFranjoAsiški, Aditiomaior, Sarajevo 2011.
  4. Iriarte, Povijestfranjevaštva, Zagreb 2013.
  5. Osnovnitečaj o franjevačkojmisionarskojkarizmi, Sarajevo-Zagreb 2003.

 

  1. PREPORUČENA LITERATURA
  2. Iriarte, Vocazione francescana. Sintesi degli ideali di San Francesco e di Santa Chiara, Casale Monferato 1999.
  3. Verba Domini mei. Zbornikradova o spisimaSv. FranjeAsiškogaodržanog u Zagrebu 7-8. ožujka 2008, R. Mrvelj i D. Nimac (ur.), Zagreb 2008.
  4. Jeusset, SvetiFranjo i sultan, Sarajevo-Zagreb 2008.
  5. Accrocca, Un santo di carta. Le fonti biografiche di San Francesco D’Assisi, Milano 2013.

 


  1. Lingua latina (latinski jezik) –izborni-

   Dr. Mile babić

CILJ KOLEGIJA – upoznati studente s osnovama latinskoga jezika. Namijenjen je studentima koji u srednjoj školi nisu učili latinski.

SADRŽAJ KOLEGIJA – upoznati studente s deklinacijama, konjugacijama i sintaksom latinskoga jezika te ih poučiti radu na tekstovima, osobito na tekstovima crkvenoga latinskog jezika. Uglavnom omogućiti studentima čitanje i razumijevanje latinskih crkvenih izvora.

OBVEZATNA LITERATURA

  1. P. Bašić, Latine discere, Zagreb 2004.
  2. V. Gortan – O. Gorski – P. Pauš, Latinska gramatika, Školska knjiga, Zagreb 1954.

PREPORUČENA LITERATURA

  1. B. Vujica (prir.), Izbor mudrih misli, uzrečica i poslovica latinskoga jezika, Franjevačka teologija, Sarajevo 2012.

  1. Musica sacra(Crkvena glazba)

Dr. Slavko Topić
CILJ KOLEGIJA  -  upoznati studente s crkvenom glazbenom kulturom,  njezinom važnosti i potrebi i osposobiti studente da se mogu služiti crkvenim notnim pismom u liturgijskim knjigama.

SADRŽAJ KOLEGIJA - Kolegij uključuje tri područja: a) Osnove Gregorijanskoga pjevanja, b) crkvenu glazbenu kulturu u užem smislu, c) svećeničku pjevalačku službu.

1) Liturgijske glazbene tradicije, posebno stara glazba rimske liturgije, čiji korijeni sežu u same početke kršćanstva. Povijesni periodi: od 1. do VI. stoljeća  i od VI. do X. stoljeća i dalje. Zasluge pape Grgura Velikog i njegova glazbena reforma. Upoznavanje adiastematske notacije St. Gallena i Laona i kvadratne notacije, kao i najznačajnijih glazbenih kodeksa. Psalmodija i himnodija kao važan dio Gregorijanskoga pjevanja. Dobiva se sposobnost služenja notnim pismom i starom glazbom. Nastava se provodi predavanjima uz pomoć audiovizualnih pomagala i praktičnim vježbama. Ispit se polaže pismeno i usmeno. Znanje se kontrolira kolokvijima.
+ Dr. ĐuroTomašić, "Uvod u pjevanje rimskog ili Gregorijanskog korala" (skripta), Zagreb, 1967.

+ M.Martinjak, "Gregorijansko pjevanje, baština i vrelo rimske liturgije", Zagreb, 1997.

+ “Crkvena glazba. Priručnik za bogoslovna učilišta", Zagreb, 1988.
2) CRKVENA GLAZBENA KULTURA (u užem smislu) -  Baština crkvene glazbe, njen razvoj kroz određene glazbene stilove od X. stoljeća do danas, kao i njeno estetsko vrednovanje. Upoznavanje koncilskih dokumenata 20. stoljeća o glazbi i njihov odjek u praksi. Hrvatska glazbena tradicija, glagoljaško pjevanje i pučko pjevanje kao i analitički pristup problemima suvremenog liturgijsko-glazbenoga izraza. Dobiva se sposobnost prepoznavanja umjetničke vrijednosti raznih vrsta crkvene glazbe. Nastava se provodi predavanjima, uz pomoć audiovizualnih pomagala. Ispit se polaže usmeno. Kvaliteta i uspješnost prati se kolokvijima.

+ Crkvena glazba, Priručnik za bogoslovna učilišta, Zagreb, 1988; S. Majer-Bobetko, Osnovi glazbene kulture, Zagreb, 1991.

Glazba kao fenomen, a posebno pjevanje. Hrvatska crkvena glazbena baština. Posebno glagoljaško pjevanje i pučka popijevka. Moguće aplikacije glazbe u katehetskom radu. Svladavanje određenog broja popijevki i drugih vrsta skladbi  primjerenih u katehetskom radu. Dobiva se sposobnost korištenja glazbe u odgojnom procesu.  Nastava se izvodi u obliku predavanja uz pomoć audiovizualnih pomagala i praktičnih vježbi. Ispit se polaže usmeno. Kvaliteta rada prati se kolokvijima i zadacima.

+ Crkvena glazba, Priručnik za bogoslovna učilišta, Zagreb, 1988.  ++ M. Pranić, Religijsko-pedagoško katehetski leksikon, Zagreb, 1991.  +++ J. Požgaj, Metoda muzičke nastave, Zagreb, 1950;
3) SVEĆENIČKA PJEVALAČKA SLUŽBA - Obredni solo napjevi koje izvodi svećenik za vrijeme Euharistijskog slavlja, napjevi Svetoga trodnevlja, napjevi za sprovode, napjevi za službu Časoslova. Dobiva se sposobnost točnoga izvođenja svećeničkih napjeva u liturgiji.Nastava se izvodi u obliku praktičnih vježbi i predavanja. Ispit se polaže pismeno i usmeno. Kvaliteta studija prati se stalnim vježbama i zadacima.

+ Svećenička pjevalačkaslužba (priredio Institut za crkvenu glazbu "Albe Vidaković", Zagreb, 1987; ++ Crkvena glazba, Priručnik za bogoslovna učilišta, Zagreb, 1988.


  1. Paedagogia (Pedagogija)

    Mr. Stipo Alandžak

 

CILJ KOLEGIJA: Definiranje temeljnih pedagoških pojmova te promišljanje pedagogije kao znanosti o odgoju. Upoznati studente s povijesnim razvojem pedagoške ideje od grčke antike do suvremenosti. Uspostaviti dijalog između pedagoške teorije i odgojiteljske prakse.

 

SADRŽAJ KOLEGIJA: Predmet, zadaća, znanstveni aparat, sustav pedagogijske znanosti. Mjesto pedagogije u sustavu znanosti, odnos pedagogije i drugih disciplina. Povijesni pregled razvoja i oblikovanja pedagoškog mišljenja, odlučivanja i djelovanja. Osnove metodike i didaktike.

Priprema i održavanje jednog nastavnog sata.

 

OBAVEZNA LITERATURA:

  1. W. Böhm, Povijest Pedagogije: od Platona do suvremenosti, Svjetlo riječi, Sarajevo 2012.
  2. J. Malić – V. Mužić, Pedagogija, Školska knjiga, Zagreb 1983.
  3. H. Gudjons, Pedagogija: temeljna znanja, Educa, Zagreb 1994.
  4. M. Zaninović, Opća povijest pedagogije, Školska knjiga, Zagreb 1988.
  5. H. Giesecke, Uvod u pedagogiju, Educa, Zagreb 1993.

 

PREPORUČENA LITERATURA:

  1. F. Casella (ur.), Lezioni di storia dell'educazione e della pedagogia, Università Pontificia Salesiana, Roma 2002-2003.
  2. N. S. Filipović, Didaktika 1, Igkro „Svjetlost“, Sarajevo 1977.
  3. N. S. Filipović, Didaktika 2, Igkro „Svjetlost“, Sarajevo 1980.
  4. A. Bežen, Metodika: znanost o poučavanju nastavnog predmeta, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 2008.

  1. Sociologia (Katolički socijalni nauk)  

Dr. Mile Babić

 

CILJ KOLEGIJA – upoznati studente s glavnim značajkama sociologije kao filozofsko-teološke discipline, to jest s glavnim principima katoličkoga socijalnog nauka te s problematikom nastanka toga nauka i njegovoj važnosti za svakodnevni kršćanski život.

SADRŽAJ KOLEGIJA – katolički socijalni nauk ima svoje filozofske i teološke temelje, a može se sažeti u sljedeće principe: princip osobe, princip solidarnosti, princip supsidijarnosti, princip općega dobra i opredjeljenje za siromašne. Počeci katoličkoga socijalnog nauka nalaze se u papinskim socijalnim enciklikama, počevši od Rerum novarum Leona XIII. 1891. do enciklika Benedikta XVI. i današnjega pape Franje.

 

OBVEZATNA LITERATURA

  1. M. Babić, „Katoličanstvo i europske integracije“, u knjizi: Religija i europske integracije, ur. I. Cvitković i D. Abazović, Magistrat, Sarajevo 2006, str. 147-169.
  2. S. Baloban, Etičnost i socijalnost na kušnji, KS, Zagreb 1997.
  3. J. Höffner, Kršćanski socijalni nauk, KS, Zagreb 2005.
  4. Papinsko vijeće „Pravda i mir“, Kompendij socijalnoga nauka Crkve, KS, Zagreb 2005.
  5. M. Valković (ur.), Sto godina katoličkoga socijalnog nauka, KS, Zagreb 1991.

PREPORUČENA LITERATURA

  1. M. Babić, „Uputa Svetog zbora za nauk vjere o teologiji oslobođenja“, Jukić, 15, 1985, str. 35-56.
  2. E.-W. Böckenförder, Staat – Gesellschaft – Kirche, Christlicher Glaube in moderner Gesellschaft, Bd. 15, Herder, Freiburg-Basel-Wien 1982, str. 16-120.
  3. R. Panattoni, Pripadnost i Eshaton, Forum Bosnae, Sarajevo 2004.

  1. Methodologia generalis et seminarium de methodologia – (Opća metodologija i Proseminar iz metodologije)

Dr. Josip Jozić

 

Cilj predmeta prve godine jest uvesti studente u osnove čitanja i pisanja. Prvi semestar bazira se na čitanju različitih tekstova: romani, teološki i filozofski tekstovi, kritike i sociološki tekstovi, te tekstovi s veoma teškim pojmovljem. Drugi semestar bazira se na pisanju: od pisma, preko vijesti, izvješća, molbi i zahtjeva, recenzija knjiga, zapisnika sa sjednica te uvoda u pismeni znanstveni rad: od izbora teme do pisanja pojedinih poglavlja sa strukturom uvod-razrada-zaključak, korištenje literature, etičnost u preuzimanju i citiranju tuđih tekstova i korištenje internetom. Sadržaj predmeta napravljen prema samom cilju: teorijski se obrađuju pitanja o znanosti i znanstvenom radu, povijesti znanosti i znanstvenim metodama, a drugi semestar stavlja naglasak na zadaću pisanja pojedinih pismenih oblika, a sat se odvija u obliku seminarski sjednica u kojima studenti iznose referate o svome istraživanju i pisanju.

Literatura:  M. Žugaj, Osnove znanstvenog i stručnog rada, Smobor 1989; M.Žugaj/K.Dumičić/V.Dušak, Temelji znanstvenoistraživačkog rada, Metodologija i metodika, Varaždin 2006; V. Silobrčić, Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo, Zagreb 2003; M. Šamić, Kako nastaje naučno djelo, Sarajevo 2003. U. Leopold-Wildburger/J. Schütze, Verfassen und Vortragen, Wissenschaftliche Arbeiten und Vorträge leicht gemacht, Berlin/Heidelberg 2002.

CURRICULUM VITAE

Marinko PEJIĆ, član Franjevačke provincije Svetog Križa (Bosna Srebrena) Sarajevo. Rođen 2. 2. 1972., u G. Obodnici (Tuzla). Osnovnu školu završio u G. Obodnici i Breškama, Srednju Elektro-tehničku školu u Tuzli. Filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji-Sarajevo (tada smještenoj u Samobor, Hrvatska) i u Bolonji (Italija). Diplomirao na Studio teologico francescano, u Bolonji 1999.

Postdiplomski studij iz teologije, sa specijalizacijom iz Duhovne teologije završio na Papinskom sveučilištu Antonianum u Rimu. Licencijat 2003: La preghiera del cuore nella spiritualità cristiana orientale e in San Francesco (Molitva srca u krsšćanskoj istočnoj duhovnosti i kod sv. Franje). Doktorat 2005: I riflessi della teologia e spiritualità orientale negli scritti di Angelo Clareno (Odjeci istočne teologije i duhovnosti u djelima Anđela Klarenskog), objavljen ekstrakt.

Na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu predaje od 2009., predmete: Duhovna teologija, Franjevačka duhovnost, Istočna teologija i Ekumenska teologija.

U svojoj redovničkoj zajednici obavljao je službu odgojitelja: postulanata (2006), meštra novaka (2006-2009), meštra bogoslova (2009-2012).

CURRICULUM VITAE

Miro JELEČEVIĆ, rođen 25. 02. 1972. u Novom Selu, općina Bosanski Samac od oca Ante i majke Mande rođ. Nedić. Osnovnu školu završio je u Tišini i Grebnicama (1979-1987), gimnaziju u Visokom (1987-1991), novicijat u Sarajevu (1991-1992), filozofsko-teološki studij u Samoboru i Sarajevu (1992-1998). Za svećenika zaređen u Sarajevu 29. 06. 1998. Župni vikar u Zoviku 1998-1999.

U akademskoj godine 1999-2000 upisuje postdiplomski studij iz na Papinskom Učilištu Antonianum. Ondje je u veljači 2002. magistrirao s radom Euharistija kao znak jedinstva i vez ljubavi u Komentaru Ivanova evanđelja, Izlaganju psalama i Govorima Sv. Augustina. Akademsku godinu 2003-2004. proveo je na studijskoj godini pri Sveučilištu u Freiburgu. Jedan semestar predavao je sakramente na Istituto delle scienze religiose na PAA. Trenutno radi na doktorskoj tezi (Euharistijska gozba. Simboličko-teološka interpretacija euharistije).

Nakon povratka u Sarajevo (srpanj 2005) predaje sistematsku teologiju na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Drugim meštrom na Franjevačkoj bogosloviji imenovan 2004, a od srpnja 2005. vrši službu prvog meštra. Od 2012. pastoralno aktivan u župi Busovača, a od 2013 do danas u župi Banbrdo-Lepenica.

CURRICULUM VITAE

Danimir PEZER, sin Ilije i Katarine r. Ćorić, rođen je 26. prosinca 1973. u Kaknju, općina Kakanj, BiH. Osnovnu školu završio je u Bjelavićima (1980-1988). Srednju elektro-tehničku školu završio je u Kaknju (1988-1992).

Godinu Postulature u Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj proveo je u  Baškoj Vodi (1992-1993). Godinu Novicijata (1993-1994) proveo je u Monopoli-u, Italia. Filozofsko-teološki studij završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1994-2000).

Godine 2002. upisao se na Papinski liturgijski institut «Sant’Anselmo» u Rimu. Na institutu je magistrirao radnjom: Breviarium sancti Francisci. Proprium de sanctis (ff. 106r-175v). Na istom institutu obranio je doktorsku disertaciju 2011. pod naslovom: Breviarium sancti Francisci (ff. 1r-186v).

Na Franjevačkoj teologiji predaje prdmete: Liturgia theologica, Liturgia historica, Libri liturgici.

CURRICULUM VITAE

Petar JELEČ (Foča kraj Doboja, 26. siječanj 1974), dodiplomski studij filozofije i teologije završio na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (2000), postdiplomski studij povijesti na Pontificià Università Gregoriana u Rimu (2001-2006) s postignutim akademskim gradusima magisterija (2003) i doktorata (2006). Od ak. god. 2006/2007 predaje na Franjevačkoj teologije predmete iz povijesti Crkve.

CURRICULUM VITAE

Josip JOZIĆ, član je franjevačke provincije Bosne Srebrene - Sarajevo. Rođen je 24. 10. 1977. u Mostaru, općina Prozor-Rama (BiH). Osnovnu školu (1984-1992) završio je u Ripcima (Rama, BiH). Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visoko (1992-1996), Novicijat na Belmonteu – Italija (1996-1997). Filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1997-2003), diplomirao na Franjevačkoj teologiji Sarajevo 2003, – tema: Pojedinac između trenutka i vječnosti u misli Vlade Gotovca.

Župni i samostanski vikar u Jajcu 2003/2004. Postdiplomski studij iz filozofije na Hochschule für Philosophie München, Philosophische Fakultät SJ 2005-2010. Doktorski rad – disertacija 2010: Freiheit als Hingabe, Eine Auseinandersetzung mit Nicolai Hartmann über die Metaphysik der personalen Freiheit, München 2010.

Od 2011. predaje predmete iz filozofije (Uvodu u filozofiju, Metafizika, Teodiceja, Noetika, Kozmologija, Logika, Psihologija) na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, i metodologiju od 2011- 2015. U odgoju od 2012-2014. Tajnik Teologije (2012-2016). Od 2016. ispomoć u župi Vareš.

CURRICULUM VITAE

Leon KIKIĆ, član Franjevačke provincije Svetog Križa (Bosna Srebrena) Sarajevo. Rođen u Šempetru pri gorici, R. Slovenija, 10. XII. 1979. Roditelji: Adam i Sara rođ. Brčina. Osnovnu školu završio u Drijenči, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1995-1999), novicijat na Gorici u Livnu (1999/2000), filozofsko-teološki studij u Sarajevu (2000-2006), poslijediplomski studij iz dogmatsko-fundamentalne teologije na Papinskom sveučilištu Comillas u Madridu (2008-2010) na kojem je magistrirao s temom Hacerse hombre perfecto según san Ireneo de Lyon. Na istom sveučilištu završio doktorantski studij (2010-2011). Od 2012. godine piše doktorsku dizertaciju (La cristología de Olegario González de Cardedal).

Za svećenika zaređen 29. VI. 2006. u Sarajevu. Bio je župni vikar u Vitezu (2006-2007). God. 2015. počinje predavati dogmatsku teologiju na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

CURRICULUM VITAE

Stipo KLJAJIĆ, član provincije Bosne Srebrene (Sarajevo). Rođen 15. prosinca 1980. u Ljubatovićima, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu završio u Novom Šeheru (1987-1995) a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Baškoj Vodi (RH) i Visokom (BiH). Filozofsko-teološki studij završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (2000-2006).

Nakon godinu dana pastoralnog djelovanja u župi sv. Ante u Busovači, Uprava provincije ga šalje u Rim gdje 2011. postiže licencijat iz biblijskih znanosti na Papinskom biblijskom institutu, s temom: „Il gesto generoso della peccatrice perdonata. Un esegetico-sincronico studio di Lc 7,36-50“ („Plemenita gesta grešnice kojoj je oprošteno. Egzegetsko-sinkronijski studij Lk 7,36-50).

Nakon završenog licencijata, godine 2015. postiže doktorat iz biblijske teologije na Papinskom sveučilištu Antonianum, s temom: „Il ruolo di Ioab nella Narrazione di Successione. Analisi narrativa e valutazione del ruolo di Ioab in 2 Sam 9-20; 1 Re 1-2“ („Uloga Joaba u Pripovijesti o nasljedstvu. Narativna analiza i vrednovanje uloge Joaba u 2 Sam 9-20; 1 Kr 1-2“).

Profesor biblijskih znanosti na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu je od akademske 2015./16. godine.

CURRICULUM VITAE

Šimo IVELJ, član Franjevačke provincije Svetog Križa (Bosna Srebrena) Sarajevo. Rođen je 27. 4. 1982. u Potočanima (Jošava) od †Mate i †Šimice r. Filipović. Kršten 22. 5. 1982. u župi Sv. Marka Evanđeliste – Potočani, a sakrament sv. Potvrde primio 15. 5. 1996. u Donjim Andrijevcima (HR). Osnovnu školu završio u Potočanima, Donjim Andrijevcima (HR) i Odžaku (1989-1997), a Opću gimnaziju u Odžaku (1997-2001). Postulaturu završio u Visokom 2001/02.

Franjevački habit obukao u Tolisi 14. 7. 2002.  Godinu novicijata proveo na Gorici-Livno 2002/03, a prve zavjete položio 6. 7. 2003. Svečane zavjete položio na Kovačićima u Sarajevu, 14. 9. 2007. Od rujna 2003. redovan je student na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, diplomirao je u ožujku 2009. Na prvu nedjelju došašća, 30. studenog 2008., u sarajevskoj katedrali nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić podijelio mu je red đakonata, a na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 2009. i svećenički red. Od srpnja 2009. do srpnja 2010. vršio je službu župnog vikara na Sivši.

U rujnu 2010. odlazi na postdiplomski studij kanonskog prava na Papinsko sveučilište  ʺAntonianumʺ u Rimu gdje 2013. postiže magisterij. Godine 2014. pohađa tečaj administrativnih vježba za ženidbe tvrde i neizvršene (matrimonium rato et non casumato) na vrhovnom sudu Rimske rote gdje postiže i diplomu.

20. lipnja 2016. obranio je doktorsku disertaciju na Papinskom sveučilištu ʺAntonianumʺ s naslovom Kaznene mjere s obzirom na napuštanje Katoličke crkve formalnim činom. Od siječnja 2015. redovni je profesor kanonskog prava na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu afilirana Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a od 2016. godine i tajnik. Vrši službu crkvenog pravnika u Franjevačkoj provinciji Sv. Križa i crkvenog suca na Ženidbenom sudu Vrhbosanske nadbisupije u Sarajevu.

 

CURRICULUM VITAE

Vili RADMAN, roditelji Petar i Ruža r. Lipovac, rođen je u Banjoj Luci, 16.1. 1968. Osnovnu školu završio u B. Luci, a srednju u Visokom gdje je pohađao Franjevačku klasičnu gimnaziju i maturirao 18.6.1986.

Studij teologije u Sarajevu (Franjevačka teologija) i u Londonu (Heythrop College, University of London). Na Heythrop Collegeu diplomirao (1992.) i magistrirao (1994.) teologiju. Studij  filozofije  u Zagrebu,  na  Filozofskom  fakultetu  Družbe  Isusove.   Filozofiju je magistrirao 2002. godine, a doktorirao 3.2.2005.

Član je franjevačke provincije "Bosne Srebrene" sa sjedištem u Sarajevu, a na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu predaje od 1997. god. teologiju i filozofiju.

Od 2010. izvanredni profesor na Sveučilištu u Mostaru.

Surađivao u časopisima AKADEMIJA, BOSNA FRANCISCANA (BF), JUKIĆ, OBNOVLJENI ŽIVOT (recenzent), SVJETLO RIJEČI (SR) i VRHBOSNIENSIA (VB).

CURRICULUM VITAE

Ivan ŠARČEVIĆ, teolog, član Franjevačke provincije Svetoga Križa Bosne Srebrene – Sarajevo. Rođ. 1963. Rumboci, Prozor-Rama (BiH). Osnovnu školu je završio u Pleternici (Hrvatska), Franjevačku klasičnu gimnaziju (1977-81) i novicijat (1981-82) u Visokom, filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1981-88), diplomirao na KBF u Zagrebu – tema: Drugi kao istina i dar. Doživotni zavjeti 1987, u Sarajevu zaređen za svećenika 29. VI. 1988. Odgojitelj i predavač vjeronauka u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u šk. god. 1988/89.

Postdiplomski studij iz teologije sa specijalizacijom pastoralne teologije i katehetike na Salesianumu u Rimu. Magistarski 1992: Dire il nome di Dio oggi. Orientamenti pastorali derivanti dalla rivelazione in Esodo 3,13-15 [Reći ime Božje danas. Pastoralne smjernice koje proizlaze iz objave u Izlasku 3,13-15]. – nagrada Sveučilišta. Doktorat 1995: Teologia narrativa come tentativo di un discorso attuale su Dio [Narativna teologija kao pokušaj jednog aktualnog govora o Bogu. Studija] (tiskan separat).

Od 1995. na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu predaje predmete iz pastoralne teologije i katehetike (i metodologiju od 2003-2009). U odgoju na Teologiji od 1995. do 2003. Pročelnik Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije (1998-2000). Tajnik Teologije (1997-2000), dekan Teologije (2003-2006). Gost-kolumnist Oslobođenja (2007-2010). Glavni urednik mjesečnika Bosne Srebrene Svjetlo riječi i izdanja FMC Svjetla riječi (2006-2012). Član PEN-a BiH. Gvardijan Franjevačkog samostana sv. Anto na Bistriku (2012-2016).

Sudjeluje na znanstvenim skupovima. Objavljuje članke u časopisima: Bosna franciscana, Bilten Franjevačke teologijeJukić, Filozofska istraživana, Bogoslovska smotra, Đakovački vjesnik, Služba Božja, Kateheza, Lađa, Nova prisutnost, Concilium, Vrhbosnensia, Diacovensia, u revijama Svjetlo riječi i Jajački vjesnik, glasilu Bosna srebrena, godišnjaku Kalendar sv. Ante.

Zanima se posebno pitanjima naviještanja i svjedočenja vjere, religioznoga jezika, odnosa vjere i sekularnog/pluralnog društva (politička teologija, ateizam…), ekumenizma i međureligijskoga dijaloga, opraštanja i pomirenja u multireligijskom postratnom društvu, pitanjima odnosa vjere i umjetnosti (književnost i slikarstvo).

CURRICULUM VITAE

Velimir (Ivo) VALJAN, rođen u Paklarevo kraj Travnika, 01.02.1942. Roditelji: Marko i Anđa rođena Kepić. Osnovnu školu završio u Paklarevu i Turbetu kraj Travnika (1949-1957), srednju školu, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1957-1961), novicijat u Kraljevoj Sutjesci (1961-1962), filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1962-1963., 1965-1967) i na fakultetu u Ljubljani (1967-1969), na kojem je je 1969. magistrirao radom Nauk II Vatikanskog sabora o vjerskoj slobodi.

Studij Moralne teologije nastavio u Rimu na Academia Alfonsiana (1972-1974), na kojoj je i magistrirao 1974. godine temom La situazione come chiamata di Dio nelle perspective del Vaticano II, a doktorirao u Ljubljani 1975 s temom pod naslovom Moralni zakon situacije u perspektivama drugog Vatikanskog koncila.

Za svećenika zaređen u Sarajevu 1967., potom bio kapelan u Vitezu (1968-1972), vikar u Gučoj Gori (1972-1974) i u samostanu sv. Pavla na Butmiru (1976-1977), drugi meštar novaka u Visokom (1974-1976). Od 1974. godine do danas profesor je Moralne teologije na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Uz to, bio je i tajnik Teologije (1977-1982), zatim dekan Teologije (1982-1985), potom meštar bogoslova (1988-1991) te definitor Provincije (1994-1997).

CURRICULUM VITAE

Ivan BUBALO, rođen je 14. 11. 1945. u Donjim Šušnjarima, općina Derventa, BiH. Gimnaziju završio u Visokom (1959-1963), novicijat u Kraljevoj Sutjesci (1963-1964), filozofsko-teološki studij u Sarajevu i Zagrebu (1964-1966, 1968-1972), postdiplomski u Zagrebu (1972-1974), gdje je magistrirao 1973. a doktorirao 1981.

Diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1979. Za svećenika zaređen 1970.

Bio je kapelan u Kraljevoj Sutjesci (1971-1973), pomoćnik magistra bogoslova (1973-1979) i dekan Teologije (1985-1988; 1991-1997; 2000-2003).

Od 1974. profesor je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Honorani predavač na Filozofskom institutu Dl u Zagrebu bio od 1994-1997.

Član je uredničkog vijeća Bosne franciscane, znanstvenog vijeća Bogoslovske smotre te savjeta časopisa Filozofskih istraživanja; surađivao u Hrvatskoj enciklopediji te Filozofskom leksikonu.

CURRICULUM VITAE

Božo LUJIĆ (Osječak, 1946.). Osnovnu školu pohađao u D. Dubici i Bos. Šamcu, klasičnu gimnaziju u Visokom (1962.-1966.), filozofsko.-teološki studij u Sarajevu (1969.–1974.), poslijediplomski na Teološkoj fakulteti u Ljubljani (1974.–1977.).

Magistrirao s radom: Poziv i poslanje proroke Jeremije (1977.), a doktorirao  radom: Iskustvo Boga i čovjeka u Jeremijinoj knjizi (1982.).  Dodatni studij a potom i magisterij biblijskih znanosti na Papinskom biblijskom institutu u Rimu (1986.–1989.). Nakon toga studij na Franjevačkom biblijskom institutu u Jeruzalemu (1989.-1990.). Studij i diploma germanistike na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu (1980.-1984.).

Dekan na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu afiliranoj KBF- u  Sveučilišta u Zagrebu (1997.-2000.). Duži niz  godina glavni i odgovorni urednik časopisa Jukić.  Član Uredništva časopisa Bosna Franciscana, Biblija danas, Svjetlo Riječi. Voditelj projekta novoga prijevoda Svetoga pisma SZ i sam prevoditelj  više biblijskih knjiga s hebrejskoga na hrvatski u organizaciji Hrvatskoga biblijskoga društva. Suradnik pri izradi Općega Religijskoga Leksikona. Prevoditelj Praktičnoga biblijskoga leksikona  s njemačkoga. Sudionik u projektu Jeruzalemska Biblija. Član je Europskoga teološkoga društva, Biblijskoga instituta KBF-a  i njegov aktualni predsjednik, Hrvatskoga biblijskoga djela, Udruge đaka  Franjevačke klasične gimnazije Visoko.

U povjerenstvu  je za organizaciju TPT-a KBF-a. Obavljao službu v. d. pročelnika (2007./8.), a potom  i pročelnika (2010.) Katedre  Svetoga pisma Staroga zavjeta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. Predavač na poslijediplomskom studiju na KBF-u. Sudionik na više domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova. Nastupao višekratno na HRT-u  u emisiji Biblija.

Organizator i vodič studijskih putovanja po Sv. zemlji. Autor dvaju sveučilišnih udžbenika: Starozavjetni proroci i Božja vladavina kao svijet novoga čovjeka, te skripata  svih predmeta koje je predavao. Dobio priznanje za znanstvenu izvrsnost KBF-a Sveučilišta u Zagrebu 2016. god.

Profesor  biblijskih znanosti Staroga i Novoga zavjeta na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu  (od 1977.), njemačkoga jezika na gimnaziji u Samoboru (1992./93), predavač na KI-u, ITKL-u i ID KBF-a (1993.-2005.), docent (od 2005.), znanstveni savjetnik (od 2006.), izvanredni profesor (od 2009.) na Katedri Svetoga pisma Staroga zavjeta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu.  Profesor na Evangeličkom teološkom fakultetu  „Matija Vlačić Ilirik“ u Zagrebu (od 1994.).

CURRICULUM VITAE

Marko KARAMATIĆ, rođen je 1947. u Johovcu, općina Doboj, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu završio 1963. u rodnom mjestu, gimnaziju 1967. u Visokom, stupio u Franjevački red 1968. Studirao na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1969-1974), na Teološkom fakultetu u Ljubljani (1975-1977), gdje je magistrirao 1977. i doktorirao 1985.

Od 1977. predaje na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu opću i nacionalnu povijest Crkve. Obavljao je službe tajnika i dekana Teologije. Uređuje časopise Bosna franciscana i Bilten Franjevačke teologije.

Zamjenik je glavnog urednika edicije Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine i član Znanstvenog vijeća Hrvatskog leksikografskog instituta BiH. Izvršni urednik Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine. Pokrenuo projekt izdavanja djela fra Matije Divkovića (1563-1631). Predvodio organizaciju više znanstvenih skupova i uredio zbornike s tih skupova. Član Predsjedništva Matice hrvatske Sarajevo. Javlja se prilozima u desetak periodičnih publikacija.

CURRICULUM VITAE

Mile BABIĆ, sin Stipe i Mare r. Iličić, rođen je 26. 11. 1947. u selu Družnovići, općina Prozor, BiH. Osnovnu školu završio u Prozoru 1961. godine. Gimnaziju je završio 1965. na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, a novicijat 1965/66. u Kraljevoj Sutjesci.

Teologiju je studirao na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, zatim na Teološkom fakultetu u Innsbrucku (jednu godinu 1972/73) i diplomirao 1974. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu radnjom: Sloboda u Hegelovoj „Fenomenologiji duha“ kod prof. dr. Vjekoslava Bajsića. Na istom je fakultetu 1977. magistrirao radnjom: Kršćanstvo kao apsolutna religija u Hegelovoj „Filozofiji religije“ također kod prof. dr. Vjekoslava Bajsića. Na istom je fakultetu doktorirao radnjom: Himan Fil 2, 6-11 u kristologiji Teodoreta Cirskog kod prof. dr. Ivana Goluba.

Osim teologije studirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu povijest književnosti, a diplomirao 1978. radnjom: Poezija Dobriše Cesarića. Zatim je studirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Innsbrucku (ljetni semestar 1972/73), a na Filozofskom fakultetu u Sarajevu završio postdiplomski studij iz filozofije (1979/81), gdje je 1988. magistrirao radnjom: Sloboda i jedinstvo u Hegelovoj „Filozofiji prava“. Na istom fakultetu obranio je 2009.  doktorsku disertaciju pod naslovom: Metafizičko utemeljenje politike u Hegelovoj „Filozofiji prava“.

CURRICULUM VITAE

Stjepan DUVNJAK (Aljinići kod Kraljeve Sutjeske, 30. XI. 1948 - ). Otac Franjo; majka Marija, rođ. Komšo. Osnovnu školu završio je u Kraljevoj Sutjesci (1955-1964), gimnaziju u Visokom (1964-1968), novicijat u Kraljevoj Sutjesci (1968-1969), filozofsko-teološki studij u Sarajevu (1971-1976) i Zagrebu (1978-1979) kao i postdiplomski (1983-1984), gdje je 1983. magistrirao radom Razvoj teologije slike do ikonoklazma i doktorirao 1990.

Za svećenika je zaređen 1976. Bio je kapelan u Tolisi (1976-1978), prvi (1979-1982) i drugi (1982-1985) odgojitelj bogoslova, gvardijan i župnik u Kraljevoj Sutjesci (1991-2000), župni vikar u Varešu (2000-2003) i Kraljevoj Sutjesci (2003- ). Od 1983. profesor je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Član je uredničkog vijeća Bosne franciscane.

CURRICULUM VITAE

Ivo MARKOVIĆ, bosanski franjevac, rođen 1950. u Šušnju kod Zenice. Studirao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu  i na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je 1984. magistrirao temom „Religija u marksističkoj školi“.

Bio je kapelan u Gučoj Gori  1976-1979. te otad djeluje u Sarajevu na Franjevačkoj teologiji. Bavi se teološkim, homiletičkim, novinarskim i glazbenim radom. Tijekom rata 1992-1995. radio je u Kršćanskoj informativnoj službi na koordinaciji odnosa religijskih zajednica prema ratu u Bosni i Hrvatskoj.

Nakon rata 1996. u Sarajevu osnovao je interreligijsku službu Oči u oči za međuvjersko razumijevanje i interreligijski zbor Pontanima, koji izvodi glazbenu simfoniju religija. Godine 1998. Tanenbaum centar iz New Yorka nagradio ga je nagradom mirovnog djelatnika za njegovu mirovnu aktivnost u ratu i nakon rata.

CURRICULUM VITAE

Anto POPOVIĆ rođen 04. XII. 1956. u Buselji, Busovača, Bosna i Hercegovina.
Osnovnu školu završio u Busovači (1963-1971).
Franjevačka klasična gimnazija u Visokom (1971-1975). Filozofsko-teološki studij: Franjevačka teologija u Sarajevu (1975-1980) i Studio teologico Antonianum u Bologni - Italija (1980-1982).

Diplomirao teologiju u Bologni 1982. godine.
Studij Svetoga pisma na Papinskom biblijskom institutu u Rimu (1982-1985). Licencijat na Papinskom biblijskom institutu u Rimu, 1985. godine.
Program doktorantske godine na Biblijskom institutu u Rimu (1985-1986). Doktorirao na Papinskom biblijskom institutu u Rimu 1992. godine.
Objavio "Extractum dissertationis" u Samoboru, 1994. godine.

Od akademske godine 1987./1988. do ak. god. 2016./2017. predavao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu sljedeće biblijske predmete:

Introductio generalis in Sacram Scripturam, Hermeneutica biblica,
Introductio specialis in Vetus Testamentum, Introductio specialis in Novum Testamentum, Exegesis Veteris Testamenti, Exegesis Novi Testamenti, Lingua Graeca (biblica).

Od akademske godine 2015./2016. predaje na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu sljedeće predmete iz Svetoga pisma: 1) Opći uvod u Sveto pismo
2) Biblijski grčki
3) Uvod i egzegeza Staroga zavjeta I
4) Uvod i egzegeza Staroga zavjeta III
5) Uvod i egzegeza Novoga zavjeta I
6) Načela i metode za tumačenje Biblije
7) Biblijska prapovijest (Post 1,1‒11,26)
8) Isusova muka i smrt prema Markovu evanđelju (Mk 14,1‒15,47).

Gostujući profesor na Studium Biblicum Franciscanum u Jeruzalemu (Izrael). Predavao je: drugi semestar ak. god. 2008.-2009;  drugi semestar ak. god. 2011.-2012; drugi semestar ak. god. 2015.-2016;  Razina studijskog programa: Postdiplomski studij. Naziv predavane materije: Egzegeza Staroga zavjeta.


  1. Theologia spiritualis - (Duhovna teologija)

     Dr. Marinko Pejić

 

CILJ KOLEGIJA-Pružiti studentima solidan i znanstveni temelj za proučavanjeduhovnosti, analizirajući strukturu i zakonitosti kršćanskog duhovnog života. Znanstveni pristup duhovnosti se predstavlja kao vrlo složena metoda, stoga je on istodobno teološki, antropološki, povijesni i praktično-odgojni, zato je onoga tko proučava duhovnu teologiju potrebno uvesti u sve ove vidove studija duhovnosti.

 

SADRŽAJ KOLEGIJA- U uvodnom dijelu kolegija obrađujemo temeljnu problematiku vezanu uz studij duhovne teologije kao teološke discipline, te predstavljamo njene ciljeve i metodologiju. Kolegij se nakon toga dijeli na dva dijela. U prvom se proučava asketska dimenzija kršćanskog života sa klasičnim temama vezanim uz tjelesnu i duhovnu askezu. Prvi dio završava s temom duhovnog vodstva ili očinstva. U drugom dijelu kolegija  bavimo se mističkom dimenzijom duhovnog života, s pitanjima vezanim uz narav kršćanske mistike i njenu povezanost s osnovnim strukturama duhovnog života. Kratko analiziramo ulogu mističnih fenomena, narav kršćanske molitve i temu duhovnog napredovanja ili gradusa u duhovnom životu.

 

OBVEZATNA LITERATURA

  1. J. Matanić, Uvod u duhovnost, Zagreb 1994.
  2. Mamić, Razvoj suvremene duhovnosti, Zagreb 2003.
  3. Podgorelec, Uvod u duhovnu teologiju, Zagreb 2010.
  4. Szenmartoni, Psihologija duhovnog života, Zagreb 2003.
  5. J. Groeschel, Psihologija duhovnog razvoja, Zagreb 2009.

 

PREPORUČENA LITERATURA

  1. Prkačin, Teologija duhovnog života, u Obnovljeni život, 60 (2005) 2, 195-214.
  2. Moioli, L'esperienzaspirituale, Milano 2004.
  3. Gozelino, Al cospettodi Dio. Elementi diteologiadella vita spirituale, Torino 1989.
  4. Kess, La spiritualità. Forme, fondamenti, metodi,Queriniana, Brescia 2007.

  1. Spiritualitas franciscana - (Franjevačka duhovnost)

    Dr. Marinko Pejić

 

CILJ KOLEGIJA-Uvesti studente u temeljnepojmove i sadržajefranjevačkeduhovnosti. Uočitispecifičnostifranjevačkeduhovnostiunutarjednekršćanskeduhovnosti.Analizaosnovnihtekstovafranjevačketradicijeiobradanajvažnijih tema franjevačkeduhovnosti.siromaštvo, poslušnost, malenost, crkvenaduhovnost, franjevačkoshvaćanjedijaloga, franjevačkamistika.

 

SADRŽAJ KOLEGIJA-Uuvodnomdijelupredstavljaju se osnovneznačajkesrednjovjekovne i franjevačkehagiografije. Obrađujemotzv.Franjevačkopitanjei najvažniježivotopisesv. Franje.  TemeljnoanaliziramoFranjevakeizvoreiSpisesv. Franje i sv. Klare, s posebnimnaglaskomnatemelj no duhovnoiskustvosv. Franje. U drugomdijelukolegijasustavnoobrađujemopojedinetemefranjevačkeduhovnosti: franjevačkopoimanjesiromaštva, poslušnosti, malenosti, poimanjecrkvenosti, franjevačkopoimanjedijaloga I ekologije I glavneznačajkefranjevačkemistike.

 

OBVEZATNA LITERATURA

  1. Franjevačkiizvori, VijećefranjevačkihzajednicaHrvatske I BosneiHercegovine, Sarajevo-Zagerb 2012.
  2. Rotzetter- T. Matura, Živjetievanđelje s FranjomAsiškim, Zagreb 1997.
  3. R, Manselli, SvetiFranjoAsiški, Aditiomaior, Sarajevo 2011.
  4. Iriarte, Povijestfranjevaštva, Zagreb 2013.
  5. Osnovnitečaj o franjevačkojmisionarskojkarizmi, Sarajevo-Zagreb 2003.

 

  1. PREPORUČENA LITERATURA
  2. Iriarte, Vocazione francescana. Sintesi degli ideali di San Francesco e di Santa Chiara, Casale Monferato 1999.
  3. Verba Domini mei. Zbornikradova o spisimaSv. FranjeAsiškogaodržanog u Zagrebu 7-8. ožujka 2008, R. Mrvelj i D. Nimac (ur.), Zagreb 2008.
  4. Jeusset, SvetiFranjo i sultan, Sarajevo-Zagreb 2008.
  5. Accrocca, Un santo di carta. Le fonti biografiche di San Francesco D’Assisi, Milano 2013.

 


  1. Lingua latina (latinski jezik) –izborni-

   Dr. Mile babić

CILJ KOLEGIJA – upoznati studente s osnovama latinskoga jezika. Namijenjen je studentima koji u srednjoj školi nisu učili latinski.

SADRŽAJ KOLEGIJA – upoznati studente s deklinacijama, konjugacijama i sintaksom latinskoga jezika te ih poučiti radu na tekstovima, osobito na tekstovima crkvenoga latinskog jezika. Uglavnom omogućiti studentima čitanje i razumijevanje latinskih crkvenih izvora.

OBVEZATNA LITERATURA

  1. P. Bašić, Latine discere, Zagreb 2004.
  2. V. Gortan – O. Gorski – P. Pauš, Latinska gramatika, Školska knjiga, Zagreb 1954.

PREPORUČENA LITERATURA

  1. B. Vujica (prir.), Izbor mudrih misli, uzrečica i poslovica latinskoga jezika, Franjevačka teologija, Sarajevo 2012.

  1. Musica sacra(Crkvena glazba)

Dr. Slavko Topić
CILJ KOLEGIJA  -  upoznati studente s crkvenom glazbenom kulturom,  njezinom važnosti i potrebi i osposobiti studente da se mogu služiti crkvenim notnim pismom u liturgijskim knjigama.

SADRŽAJ KOLEGIJA - Kolegij uključuje tri područja: a) Osnove Gregorijanskoga pjevanja, b) crkvenu glazbenu kulturu u užem smislu, c) svećeničku pjevalačku službu.

1) Liturgijske glazbene tradicije, posebno stara glazba rimske liturgije, čiji korijeni sežu u same početke kršćanstva. Povijesni periodi: od 1. do VI. stoljeća  i od VI. do X. stoljeća i dalje. Zasluge pape Grgura Velikog i njegova glazbena reforma. Upoznavanje adiastematske notacije St. Gallena i Laona i kvadratne notacije, kao i najznačajnijih glazbenih kodeksa. Psalmodija i himnodija kao važan dio Gregorijanskoga pjevanja. Dobiva se sposobnost služenja notnim pismom i starom glazbom. Nastava se provodi predavanjima uz pomoć audiovizualnih pomagala i praktičnim vježbama. Ispit se polaže pismeno i usmeno. Znanje se kontrolira kolokvijima.
+ Dr. ĐuroTomašić, "Uvod u pjevanje rimskog ili Gregorijanskog korala" (skripta), Zagreb, 1967.

+ M.Martinjak, "Gregorijansko pjevanje, baština i vrelo rimske liturgije", Zagreb, 1997.

+ “Crkvena glazba. Priručnik za bogoslovna učilišta", Zagreb, 1988.
2) CRKVENA GLAZBENA KULTURA (u užem smislu) -  Baština crkvene glazbe, njen razvoj kroz određene glazbene stilove od X. stoljeća do danas, kao i njeno estetsko vrednovanje. Upoznavanje koncilskih dokumenata 20. stoljeća o glazbi i njihov odjek u praksi. Hrvatska glazbena tradicija, glagoljaško pjevanje i pučko pjevanje kao i analitički pristup problemima suvremenog liturgijsko-glazbenoga izraza. Dobiva se sposobnost prepoznavanja umjetničke vrijednosti raznih vrsta crkvene glazbe. Nastava se provodi predavanjima, uz pomoć audiovizualnih pomagala. Ispit se polaže usmeno. Kvaliteta i uspješnost prati se kolokvijima.

+ Crkvena glazba, Priručnik za bogoslovna učilišta, Zagreb, 1988; S. Majer-Bobetko, Osnovi glazbene kulture, Zagreb, 1991.

Glazba kao fenomen, a posebno pjevanje. Hrvatska crkvena glazbena baština. Posebno glagoljaško pjevanje i pučka popijevka. Moguće aplikacije glazbe u katehetskom radu. Svladavanje određenog broja popijevki i drugih vrsta skladbi  primjerenih u katehetskom radu. Dobiva se sposobnost korištenja glazbe u odgojnom procesu.  Nastava se izvodi u obliku predavanja uz pomoć audiovizualnih pomagala i praktičnih vježbi. Ispit se polaže usmeno. Kvaliteta rada prati se kolokvijima i zadacima.

+ Crkvena glazba, Priručnik za bogoslovna učilišta, Zagreb, 1988.  ++ M. Pranić, Religijsko-pedagoško katehetski leksikon, Zagreb, 1991.  +++ J. Požgaj, Metoda muzičke nastave, Zagreb, 1950;
3) SVEĆENIČKA PJEVALAČKA SLUŽBA - Obredni solo napjevi koje izvodi svećenik za vrijeme Euharistijskog slavlja, napjevi Svetoga trodnevlja, napjevi za sprovode, napjevi za službu Časoslova. Dobiva se sposobnost točnoga izvođenja svećeničkih napjeva u liturgiji.Nastava se izvodi u obliku praktičnih vježbi i predavanja. Ispit se polaže pismeno i usmeno. Kvaliteta studija prati se stalnim vježbama i zadacima.

+ Svećenička pjevalačkaslužba (priredio Institut za crkvenu glazbu "Albe Vidaković", Zagreb, 1987; ++ Crkvena glazba, Priručnik za bogoslovna učilišta, Zagreb, 1988.


  1. Paedagogia (Pedagogija)

    Mr. Stipo Alandžak

 

CILJ KOLEGIJA: Definiranje temeljnih pedagoških pojmova te promišljanje pedagogije kao znanosti o odgoju. Upoznati studente s povijesnim razvojem pedagoške ideje od grčke antike do suvremenosti. Uspostaviti dijalog između pedagoške teorije i odgojiteljske prakse.

 

SADRŽAJ KOLEGIJA: Predmet, zadaća, znanstveni aparat, sustav pedagogijske znanosti. Mjesto pedagogije u sustavu znanosti, odnos pedagogije i drugih disciplina. Povijesni pregled razvoja i oblikovanja pedagoškog mišljenja, odlučivanja i djelovanja. Osnove metodike i didaktike.

Priprema i održavanje jednog nastavnog sata.

 

OBAVEZNA LITERATURA:

  1. W. Böhm, Povijest Pedagogije: od Platona do suvremenosti, Svjetlo riječi, Sarajevo 2012.
  2. J. Malić – V. Mužić, Pedagogija, Školska knjiga, Zagreb 1983.
  3. H. Gudjons, Pedagogija: temeljna znanja, Educa, Zagreb 1994.
  4. M. Zaninović, Opća povijest pedagogije, Školska knjiga, Zagreb 1988.
  5. H. Giesecke, Uvod u pedagogiju, Educa, Zagreb 1993.

 

PREPORUČENA LITERATURA:

  1. F. Casella (ur.), Lezioni di storia dell'educazione e della pedagogia, Università Pontificia Salesiana, Roma 2002-2003.
  2. N. S. Filipović, Didaktika 1, Igkro „Svjetlost“, Sarajevo 1977.
  3. N. S. Filipović, Didaktika 2, Igkro „Svjetlost“, Sarajevo 1980.
  4. A. Bežen, Metodika: znanost o poučavanju nastavnog predmeta, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 2008.

  1. Sociologia (Katolički socijalni nauk)  

Dr. Mile Babić

 

CILJ KOLEGIJA – upoznati studente s glavnim značajkama sociologije kao filozofsko-teološke discipline, to jest s glavnim principima katoličkoga socijalnog nauka te s problematikom nastanka toga nauka i njegovoj važnosti za svakodnevni kršćanski život.

SADRŽAJ KOLEGIJA – katolički socijalni nauk ima svoje filozofske i teološke temelje, a može se sažeti u sljedeće principe: princip osobe, princip solidarnosti, princip supsidijarnosti, princip općega dobra i opredjeljenje za siromašne. Počeci katoličkoga socijalnog nauka nalaze se u papinskim socijalnim enciklikama, počevši od Rerum novarum Leona XIII. 1891. do enciklika Benedikta XVI. i današnjega pape Franje.

 

OBVEZATNA LITERATURA

  1. M. Babić, „Katoličanstvo i europske integracije“, u knjizi: Religija i europske integracije, ur. I. Cvitković i D. Abazović, Magistrat, Sarajevo 2006, str. 147-169.
  2. S. Baloban, Etičnost i socijalnost na kušnji, KS, Zagreb 1997.
  3. J. Höffner, Kršćanski socijalni nauk, KS, Zagreb 2005.
  4. Papinsko vijeće „Pravda i mir“, Kompendij socijalnoga nauka Crkve, KS, Zagreb 2005.
  5. M. Valković (ur.), Sto godina katoličkoga socijalnog nauka, KS, Zagreb 1991.

PREPORUČENA LITERATURA

  1. M. Babić, „Uputa Svetog zbora za nauk vjere o teologiji oslobođenja“, Jukić, 15, 1985, str. 35-56.
  2. E.-W. Böckenförder, Staat – Gesellschaft – Kirche, Christlicher Glaube in moderner Gesellschaft, Bd. 15, Herder, Freiburg-Basel-Wien 1982, str. 16-120.
  3. R. Panattoni, Pripadnost i Eshaton, Forum Bosnae, Sarajevo 2004.

  1. Methodologia generalis et seminarium de methodologia – (Opća metodologija i Proseminar iz metodologije)

Dr. Josip Jozić

 

Cilj predmeta prve godine jest uvesti studente u osnove čitanja i pisanja. Prvi semestar bazira se na čitanju različitih tekstova: romani, teološki i filozofski tekstovi, kritike i sociološki tekstovi, te tekstovi s veoma teškim pojmovljem. Drugi semestar bazira se na pisanju: od pisma, preko vijesti, izvješća, molbi i zahtjeva, recenzija knjiga, zapisnika sa sjednica te uvoda u pismeni znanstveni rad: od izbora teme do pisanja pojedinih poglavlja sa strukturom uvod-razrada-zaključak, korištenje literature, etičnost u preuzimanju i citiranju tuđih tekstova i korištenje internetom. Sadržaj predmeta napravljen prema samom cilju: teorijski se obrađuju pitanja o znanosti i znanstvenom radu, povijesti znanosti i znanstvenim metodama, a drugi semestar stavlja naglasak na zadaću pisanja pojedinih pismenih oblika, a sat se odvija u obliku seminarski sjednica u kojima studenti iznose referate o svome istraživanju i pisanju.

Literatura:  M. Žugaj, Osnove znanstvenog i stručnog rada, Smobor 1989; M.Žugaj/K.Dumičić/V.Dušak, Temelji znanstvenoistraživačkog rada, Metodologija i metodika, Varaždin 2006; V. Silobrčić, Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo, Zagreb 2003; M. Šamić, Kako nastaje naučno djelo, Sarajevo 2003. U. Leopold-Wildburger/J. Schütze, Verfassen und Vortragen, Wissenschaftliche Arbeiten und Vorträge leicht gemacht, Berlin/Heidelberg 2002.

CURRICULUM VITAE

Ivan ŠARČEVIĆ, teolog, član Franjevačke provincije Svetoga Križa Bosne Srebrene – Sarajevo. Rođ. 1963. Rumboci, Prozor-Rama (BiH). Osnovnu školu je završio u Pleternici (Hrvatska), Franjevačku klasičnu gimnaziju (1977-81) i novicijat (1981-82) u Visokom, filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1981-88), diplomirao na KBF u Zagrebu – tema: Drugi kao istina i dar. Doživotni zavjeti 1987, u Sarajevu zaređen za svećenika 29. VI. 1988. Odgojitelj i predavač vjeronauka u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u šk. god. 1988/89.

Postdiplomski studij iz teologije sa specijalizacijom pastoralne teologije i katehetike na Salesianumu u Rimu. Magistarski 1992: Dire il nome di Dio oggi. Orientamenti pastorali derivanti dalla rivelazione in Esodo 3,13-15 [Reći ime Božje danas. Pastoralne smjernice koje proizlaze iz objave u Izlasku 3,13-15]. – nagrada Sveučilišta. Doktorat 1995: Teologia narrativa come tentativo di un discorso attuale su Dio [Narativna teologija kao pokušaj jednog aktualnog govora o Bogu. Studija] (tiskan separat).

Od 1995. na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu predaje predmete iz pastoralne teologije i katehetike (i metodologiju od 2003-2009). U odgoju na Teologiji od 1995. do 2003. Pročelnik Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije (1998-2000). Tajnik Teologije (1997-2000), dekan Teologije (2003-2006). Gost-kolumnist Oslobođenja (2007-2010). Glavni urednik mjesečnika Bosne Srebrene Svjetlo riječi i izdanja FMC Svjetla riječi (2006-2012). Član PEN-a BiH. Gvardijan Franjevačkog samostana sv. Anto na Bistriku (2012-2016).

Sudjeluje na znanstvenim skupovima. Objavljuje članke u časopisima: Bosna franciscana, Bilten Franjevačke teologijeJukić, Filozofska istraživana, Bogoslovska smotra, Đakovački vjesnik, Služba Božja, Kateheza, Lađa, Nova prisutnost, Concilium, Vrhbosnensia, Diacovensia, u revijama Svjetlo riječi i Jajački vjesnik, glasilu Bosna srebrena, godišnjaku Kalendar sv. Ante.

Zanima se posebno pitanjima naviještanja i svjedočenja vjere, religioznoga jezika, odnosa vjere i sekularnog/pluralnog društva (politička teologija, ateizam…), ekumenizma i međureligijskoga dijaloga, opraštanja i pomirenja u multireligijskom postratnom društvu, pitanjima odnosa vjere i umjetnosti (književnost i slikarstvo).

CURRICULUM VITAE

Anto POPOVIĆ rođen 04. XII. 1956. u Buselji, Busovača, Bosna i Hercegovina.
Osnovnu školu završio u Busovači (1963-1971).
Franjevačka klasična gimnazija u Visokom (1971-1975). Filozofsko-teološki studij: Franjevačka teologija u Sarajevu (1975-1980) i Studio teologico Antonianum u Bologni - Italija (1980-1982).

Diplomirao teologiju u Bologni 1982. godine.
Studij Svetoga pisma na Papinskom biblijskom institutu u Rimu (1982-1985). Licencijat na Papinskom biblijskom institutu u Rimu, 1985. godine.
Program doktorantske godine na Biblijskom institutu u Rimu (1985-1986). Doktorirao na Papinskom biblijskom institutu u Rimu 1992. godine.
Objavio "Extractum dissertationis" u Samoboru, 1994. godine.

Od akademske godine 1987./1988. do ak. god. 2016./2017. predavao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu sljedeće biblijske predmete:

Introductio generalis in Sacram Scripturam, Hermeneutica biblica,
Introductio specialis in Vetus Testamentum, Introductio specialis in Novum Testamentum, Exegesis Veteris Testamenti, Exegesis Novi Testamenti, Lingua Graeca (biblica).

Od akademske godine 2015./2016. predaje na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu sljedeće predmete iz Svetoga pisma: 1) Opći uvod u Sveto pismo
2) Biblijski grčki
3) Uvod i egzegeza Staroga zavjeta I
4) Uvod i egzegeza Staroga zavjeta III
5) Uvod i egzegeza Novoga zavjeta I
6) Načela i metode za tumačenje Biblije
7) Biblijska prapovijest (Post 1,1‒11,26)
8) Isusova muka i smrt prema Markovu evanđelju (Mk 14,1‒15,47).

Gostujući profesor na Studium Biblicum Franciscanum u Jeruzalemu (Izrael). Predavao je: drugi semestar ak. god. 2008.-2009;  drugi semestar ak. god. 2011.-2012; drugi semestar ak. god. 2015.-2016;  Razina studijskog programa: Postdiplomski studij. Naziv predavane materije: Egzegeza Staroga zavjeta.

CURRICULUM VITAE

Ivo MARKOVIĆ, bosanski franjevac, rođen 1950. u Šušnju kod Zenice. Studirao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu  i na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je 1984. magistrirao temom „Religija u marksističkoj školi“.

Bio je kapelan u Gučoj Gori  1976-1979. te otad djeluje u Sarajevu na Franjevačkoj teologiji. Bavi se teološkim, homiletičkim, novinarskim i glazbenim radom. Tijekom rata 1992-1995. radio je u Kršćanskoj informativnoj službi na koordinaciji odnosa religijskih zajednica prema ratu u Bosni i Hrvatskoj.

Nakon rata 1996. u Sarajevu osnovao je interreligijsku službu Oči u oči za međuvjersko razumijevanje i interreligijski zbor Pontanima, koji izvodi glazbenu simfoniju religija. Godine 1998. Tanenbaum centar iz New Yorka nagradio ga je nagradom mirovnog djelatnika za njegovu mirovnu aktivnost u ratu i nakon rata.

CURRICULUM VITAE

Stjepan DUVNJAK (Aljinići kod Kraljeve Sutjeske, 30. XI. 1948 - ). Otac Franjo; majka Marija, rođ. Komšo. Osnovnu školu završio je u Kraljevoj Sutjesci (1955-1964), gimnaziju u Visokom (1964-1968), novicijat u Kraljevoj Sutjesci (1968-1969), filozofsko-teološki studij u Sarajevu (1971-1976) i Zagrebu (1978-1979) kao i postdiplomski (1983-1984), gdje je 1983. magistrirao radom Razvoj teologije slike do ikonoklazma i doktorirao 1990.

Za svećenika je zaređen 1976. Bio je kapelan u Tolisi (1976-1978), prvi (1979-1982) i drugi (1982-1985) odgojitelj bogoslova, gvardijan i župnik u Kraljevoj Sutjesci (1991-2000), župni vikar u Varešu (2000-2003) i Kraljevoj Sutjesci (2003- ). Od 1983. profesor je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Član je uredničkog vijeća Bosne franciscane.

CURRICULUM VITAE

Mile BABIĆ, sin Stipe i Mare r. Iličić, rođen je 26. 11. 1947. u selu Družnovići, općina Prozor, BiH. Osnovnu školu završio u Prozoru 1961. godine. Gimnaziju je završio 1965. na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, a novicijat 1965/66. u Kraljevoj Sutjesci.

Teologiju je studirao na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, zatim na Teološkom fakultetu u Innsbrucku (jednu godinu 1972/73) i diplomirao 1974. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu radnjom: Sloboda u Hegelovoj „Fenomenologiji duha“ kod prof. dr. Vjekoslava Bajsića. Na istom je fakultetu 1977. magistrirao radnjom: Kršćanstvo kao apsolutna religija u Hegelovoj „Filozofiji religije“ također kod prof. dr. Vjekoslava Bajsića. Na istom je fakultetu doktorirao radnjom: Himan Fil 2, 6-11 u kristologiji Teodoreta Cirskog kod prof. dr. Ivana Goluba.

Osim teologije studirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu povijest književnosti, a diplomirao 1978. radnjom: Poezija Dobriše Cesarića. Zatim je studirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Innsbrucku (ljetni semestar 1972/73), a na Filozofskom fakultetu u Sarajevu završio postdiplomski studij iz filozofije (1979/81), gdje je 1988. magistrirao radnjom: Sloboda i jedinstvo u Hegelovoj „Filozofiji prava“. Na istom fakultetu obranio je 2009.  doktorsku disertaciju pod naslovom: Metafizičko utemeljenje politike u Hegelovoj „Filozofiji prava“.

CURRICULUM VITAE

Marko KARAMATIĆ, rođen je 1947. u Johovcu, općina Doboj, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu završio 1963. u rodnom mjestu, gimnaziju 1967. u Visokom, stupio u Franjevački red 1968. Studirao na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1969-1974), na Teološkom fakultetu u Ljubljani (1975-1977), gdje je magistrirao 1977. i doktorirao 1985.

Od 1977. predaje na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu opću i nacionalnu povijest Crkve. Obavljao je službe tajnika i dekana Teologije. Uređuje časopise Bosna franciscana i Bilten Franjevačke teologije.

Zamjenik je glavnog urednika edicije Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine i član Znanstvenog vijeća Hrvatskog leksikografskog instituta BiH. Izvršni urednik Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine. Pokrenuo projekt izdavanja djela fra Matije Divkovića (1563-1631). Predvodio organizaciju više znanstvenih skupova i uredio zbornike s tih skupova. Član Predsjedništva Matice hrvatske Sarajevo. Javlja se prilozima u desetak periodičnih publikacija.

CURRICULUM VITAE

Božo LUJIĆ (Osječak, 1946.). Osnovnu školu pohađao u D. Dubici i Bos. Šamcu, klasičnu gimnaziju u Visokom (1962.-1966.), filozofsko.-teološki studij u Sarajevu (1969.–1974.), poslijediplomski na Teološkoj fakulteti u Ljubljani (1974.–1977.).

Magistrirao s radom: Poziv i poslanje proroke Jeremije (1977.), a doktorirao  radom: Iskustvo Boga i čovjeka u Jeremijinoj knjizi (1982.).  Dodatni studij a potom i magisterij biblijskih znanosti na Papinskom biblijskom institutu u Rimu (1986.–1989.). Nakon toga studij na Franjevačkom biblijskom institutu u Jeruzalemu (1989.-1990.). Studij i diploma germanistike na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu (1980.-1984.).

Dekan na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu afiliranoj KBF- u  Sveučilišta u Zagrebu (1997.-2000.). Duži niz  godina glavni i odgovorni urednik časopisa Jukić.  Član Uredništva časopisa Bosna Franciscana, Biblija danas, Svjetlo Riječi. Voditelj projekta novoga prijevoda Svetoga pisma SZ i sam prevoditelj  više biblijskih knjiga s hebrejskoga na hrvatski u organizaciji Hrvatskoga biblijskoga društva. Suradnik pri izradi Općega Religijskoga Leksikona. Prevoditelj Praktičnoga biblijskoga leksikona  s njemačkoga. Sudionik u projektu Jeruzalemska Biblija. Član je Europskoga teološkoga društva, Biblijskoga instituta KBF-a  i njegov aktualni predsjednik, Hrvatskoga biblijskoga djela, Udruge đaka  Franjevačke klasične gimnazije Visoko.

U povjerenstvu  je za organizaciju TPT-a KBF-a. Obavljao službu v. d. pročelnika (2007./8.), a potom  i pročelnika (2010.) Katedre  Svetoga pisma Staroga zavjeta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. Predavač na poslijediplomskom studiju na KBF-u. Sudionik na više domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova. Nastupao višekratno na HRT-u  u emisiji Biblija.

Organizator i vodič studijskih putovanja po Sv. zemlji. Autor dvaju sveučilišnih udžbenika: Starozavjetni proroci i Božja vladavina kao svijet novoga čovjeka, te skripata  svih predmeta koje je predavao. Dobio priznanje za znanstvenu izvrsnost KBF-a Sveučilišta u Zagrebu 2016. god.

Profesor  biblijskih znanosti Staroga i Novoga zavjeta na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu  (od 1977.), njemačkoga jezika na gimnaziji u Samoboru (1992./93), predavač na KI-u, ITKL-u i ID KBF-a (1993.-2005.), docent (od 2005.), znanstveni savjetnik (od 2006.), izvanredni profesor (od 2009.) na Katedri Svetoga pisma Staroga zavjeta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu.  Profesor na Evangeličkom teološkom fakultetu  „Matija Vlačić Ilirik“ u Zagrebu (od 1994.).

CURRICULUM VITAE

Ivan BUBALO, rođen je 14. 11. 1945. u Donjim Šušnjarima, općina Derventa, BiH. Gimnaziju završio u Visokom (1959-1963), novicijat u Kraljevoj Sutjesci (1963-1964), filozofsko-teološki studij u Sarajevu i Zagrebu (1964-1966, 1968-1972), postdiplomski u Zagrebu (1972-1974), gdje je magistrirao 1973. a doktorirao 1981.

Diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1979. Za svećenika zaređen 1970.

Bio je kapelan u Kraljevoj Sutjesci (1971-1973), pomoćnik magistra bogoslova (1973-1979) i dekan Teologije (1985-1988; 1991-1997; 2000-2003).

Od 1974. profesor je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Honorani predavač na Filozofskom institutu Dl u Zagrebu bio od 1994-1997.

Član je uredničkog vijeća Bosne franciscane, znanstvenog vijeća Bogoslovske smotre te savjeta časopisa Filozofskih istraživanja; surađivao u Hrvatskoj enciklopediji te Filozofskom leksikonu.

CURRICULUM VITAE

Velimir (Ivo) VALJAN, rođen u Paklarevo kraj Travnika, 01.02.1942. Roditelji: Marko i Anđa rođena Kepić. Osnovnu školu završio u Paklarevu i Turbetu kraj Travnika (1949-1957), srednju školu, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1957-1961), novicijat u Kraljevoj Sutjesci (1961-1962), filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1962-1963., 1965-1967) i na fakultetu u Ljubljani (1967-1969), na kojem je je 1969. magistrirao radom Nauk II Vatikanskog sabora o vjerskoj slobodi.

Studij Moralne teologije nastavio u Rimu na Academia Alfonsiana (1972-1974), na kojoj je i magistrirao 1974. godine temom La situazione come chiamata di Dio nelle perspective del Vaticano II, a doktorirao u Ljubljani 1975 s temom pod naslovom Moralni zakon situacije u perspektivama drugog Vatikanskog koncila.

Za svećenika zaređen u Sarajevu 1967., potom bio kapelan u Vitezu (1968-1972), vikar u Gučoj Gori (1972-1974) i u samostanu sv. Pavla na Butmiru (1976-1977), drugi meštar novaka u Visokom (1974-1976). Od 1974. godine do danas profesor je Moralne teologije na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Uz to, bio je i tajnik Teologije (1977-1982), zatim dekan Teologije (1982-1985), potom meštar bogoslova (1988-1991) te definitor Provincije (1994-1997).