Obred preminuća svetog Franje

Kada Katolička Crkva želi oteti zaboravu sjećanje na velike događaje ili uzorne živote, onda odredi jedan dan u godini kao spomen Božje ljubavi prema čovjeku. Takav jedan spomen proslavili smo 3. listopada 2019. godine u crkvi Franjevačke teologije na Nedžarićima. Ponajbolji  primjer kako je za kršćanina smrt zapravo most do Oca jest prijelaz ili Transitus sv. Franje Asiškog iz zemaljskog svijeta u nebeski. Utemeljitelj našega Reda ostavio je primjer kako nasljedovati Isusa Krista kroz malenost, bratstvo ljudi na koje smo upućeni i proslavu stvorenja.

Kao što je i bio običaj dosad, samostanska zajednica okupila se u crkvi u predvečerje dana. U 18 sati svečanom procesijom započeo je obred preminuća sv. Franje ili Transitus koji je predvodio fra Danimir Pezer. Bili su nazočni i članovi Uprave Provincije te nekoliko časnih sestara i drugih vjernika.

Glazbeni dio liturgije animirao je Zbor bogoslova fra Nenad Dujić pod ravnanjem profesora fra Emanuela Josića i orguljskom pratnjom korepetitora zbora bogoslova fra Fabia Badrova. Uvodna skladba, koju je Zbor izveo, bila je „Zdravo, sveti Oče“ fra Nenada Dujića. Od drugih skladbi izvedene su: gregorijanski koral „Salve, sancte Pater“, troglasna skladba “O sanctissima anima“ te Kranjčevićeva pjesma „Ispred lica Svevišnjega“.

Budući da se obred slavio uvečer, imao je obličje malo izmijenjene Večernje. Sveti Franjo je životnu inspiraciju crpio iz evanđelja te je pred smrt zatražio da mu se čita Evanđelje po Ivanu koje je postalo sastavni dio obreda kao i psalam 141 što ga je Franjo prema predaji otpjevao pred smrt. U psalmu 141 nazire se kasnija Augustinova misao: “Nemirno je srce naše dok se ne smiri u Gospodinu.“, koja je zacijelo Franju duhovno prožimala. I neizostavni dio je čitanje okružnice brata Ilije o preminuću svetog Franje.

Kroz obred preminuća nakratko smo zastali pred svim drugim pitanjima kako bismo se vratili na temelj i izvor cjelokupnog našeg franjevačkog djelovanja i promislili kakav li je to bio čovjek kojeg se već stoljećima Crkva sjeća kao uzora manjih? Kako li samo brzo zaboravljamo da i nas ubrzo čeka smrt. Na nama ostaje hoćemo li uvidjeti da nakon Uskrsa više nema očaja i da je smrt – po Franji ‘sestrica smrt’ – jedan korak bliže povratku Ocu.

Fra Stjepan Orkić