Božićna priredba 2019.

Govor za Božićnu priredbu na Franjevačkoj teologiji Sarajevo 2019.

Božić je poznat kao vrijeme topline, bliskosti i zajedništva, vrijeme povlačenja u toplinu doma pred hladnoćom zime. No čovjek ima iskustvo da je i ta sreća, i ta toplina ograničena. Ima iskustvo da ta toplina može postati zagušljiva. A u čovjeku živi duh koji svoj pogled upire izvan svoga doma, izvan svoje ograničene stvarnosti, i pogledom traži neograničeno.

Ta težnja čovjekova duha postaje bolno očita kada dom, domovina, društvo, župa postanu ne samo zagušljivi, nego i narušeni nepravdom, neistinom i zlom. Tada čovjek teži za nečim većim od njega, nečim većim od ovoga života. Pogled upire u Onoga koji je vječan, koji je pravedan i koji je istinit. Tada čovjek očekuje dolazak moćnog Gospodina nad vojskama, očekuje oluju koja drobi stijene pred sobom, očekuje stup od ognja i dima. Očekuje nagli preokret svog života. No misli Božje su daleko iznad naših misli.

Bog je očitovao svoje misli u događaju Božića. Bog odgovara na čežnje čovjeka i šalje svoje spasenje ne u obliku strašnog suda, nego u obliku djeteta. Ne u obliku moćnog kralja, nego u obliku siromašna djeteta. Ne u obliku kraljevskog djeteta koje ima sve uvjete da postane obrazovan i moćan čovjek, nego djeteta položenog u jasle, korito za hranu životinjama. Bog pred čijim djelom zastaje dah čovjeku i puni ljudsku dušu divljenjem i jezom, taj Bog se utjelovio kao jedan od nas i to najmanji od svih. Čovjek nije uzašao svojim duhom na Nebo, Nebo je sišlo čovjeku.

Božić je poziv da prepoznamo da Bog dolazi u onome što je maleno, da ga nađemo tamo gdje ga ne očekujemo. Božić je poziv da se ne uzdamo u silu moćnika država, društava, da će nam oni donijeti spasenje, nama, našoj obitelji, našem narodu. Božić pokazuje da nam mir i ljubav dolaze od onoga koji ne posjeduje nikakvu moć i koji ne želi posjedovati bilo kakvu moć, od Isusa koji je rođen u jaslama. S tim najponiznijim Isusom bio je sjedinjen Bog koji se na Božić objavio kao Ljubav, i to ljubav kao Samoponiznost.

Čovjek se susreće i sa zlom i nepravdom koji dolaze iz društva, a koje je on nemoćan izravno promijeniti. No, nijedan čovjek nije otok i nijedno uistinu čestito djelo nije beznačajno. Jer je čovjek uronjen u mrežu odnosa. Čovjek može istinski promijeniti sebe, može sebe obratiti. Može biti bolji otac svojoj djeci, bolja kćerka svojim roditeljima, bolja supruga svome mužu, bolji vjernik svoje župe, bolji poduzetnik svojim radnicima, bolji svećenik svojim župljanima, bolji sin svoje domovine.

Savršeno društvo i Obećana zemlja, ne nalaze se tamo negdje. Kraljevstvo Božje dolazi među nas, dolazi preko naše ljubavi koju imamo jedni prema drugima, ljubavi kojom nosimo križ života u ovoj zemlji, u ovom društvu. Posljednja je Isusova želja da budemo jedno i da ljubimo jedni druge kao što je On ljubio nas. I tako čovjek pronalazi Boga u najnevjerojatnijem od svih mjesta, u ljubavi koju mi neznatni imamo jedni prema drugima.

Na kraju, želio bih zahvaliti svima koji su nam pomogli u pripremanju i izvedbi ove priredbe:

• zboru Fra Nenad Dujić koji je otpjevao pjesme Ljubav Božja zasjala i Adeste fideles pod ravnanjem fra Emanuela Josića
• zatim našim glumcima koji će izvesti dramski komad Fratarsko sijelo te našim tamburašima koji će na koncu odsvirati božićnu pjesmu Narodi nam se.
• zahvaljujemo i Upravi naše kuće, našim meštrima, svim našim profesorima i radnicama koji su nam maksimalno izašli u susret prilikom spremanja priredbe.
• Na poseban način zahvaljujemo gospođi Aneli Križanac, koja je predano i nesebično radila sa studentima na predstavi koji ćemo pogledati, u čijoj će se režiji izvesti ova predstava.

Svima vama još jednom želim izraziti dobrodošlicu, onima koji slave želim čestit Božić i sveto porođenje Isusovo, a svima nama mir i radost u novoj godini. Mir i dobro!

Sarajevo, 18. prosinca 2018.                                                                                                                                 Fra Josip Jazvić