+387 33 453-266 tajnistvofts@gmail.com

Franjevački hod Bosnom Srebrenom

Mladost, radost, molitva, koračanje, zajedništvo – riječi su koje ne iscrpljuju u potpunosti događaj koji je trajao devet dana (27.07. – 4.8.). Ipak te riječi pobliže opisuju ono što se događalo kroz te dane, a možemo ih staviti pod jedan nazivnik – živa Crkva. Naime, franjevačka mladež Bosne Srebrene u suradnji s franjevcima iste provincije u ljetnim danima organizira hodočašće pod nazivom Franjevački hod na kojemu redovito sudjeluju framaši, fratri i časne sestre, ali ne samo oni, nego i vjernici župa kroz koje hod prolazi, jer u svoje domove primaju hodočasnike. Hodočašće u sebi nosi jednu sintezu i simboliku kršćanskoga života: zajednica vjernika putuje ovom zemljom s pjesmom i molitvom na usnama dajući hvalu Bogu, ispovijedajući svoju vjeru u bogoslužju Crkve i unatoč bolovima i žuljevima ne odustaje od višeg cilja – a to je borba za Kraljevstvo Božje. Za razliku od ostalih hodočašća ovo ima franjevačku dimenziju i vezano je uz sv. Mariju od anđelâ – potpuni (porcijunkulski) oprost. Na ovogodišnjem hodu sudjelovali su i franjevački bogoslovi fra Tomislav Vidović i fra Hrvoje Žabić kao logistika te fra Dario Laštro i fra Ivan Stanić koji su hodili zajedno s grupom.

„Kadkad sva naša mladenačka energija, snovi i entuzijazam splasnu zbog napasti da se zatvorimo u sebe same, u svoje probleme, u svoje povrijeđene osjećaje, u svoje jadikovke i udobnosti. Ne dopusti da ti se to dogodi, jer ćeš ostarjeti prije vremena. Svako doba ima svoju ljepotu, a mladosti ne smije nedostajati zajednička utopija, sposobnost da se sanja zajedno, veliki horizonti koje motrimo zajedno.“ – kaže papa Franjo u apostolskoj pobudnici Christus vivit (br. 166). Ovim riječima papa potiče mlade da se otvore zajednici, da budu mladog duha i sanjaju o velikim stvarima, da se ne boje budućnosti ako svoju mladost stave u Božje ruke. Tako je isto bilo i sa četrdesetak sudionika ovog hoda: mladi su izašli iz samih sebe, okrenuli su se zajednici koju dotad nisu poznavali. Svoje donesene probleme i one stečene fizičke probleme tijekom stotinu kilometara pješačenja predali su zajednici i Bogu. Snaga zajedništva i predanje Bogu ojačali su mladenački duh, a otklonili su jadikovke, prenemaganja, nezainteresiranost, mlakost i tegobe svakodnevnog života. Unatoč izlasku iz udobnosti doma, uz bolove u nogama, žuljeve i manjak sna, na hodu nije nedostajalo radosti, pjesme i molitve.

Iskustvo ovog franjevačkoga hoda neće nikada nestati iz pamćenja sudionika. Na ovome hodočašću napunjene su baterije za buduće djelovanje u svojim domovima, svojim župama i svojoj Crkvi. Plodovi ovoga hoda ne smiju i neće ostati samo u livanjskom kraju, u župama kroz koje je hod prošao (Suho Polje – Šuica – Vidoši – Čuklić – Ljubunčić – Livno – Guber), nego ih kao i talente treba umnažati i dijeliti s onima s kojima se susrećemo. Stazama pravim On me upravlja (Ps 23,3) geslo je hoda. Vjerujem i nadam se da su sudionici ovoga hoda upoznali pravu stazu kroz život – Krista, pravi Put, pravu Istinu i jedini smislen Život. Neka ih na Isusov put neprestao usmjeravaju sv. Franjo i sv. Marija Bogorodica kako bi imali snage svjedočiti Božju stvoriteljsku i otkupiteljsku ljubav.

Fra Ivan Stanić