+387 33 453-266 tajnistvofts@gmail.com

Put križa – korizmena pučka pobožnost na FTS

Svakog korizmenog petka u oratoriju Franjevačke teologije u 18.00 sati bit će korizmena pobožnost Put križa.

Iz predgovora knjige Put križa u riječi i slici. Molitva – meditacija – razmatranje, Svjetlo Riječi, Sarajevo – Zagreb, 2007.

Ništa toliko kao patnja Isusa iz Nazareta – njegov križ i stradanje, utopljeni u svjesnu i slobodnu ljubav prema Bogu i ljudima – nije oblikovalo kršćansku duhovnost i privuklo tolike koji nisu kršćani Isusovoj moralnoj veličini

Od poniznog pozdrava Zdravo križu, nado jedina!, ili molitve Propetja na čast pet rana Isusovih što se od davnina na velikim koljenima i raširenih ruku moli u našem narodu, preko franjevačke pjesme Ponizno se teb’ klanjamo, pasionskih molitava, scenskih uprizorenja, ljubljenja križa, do Gospina plača i pobožnosti Puta križa ništa nije tako opečatilo duhovnost hrvatskoga katoličkoga puka, osobito u BiH.

Nasljedovanje Isusa Krista – koje svoj vrhunac ima u radikalnom nasljedovanju u njegovoj patnji – glavna je, dakle, oznaka kršćanske vjere od Zvizdovićeva i Divkovićeva  puka do danas. Bosanski katolici su stavljali križeve posvuda gdje su mogli, čuvajući se pri tome da ne iritiraju turske vlasti i muslimanske vjernike. Sve svoje, od rađanja do umiranja, započinjali su zazivajući ime Isusovo i znakom križa, pa se i na kruh, haljine, ruke, na kuće urezivao, vezao, tetovirao ili rezbario križ. (…) Isusov križ , unatoč svim devijacijama i zloporabama, unatoč omalovažavanju i preziru, izmiče svođenju na magijsko značenje, puku dekoraciju, zemaljsku pobjedu ili prkos. Isusov križ pokazuje da patnja imao smisao unutar ljubavi, kao zalog novog života, kao nada uskrsuća, kao nenasilni prosvjed i promjena svega što zarobljava i unižava čovjeka. Isusov križ je, iznad svega, odricanje od svake moći. Uzmogli i mi poput prvih učenika posvjedočiti: Raspeti je živ! Da, raspeti, ušutkani, i u grob stavljeni! I nad našim križevima prosjala zora uskrsnoga jutra. (I. Šarčević)

 

S Kristom ni smrt nije beznadna

Uvodna molitva

„Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod“ (Iv 12,24). Gospodine Isuse Kriste, za nas si prihvatio sudbinu pšeničnoga zrna koje pada na zemlju i umire, da bi urodilo obilatim rodom. Ova Tvoja sudbina postaje našom, Tvoj križni put naš je životni put. Ti želiš da, poput Šimuna Cirenca, noseći Tvoj križ s Tobom, služimo djelu otkupljenja svijeta. Pomozi nam da se ne bojimo svoga križnoga puta u svakodnevnom životu. Daj da Tvoj i svoj križni put shvatimo i prihvatimo kao put ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Amen. (S. Topić)

 

Oslobađajuća patnja

Završna molitva

Gospodine Isuse, naše su želje i nakane iskrene ali su naše snage slabe. Želimo se obratiti i ići tvojim putem, ali vraćamo se u svakodnevni život u kojemu smo toliko puta iznevjerili sebe i svoje odluke, ponavljajući iste posrtaje, ostajući isti stari ljudi. Naša željezna ovozemaljska narav drži nas prikovanima, ali naš duh ne gubi želju da bude tvoj i da se s tobom susretne u uskrsnuću. Blagoslovi naše životne korake. Blagoslovi ljude kojima se vraćamo i s kojima nastavljamo živjeti. Blagoslovi one koji nas vole i koje mi sami izbjegavamo. Daj da plodovi tvoje muke i uskrsnuća zažive i u našim životima, i da naši životi postanu odsjaj tvojega svjetla. Amen. (A. Kovačić)