Propovijed
Kraj školske i akademske godine prigoda je da se svatko od nas ispita koliko je tijekom protekle godine radio na sebi i iskoristio pružene mogućnosti za sazrijevanje i rast, te u kojoj mjeri su se profesori kojima su mladi povjereni trudili da im u tome pomognu. Postoje različita tumačenja pripreme za život. Za neke je to osposobljavanje da se svaka prilika iskoristi na osobnu korist, ne obazirući se na zajedničko dobro. Na taj način su razmišljala dvojica iz svim vam poznatog teksta Lukina Evanđelja o milosrdnom Samarijancu (Lk 19, 25-37), koji su prošli pored izranjenog čovjeka. Zanimljivo je da je tu zgodu ispričao sam Isus odgovarajući na pitanje: Tko je moj bližnji? Ako pomnije razmotrimo Isusov odgovor, vidimo da Isus izokreće pitanje na način da se svatko prije svega treba pitati: Kome sam ja bližnji? Isus odmah pokazuje tko nije bližnji čovjeku koji je bespomoćno ležao na putu. Doista, netko može svoje pripremanje za život shvatiti na način ove dvojice koja su ničim, pa ni naravnom ljudskom solidarnošću koja nas gotovo spontano potiče na pomaganje čovjeku u nevolji, nisu dala omesti u slijeđenju i ostvarivanju svojih ciljeva. Ako učenje i studiranje shvaćamo samo kao sredstvo kako postići svoje individualne ciljeve, bez obzira jesu li i koliko usklađeni s dobrom drugih osoba i cijele zajednice, mi shvaćamo život poput ove dvojice.
Posljedica je takvog shvaćanja egoističko ponašanje, koje se ne zaustavlja ni pred čime na putu ostvarenja osobnih ili grupnih ciljeva. Životna maksima takvih ljudi glasi: Cilj opravdava sredstvo!”
Oprečno tome je shvaćanje života kojega susrećemo kod trećeg lika – milosrdnog Samarijanca koji se zauzima za čovjeka u nevolji. Ispravno se pripremati za život, učiti za život, a ne za školu, znači upravo učiti kako biti bližnji svakom čovjeku, a posebno onom u nevolji.
Škola je mjesto ne samo gdje se stječu nova znanja i umijeća, nego i gdje se odgaja za ispravno nesebično služenje onim što smo stekli, zapravo svime što jesmo i što posjedujemo.
Pokušajmo biti iskreno zahvalni Bogu što nam je kroz ovu godinu omogućio toliko dobra, što smo zdravi, što uživamo mir kao blagoslov zajedničkoga života, što smo okruženi ljubavlju i pažnjom dragih osoba, što smo položili dosta ispita, što smo postali za još stupanj obrazovaniji, jer toliki drugih ljudi uopće nemaju mogućnost da se školuju. Budimo zahvalni i našim roditeljima koji teškom mukom odvajaju od svojih usta kako bi nas školovali, našim profesorima, našim radnicama i radnicima na Franjevačkoj teologiji jer svatko od njih je neizostavni kotačić koji vuče naprijed kola ove naše institucije. Želim vam da se dobro odmorite preko ljeta i nastavite svoj rast u ljudskosti i na intelektualnom polju! Amen
Čitanje iz sv. evanđelja po Luki
Neki zakonoznanac usta i da iskuša Isusa upita ga: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: »Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.«
Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče:
»Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 31Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ‘Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.«
»Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«
Riječ je Gospodnja!
