In memoriam Fra Leon Kikić (1979-2019)
Uskoro će se navršiti godina dana od iznenadne smrti profesora fra Leona Kikića. Bio je to jedan od najtužnijih događaja na Franjevačkoj teologiji od minulog rata. Tog petka, 18. siječnja 2019., po svojoj providnosti Gospodin je brata Leona pozvao k sebi. Smrt je nastupila zbog disekcije aorte pet dana ranije, nakon čega se fra Leon nije mogao oporaviti. Iako su liječnici i medicinsko osoblje Kardiovaskularne klinike KCUS na Koševu tih dana učinili sve što je u ljudskoj moći da spase njegov život, ipak tog petka točno u podne nakon nekoliko pokušaja reanimacije prestalo je zauvijek kucati fra Leonovo srce s nepunih 40 godina. U našim srcima ostala je neizmjerna žalost zbog preranog odlaska našeg subrata fra Leona, skromnog, poštenog i radosnog fratra.
Biografski podaci
Fra Leon je inače porijeklom iz župe Sv. Ante Padovanskog u Drijenči kod Tuzle. Rođen je 10. prosinca 1979. godine u mjestu Šempeter pri Gorici, Republika Slovenija, od oca Adama i majke Sare r. Brčina. Nakon osnovne škole odlučuje se za franjevački poziv. Kao sjemeništarac pohađao je Franjevačku klasičnu gimnaziju u vremenu od 1995. do 1999., najprije u Baškoj Vodi, gdje je bila jedno vrijeme izmještena zbog rata, a dovršio u Visokom gdje je i maturirao. Redovnički habit obukao je u svojoj župi Drijenča 17. srpnja 1999. godine. Svečane zavjete položio je 14. rujna 2004. u svetištu Gospe Olovske u Olovu. Filozofsko-teološki studij pohađao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu od 2000. do 2006. godine gdje je i diplomirao. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 2006. u sarajevskoj katedrali.
Nakon svećeničkog ređenja obnašao je od 2006. do 2007. godine službu župnog vikara u župi Sv. Juraja u Vitezu. Uprava Provincije poslala ga je, nakon ove službe, na postdiplomski studij iz dogmatsko-fundamentalne teologije na sveučilište Comillas u Madridu kojeg je pohađao od 2008. do 2010., gdje je magistrirao s temom Hacerse hombre perfecto según san Ireneo de Lyon, što u prijevodu znači Postati savršen čovjek prema svetom Ireneju iz Lyona. Na istom sveučilištu od 2010. do 2011. pohađao je i završio doktorski studij, a 2012. godine započeo pisati doktorsku disertaciju na temu La cristología de Olegario Gonzá de Cardedal.
Nakon završetka studija 2015. godine vratio se u Provinciju i započeo službu profesora dogmatike na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Ujedno je obavljao i službu samostanskog vikara i ekonoma u samostanu Sv. Pavla u Nedžarićima.
Posljednji ispraćaj fra Leona s Franjevačke teologije bio je u nedjelju 20. siječnja 2019. u oratoriju franjevačkog samostana Sv. Pavla u Nedžarićima zajedno sa svetom misom u 15 sati koju je predslavio mons. fra Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki u koncelebraciji s preko 80 svećenika. Propovijedao je fra Mile Babić, gvardijan. Svetu misu zadušnicu slavio je provincijal fra Jozo Marinčić u ponedjeljak 21. siječnja u 12 sati u crkvi franjevačkog samostana Sv. Petra u Tuzli zajedno s preko 100 svećenika. Nakon svete mise gvardijan tuzlanski fra Mario Divković obavio je sprovodne obrede na rimokatoličkom groblju Borić u Tuzli.
Fra Leon je bio radostan fratar, gostoljubiv i druželjubiv, uvijek s osmjehom na licu. S posebnim uvažavanjem pristupao je svim ljudima, kolegama profesorima, studentima, gostima, ali i siromasima koji su vrlo često kucali na samostanska vrata. U poslu je bio ozbiljan i predan. Volio je umjetnost i imao osjećaj za lijepo. U svom pisanju i govoru bio je koncizan i precizan. Kao profesor dogmatike na Franjevačkoj teologiji predavao je nekoliko traktata: ekleziologiju, otajstvo Trojedinog Boga, milost, eshatologiju, mariologiju i metodologiju.
Neki objavljeni radovi
Svoj prvi pisani rad objavio je još kao sjemeništarac u Novom cvijetu, listu đaka Franjevačke klasične gimnazije u Visokom. Pisao je o velikom liku Bosne Srebrene fra Anđelu Zvizdoviću u povodu 500. obljetnice njegove smrti.[1] Kao student teologije redovito je u časopisu Bosna franciscana u brojevima od 13 do 20 (godine 2000. – 2004.) donosio prikaze najnovijih publikacija uglavnom s područa teologije, filozofije i književnosti, te prikaze još nekih drugih publikacija.
- Bilten Franjevačke teologije – Sarajevo
Najviše je ipak kao student surađivao u Biltenu Franjevačke teologije u Sarajevu. Jednom je pisao u rubrici Iz života studentske zajednice o svojem iskustvu na ljetnom tečaju jezika u Poljskoj.[2]
Četiri puta spomenuo se značajnih obljetnica u rubrici Povodi – obljetnice. Tako je pisao o svom zemljaku i znamenitom liku Bosne Srebrene fra Blažu Josiću povodom 180 godina njegova rođenja.[3] Zatim piše o gregorijanskom kalendaru povodom 420. obljetnice reforme kalendara pape Grgura XIII.[4] O Franjevačkom seminariju u Đakovu piše prigodom 150 godina osnutka bogoslovije Bosne Srebrene u Đakovu.[5] A spominje se i pape Grgura Velikog uz 1400. obljetnicu smrti ovog velikog i značajnog pape.[6]
U rubrici Prikazi – ocjene prikazao je tri nove publikacije. Novi broj Bosne franciscane (13).[7] Zanimljivim, skoro pjesničkim naslovom «Oslobađanje povijesti iz okova tišine» prikazuje novoizašlu knjigu Fahrudina Hidanovića o župi Soli i srednjovjekovnom gradu Gradovrhu.[8] Pod naslovom «Putokaz prema povijesnoj istini» predstavlja knjigu Suvremena historiografija. Korijeni, postignuća, traganja autorice Marijane Gross.[9]
U rubrici Refleksije – članci preveo je pet članaka s njemačkog jezika. Zanimljiv članak J. B. Metza: «Papa Benedikt XVI. – reformist pred izazovom»[10]. Zatim dva članka o genocidu nad Armencima. Najprije jedan pod svojim naslovom «Osporavanje genocida nad Armencima» autora Ch. Schmidt-Häuera: «Tko je ostao na životu, ostavljen je potpuno gol»[11], te još jedan kratki.[12] Prevodio je i dva članka o prijevodima Kurana. Jedan je zapravo razgovor s Christophom Luxenbregom «Znanost ili blasfemija?»[13], a drugi članak autora Stefana Wilda: «Sjetilnost Kurana sve je drugo nego nejasna».[14]
O svom kraju na obroncima Majevice kao student pravi lijepu reportažu u reviji Svjetlo riječi s naslovom «Panorama župe Drijenča». Nakon kratkog pogleda unatrag kroz povijest realno govori o ne baš dobrim društveno-političkim prilikama župe, te opisuje obnovljenu župnu crkvu. Iako duboko svjestan da ova župa nema svjetlu budućnost, jer su otišli skoro svi koji su mogli otići, ipak opisuje ovaj kraj s dušom, jer to je ipak njegov rodni kraj. Tako završava ovu reportažu: «Uostalom, ljepota svih krajeva mjeri se očima, a samo rodnog kraja dušom.»[15]
Svoj studij teologije okrunio je 2006. godine diplomskim radom s temom iz dogmatske teologije: Istinsko slavljenje Večere Gospodnje: Euharistija u 1 Kor 11,17-34. Mentor je bio dr. fra Luka Markešić.
- Zdenac – List župe Vitez
Nakon završetka teologije služio je godinu dana (2006/2007.) kao župni vikar u župi Vitez, gdje je u isto vrijeme bio u uredničkom vijeću lista župe Vitez – Zdenac. List je izlazio prigodno, obično o blagdanu Božića i Uskrsa. U božićnom broju za 2006. godinu piše članak «Božić – nada u slobodu duha». Ovaj članak može poslužiti kao dobra propovijed i snažna poruka danas. Fra Leon poziva da se oslobodimo moderne božićne kaotične blještave scenografije i šarene potrošačke histerije jer sve to vodi u ispraznost. Naglašava da «Božić, zapravo, znači i pokazuje Božju dobrostivost i čovjekoljublje. Bog ponižava samoga sebe, kreće u svijet, postaje čovjekom. On više nije samo onaj Bog koji je velik i čija je moć beskrajna, nego sada postaje malenim čija je ljubav beskrajna. Zbog te ljubavi nam se približio.»[16]
U uskrsnom broju za 2007. godinu donosi više svojih priloga. Najprije u rubrici o Velikom tjednu poučava vjernike o značenju Posljednje večere[17] te govori o simbolici pučke pobožnosti križnog puta.[18] Zatim u rubrici o Uskrsu donosi poticajno razmišljanje potkrijepljeno mislima velikih teologa s naslovom «Uskrsnuće – cilj života u vjeri».[19] Vrijedna je spomena sljedeća njegova misao o blagdanu Uskrsa: «Na uskrsno jutro, kada je ljubav došla do vrhunca a zloća do dna, dogodilo se ono što se moralo dogoditi: zora se od stida zacrvenjela, grob se otvorio i iz njega izašao Isus – živ. Time je križ konačno otkrio svoju tajnu: tuga se preobrazila u radost, poraz u pobjedu.»[20] Na kraju donosi još prikaz nove knjige Andrije Zirduma: Povijest kršćanstva u Bosni i Hercegovini (2007).
Fra Leonova suradnja sa listom Zdenac nastavlja se u narednom božićnom broju za 2007. godinu kada je on već bio otišao u Madrid na postdiplomski studij iz dogmatike. Međutim, to su dva vrlo vrlo kratka priloga, jedan o Božiću u Madridu[21], a drugi s naslovom «Spoj lijepog i svetog»[22] o umjetničkim djelima Blaženke Salavarde, koja je u to vrijeme slikala vitraje u viteškoj župnoj crkvi Sv. Juraja mučenika.
- Kalendar svetog Ante
Godišnjak Kalendar svetog Ante u izdanju Svjetla riječi veoma je poznato i među pukom dobro prihvaćeno i vrlo čitano štivo. Osim prikaza katoličkog kalendara, Kalendar svetog Ante donosi poučne tekstove teoloških tema pisane jezikom koji je razumljiv običnom puku. Tako u rubrici O vjeri fra Leon piše 2008. godine o postu koji je oduvijek bio specifičan vid kršćanske pokore povezane s obraćenjem, te zaključuje na kraju: «Cilj posta je, zapravo, povratak u Božji život. Jedino ukoliko post čovjeka oslobađa za nove iskorake i otvara mu nove perspektive, ukoliko oslobađa čovjeka za dobrotu i unosi sklad u njegov život, on ima smisla.»[23]
Za godinu 2009. pod naslovom «Nedjelja – (ne)radni dan» govori povijesno-teološki o važnosti nedjelje kao dana odmora, zatim o uzrocima koji su u bliskoj prošlosti doveli do pada revnosti u poštivanju nedjelje kao Dana Gospodnjega.[24] U rubrici Pučka pobožnost za 2012. godinu fra Leon donosi prilog «Krunica – od otajstva do Otajstva», u kojem nas poučava da je molitva krunice po svom obliku marijanska, ali nas takva molitva kroz kontemplativno razmatranje otajstava Kristova života dovodi do spoznaje samog Otajstva utjelovljene Riječi, ali i do istine o čovjeku.[25]
Za godinu 2018. ponovno u rubrici O vjeri govori o Glavnim istinama naše vjere.[26] Piše uvod u glavne istine gdje pojašnjava da je temelj vjere Sveto pismo, ali je Crkva tijekom stoljeća na svojim saborima dodatno tumačila Sveto pismo objavljivanjem pojedinih istina, odakle su kasnije nastale crkve dogme, te obrađuje prvu od šest: Samo je jedan Bog, a tri božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti.[27]
- Svjetlo riječi
Osim za spomenuti godišnjak u izdanju Svjetla riječi fra Leon piše i za samu mjesečnu reviju Svjetlo riječi. Tako mu je dva puta od redakcije povjereno da napiše temu broja, za Uskrs 2013. i za mjesec listopad 2018., dok za svibanjski broj 2017. piše o fenomenu ukazanja. Osim toga za mjesec ožujak 2012. pod naslovom «Patnja na plavom» predstavlja umjetničko djelo Puta križa akademskog kipara Antuna Babića u samostanskoj crkvi Sv. Petra u Tuzli. Ovaj Put križa je reljef u terakoti kojem umjetnik na koncu dodaje boju. Fra Leon primjećuje kako se dramatičnost Isusovih zadnjih sati može iščitati iz njegova lica ali «tu dramatičnost simbolizira i neizbježna plava boja koja tvori pozadinu svih postaja».[28]
U temi broja za Uskrs 2013. fra Leon podsjeća da govor o uskrsnuću počinje govorom o križu i smrti. Isusa nisu razumjele ni političke ni vjerske vlasti u Jeruzalemu, pa kad ga već nisu mogli izolirati odlučili su ga eliminirati. Ali Isusa nisu razumjeli ispravno ni njegovi najbliži učenici. Juda ga je izdao, Petar zatajio, a ostali se razbježali. Odbačen od svih, sasvim nedužan osuđen je i prikovan na križ, kao da je zlikovac ili razbojnik. Ali njegov križni put preobrazio se u pobjedu, u trijumf njegove ljubavi i vjernosti prema Bogu i ljudima. Svi oni koji su povjerovali u uskrsnuće imaju sada veliku zadaću: svjedočiti i navještati drugima puninu života, slobodu duha i žar ljubavi koje im je donio susret s Uskrslim.[29]
Svibanjski broj iz 2017. godine bio je posvećen marijanskom štovanju, a prigodom 100. obljetnice ukazanja u Fatimi. U rubrici Aktualno fra Leon piše o teološkom vrednovanju fenomena ukazanja s naslovom «Opreznost i sporost u prosuđivanju». Jasno razlikuje javnu objavu po kojoj je Bog pristupao ljudima i koja je dovršena u Kristu, te je tako obvezujuća za sve kršćane, i privatne objave vezane uz pojedince ili određene skupine ljudi. U fenomenima mnogih privatnih ukazanja može se prepoznati «potreba suvremenog čovjeka za drugačijim iskustvom života, …potreba za neposrednošću u vjeri, sličnu onoj apostola Tome». Crkva je svjesna da se Bog može objavljivati na razne načine, ali je uvijek oprezna i spora u prosuđivanju autentičnosti i pravovjernosti takvih fenomena. Ta praksa pokazala se uvijek dobrom.[30]
Listopadski broj Svjetla riječi iz 2018. bio je posvećen Katoličkoj Crkvi u suvremenom svijetu i krizi njezina poslanja. Temu broja fra Leon obrađuje s naslovom «Idi popravi moju Crkvu!», što je po mom saznanju njegov posljednji objavljeni uradak. Govori o dubokoj krizi Crkve, koja je danas pogođena brojnim skandalima, a uzrok vidi prvenstveno u neodgovornosti onih na najvišim mjestima u crkvenoj hijerarhiji. Kao odgovor na krizu podsjeća na model sv. Franje Asiškog i na njegovo iskustvo s Crkvom koja je i tad proživljavala duboku krizu. Podsjeća na Franjinu evanđeosku radikalnost, ali i na njegovu ljubav prema Crkvi i služenje Crkvi. I postavlja pitanje: «Ima li Crkva (uključujući i Franjine sljedbenike) snage i sposobnosti naučiti nešto od Franje Asiškoga i izvršiti radikalnu reformu oslanjajući se na živoga Gospodina i njegovo evanđelje?»[31]
Osim ovih svojih razmišljanja i priloga fra Leon za Svjetlo riječi sa španjolskog jezika prevodi članak Jon Sobrina «Život siromašnih i potlačenih. Kraljevstvo Božje naviješteno po Isusu». Ovaj članak izašao je u posebnom broju Svjetla riječi s naslovom Isus iz Nazareta. U perspektivi međureligijskog dijaloga. Broj je inače bio dar čitateljima za ljeto 2012.[32]
Ostali radovi
U ovom prilogu prikazao sam i nabrojao kronološkim redom samo neke fra Leonove radove i to one koje sam uspio pronaći među časopisima u knjižnici Franjevačke teologije u Sarajevu. Nažalost, neki brojevi pojedinih časopisa nisu kompletirani. Osim toga pregledao sam časopise samo za koje sam ili znao ili pretpostavljao da je fra Leon pisao. Siguran sam da njegovih radova ima još po nekim časopisima i listovima kako na našim prostorima tako i u Španjolskoj gdje je završio svoj postdiplomski studij, ali mi u ovom trenutku nisu dostupni.
Kao što smo vidjeli u studentskim danima pisao je o raznim temama. Dok se u vrijeme postdiplomskog studija u Madridu i profesure u Sarajevu uglavnom bavio «svojim» temama s područja dogmatske teologije, na poseban način iz ekleziologije, kristologije i mariologije. Fra Leon je vodio dosta kvalitetne duhovne vježbe i rekolekcije koje nisu objavljene, kao ni njegove originalne propovijedi. A hvale bi bilo vrijedno da se sa španjolskog jezika prevedu njegova magistarska radnja i posebno doktorska disertacija čiju obranu nažalost nije dočekao zbog iznenadne smrti.
Poznavajući njegov stil pisanja i rad ne sumnjam da su to vrijedne, kvalitetne i poučne radnje. A njegov stil pisanja bio je prepoznatljiv još u studentskim danima. Uvijek je bio koncizan, bez suvišnih riječi i jasan. Svaka napisana riječ bila je dobro promišljena i odmjerena a rečenice su imale snagu. Naslove i rečenice često je pisao gotovo pjesnički slikovito. Postdiplomski studij još mu je više pomogao da razvije svoju spoznaju ali i svoj stil. To se na poseban način vidi u riječima koje je izrekao na uskršnjoj propovijedi 1. travnja 2018. u crkvi Sv. Petra u Tuzli: «Uskrsnuće probija zid smrti, onaj neprobojni zid između prolaznosti i raspadljivosti svijeta s jedne strane i vječnosti s druge strane. I zato se sav naš kršćanski život svodi, zapravo, na tu jednu jedinu temu, na uskrsnuće. Sva naša vjerska stremljenja, sve naše vjerske nade, sva naša očekivanja teže tom svom krajnjem cilju koji je uskrsnuće.»[33] Fra Leon je tako živio, vjerovao i govorio te je na kraju i došao do svog krajnjeg cilja – uskrsnuća.
Fra Danijel Nikolić
[1] Usp. «Fra Anđeo Zvizdović (1420-1498)», Novi cvijet, 68/1999, 41-42.
[2] Usp. «Od Auschwitza do Wadowica», Bilten Franjevačke teologije – Sarajevo, 28/2001, br. 2, 70-71.
[3] Usp. «Fra Blaž Josić», Bilten, 27/2000, br. 2, 194-196.
[4] Usp. «Gregorijanski kalendar», Bilten, 29/2002, br. 1-2, 205-208.
[5] Usp. «Franjevački seminarij u Đakovu (1853-1876)», Bilten, 30/2003, br. 1-2, 217-221.
[6] Usp. «Grgur Veliki», Bilten, 31/2004, br. 1-2, 227-230.
[7] Usp. «Bosna franciscana 13», Bilten, 28/2001, br. 1, 265.
[8] Usp. «Oslobađanje povijesti iz okova tišine (Fahrudin Hidanović, Župa Soli – Gradovrh, Tuzla, 2002)», Bilten, 30/2003, br. 1-2, 286.
[9] Usp. «Putokaz prema povijesnoj istini (Marijana Gross, Suvremena historiografija. Korijeni, postignuća, traganja, Zagreb, 2001)», Bilten, 31/2004, br. 1-2, 352-354.
[10] Usp. J. B. METZ: «Papa Benedikt XVI. – reformist pred izazovom», preveo L. Kikić, Bilten, 32/2005, br. 1-2, 183-186.
[11] Usp. «Osporavanje genocida nad Armencima», prijevod Ch. Schmidt-Häuera: «Tko je ostao na životu, ostavljen je potpuno gol», Bilten, 228-237.
[12] Usp. «Talaatove naredbe ubojstva u prefekturi Aleppo», Bilten, 226-227.
[13] Usp. Ch. Luxenbreg «Znanost ili blasfemija? Lisica i slatko grožđe raja», preveo L. Kikić, Bilten, 31/2004, br. 1-2, 217-221.
[14] Usp. S. Wild: «Sjetilnost Kurana sve je drugo nego nejasna», Bilten, 222-224.
[15] «Panorama župe Drijenča», Svjetlo riječi, 23/2005, broj 263, 46.
[16] Usp. «Božić – nada u slobodu duha», Zdenac – List župe Vitez, 6/2006, br. 18, 5.
[17] Usp. «Posljednja večera. Gozba ljubavi i predokus gozbe u Kraljevstvu Božjem», Zdenac, 7/2007, br. 19, 4-5.
[18] Usp. «Križni put – simbol spasenja i pobjede nad smrću», Zdenac, 6-7.
[19] Isti prilog fra Leon će objaviti tri godine kasnije u glasilu HKD-a «Napredak» – podružnica Tuzla: Hrvatski glasnik, 18/2010, br. 191, 17.
[20] «Uskrsnuće – cilj života u vjeri», Zdenac, 12.
[21] Usp. «Božiću u Madridu», Zdenac, 7/2007, br. 20, 17.
[22] Usp. «Spoj lijepog i svetog», Zdenac, 18.
[23] «Post – čišćenje, približavanje i ujedinjavanje s božanskim», Kalendar svetog Ante za god. 2008, Sarajevo 2007, 57.
[24] Usp. «Nedjelja – (ne)radni dan», Kalendar svetog Ante za god. 2009, Sarajevo 2008, 64-68.
[25] Usp. «Krunica – od otajstva do Otajstva», Kalendar svetog Ante za god. 2012, Sarajevo 2011, 111-116.
[26] Usp. «Glavne istine naše vjere», Kalendar svetog Ante za god. 2018, Sarajevo 2017, 37-38.
[27] Usp. «Samo je jedan Bog, a tri božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti», Kalendar svetog Ante za god. 2018, 39-44.
[28] Usp. «Patnja na plavom», Svjetlo riječi, 30/2012, broj 348, 58-59.
[29] Usp. «Uskrsnuće – pobjeda života», Svjetlo riječi, 31/2013, broj 360, 6-9.
[30] Usp. «Opreznost i sporost u prosuđivanju», Svjetlo riječi, 35/2017, broj 410, 24-25.
[31] «Idi popravi moju Crkvu!», Svjetlo riječi, 36/2018, broj 427, 9.
[32] Usp. J. Sobrino «Život siromašnih i potlačenih. Kraljevstvo Božje naviješteno po Isusu», preveo L. Kikić, Svjetlo riječi, 30/2012, poseban broj za ljeto, 20-22.
[33] Vidi prilog RTV TK od 1. 4. 2018.: https://rtvtk.ba/fra-leon-kikic-bog-nikad-ne-napusta-one-koje-ljubi/